Marketing
.otrovna kiša i svijet za nas.
Odvratno je što ovdje dođem tek kada sam zaista potištena.
Imam li razloga uopće biti?
Počela sam opet pisati. Nešto zamršenije misli.
Potpuno sam se pronašla u avangardi;
cjelokupna umjetnost 20. stoljeća je divna.
U iščekivanju 28.11., Graza i Andyja Warhola.
Napunila 18 godina. 18 prokletih godina.
Ne razumijem čemu čitava uzbuđenost.
Iako, dobar osjećaj. Sama ona svjesnost o tome.
Par puta sam rekla kako prije no što postanem
punoljetna imam želju oprostiti nekome nešto.
Naravno, nisam uspjela. Previše mi je to.
Ono loše mi daje snagu.
Niti ljubav niti mržnja; apsolutno nikakvi osjećaji.
Indiferencija.
No za jednoga ipak postoji ljubav. Prevelika. Prečvrsta.
Svaki dan gledam one koji gutaju svoja vlastita govna.
Koji zaboravljaju na (ne)rečeno i (ne)učinjeno.
Koji se grle i smješkaju kao da nikada ništa nije bilo.
E zato ne opraštam. Jednostavno ne želim.
Nisam za zaborav. Niti za oprost.
Ne gutam svoja vlastita govna.
...omnia mea mecum porto...
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 14.11.2009. u 01:11 sati.