Marketing
Trideset i treća nedjelja kroz godinu
24 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti 25 zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. 26 Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 27 I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." Vrijeme Dolaska neizvjesno 0 24,32-35; Lk 21,29-33) 28 A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." 32 "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." "Bdijte!" Mk 13,24-32
Osobno poznam čovjeka koji se već više puta pravio važan, najavljujući kraj ovome svijetu. U ranijim pokušajima još je i bilo ljudi koji bi se na njegove najave uplašili, ali danas mu više nitko ne vjeruje – postao je smiješan sa svojim predviđanjima. Dok je na početku njegova poruka bila prihvaćana ozbiljno, čak s plodovima mogućih obraćenja, danas je predmet poruge i raznih šala. Gospodin Isus nije htio da se i njegova poruka o kraju svijeta pretvori u lakrdiju i porugu, zato i nije htio navijestiti točan datum kad će se to dogoditi: „A o onom danu i uri nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“
Ipak nam je ostavio neke znakove po kojima možemo prepoznati skori dolazak kraja ovozemaljskog svijeta. Današnji evanđeoski ulomak spominje veliku nevolju i pomračenje sunca i mjeseca, da će zvijezde s neba padati i da će se poljuljati sile nebeske. Riječ je zapravo o slikovitom načinu govora koji ne treba doslovce shvatiti, već istražiti njegovo značenje.
„Velika nevolja“ je dovoljno nejasan pojam da se može primijeniti na mnoge i različite situacije. Činjenica jest da je obično neka nevolja poticaj vjernicima da žarkije mole. Koliko ima nas kršćana koji tek u vrijeme nevolje otkrijemo kako smo uvelike pobožni, a u vrijeme blagostanja možda se ni ne sjetimo Bogu zahvaliti. U vrijeme nevolje čežnja za pravednim ili milosrdnim razrješenjem problematične situacije jača. Stoga se vrijeme velike nevolje može shvatiti kao posvješćivanje potrebe za Božjim zahvatom u ovu našu zemaljsku povijest. Drugim riječima, govor o velikoj nevolji govor je o pripremi Božjeg zahvata kako bi čovjek spoznao i zaželio da Bog zahvati u njegov život. Toliko Božja ljubav poštuje našu slobodu, jer ljubavi nema tamo gdje nema slobode, kao da ni kraj svijeta ne želi nametnuti, nego ga ostvariti kao odgovor na plod ljudske čežnje za pravednijim i boljim svijetom.
„Sunce će pomračiti, i mjesec neće više svijetliti“. Pomrčina sunca i mjeseca kozmički su poremećaji koji u ovakvom trajnom obliku onemogućuju ljudima dalje mjeriti vrijeme. Jer dani se određuju po sunčevim izlascima i zalascima, mjesečeve mijene označuju tjedne itd. U mraku se ne vidi ti znakovi promjene tijeka vremena. Stoga će čovjek izgubiti kontrolu nad vremenom, postat će dezorijentiran. Živjet će kao u mraku, bez mogućnosti orijentacije, uhvaćen u klopku vlastitog straha, pasivnosti i neizvjesnosti. Svaka sličnost s našom situacijom u kojoj nam uvijek nedostaje vremena, ne znamo ga dobro rasporediti, ni kontrolirati može biti slučajna, a možda i nije.
„Zvijezde će s neba padati i poljuljat će se sile nebeske.“ Ljuljanje, poput zemljotresa, upućuje na nestabilnost i neodrživost sadašnjeg stanja stvari. Nije moguće da ovako kako je da još dulje potraje, kao da želi reći. Osim toga riječ je o velikim ljuljanjima izvan moći bilo kojeg pojedinca ili skupine na zemlji. O zvijezdama koje padaju poput meteora. Budući da je nebo područje Božje dominacije, cijelo se nebo uključuje u razrješenje nepravde na zemlji i to tako da izaziva strahopoštovanje. Tek tad zapravo dolazi vrhunac.
„Tada će ugledati Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.“ Pojava Sina čovječjega, ponovni dolazak Isusa Krista koji je već bio ubijen i pokopan, ali je i treći dan uskrsnuo, dolazak Pobjednika nad smrću na svima tako očit i vidljiv način, znak je da se nalazimo na samom kraju. Takav dolazak nazivamo „Paruzija“. I prvi su kršćani živjeli u živom iščekivanju Isusovog drugog dolaska ili Paruzije: „Zaista kažem vam, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“
Je li Isus prevario svoje, kad im je štogod takva rekao, a čini se da nije ispunio? Netko bi, naime, to mogao i tako shvatiti. Netko tko ne poznaje Isusa. Jer isti evanđelist u svom evanđelju izričito svjedoči kako Isusovi učenici nisu razumjeli Isusa, a i to da su se bojali pitati ga. Pa su ga mogli shvatiti i na načine kako to možda ni Isus nije htio. Događaj Isusova uskrsnuća i dar Duha Svetoga Isusovi su učenici tek naknadno shvatili na ispravan način kao i mnoge od Isusovih riječi. Budući da se događaj uskrsnuća uistinu zbio za njihova života, i da su doživjeli uskrslog Gospodina kao i njegovo uzašašće u Nebo, naraštaj Isusovih suvremenika je doživio ostvarenje ovih njegovih riječi. I stoga se može shvatiti da se te Isusove riječi odnose na događaj Uskrsa, a da su njegovi učenici – pod dojmom snage i značenja toga događaja – u tim slikama opisali i konačan Božji zahvat u povijest. Jer sve što se ima dogoditi već se dogodilo u Isusovom uskrsnuću. Spasenje koje se očekuje na kraju vremena je već ostvareno i pobjeda nad svakim zlom je već prisutna u Isusovom uskrsnuću. Ono što preostaje je da svaki od nas postane dionikom Isusova uskrsnuća.
A kad će se to uistinu zbiti? Kad će Isusovo uskrsnuće postati i naša stvarnost, naše uskrsnuće? Sasvim izvjesno je da će se to jednom dogoditi, ali budući da će prije sunce pomračiti i mjesec ne će svijetliti, tj. to ne će biti u vlasti ljudskog mjerenja vremena. Jednostavno, nije u čovjekovoj vlasti da zna kad će se to dogoditi. Stoga je bolje od neuvjerljivih i smiješnih prognoza, da čovjek bdije nad time kako živi. Da ustraje u dobru unatoč velikim nevoljama kroz koje prolazi. Jer po svoj prilici izgleda da uskrsnuća nema bez križa. Zato bez dramatiziranja, s vjerom i pouzdanjem u Boga, samo hrabro i samo naprijed. Isus je već prošao.
br. Dario Tokić, karmelićanin
Post je objavljen 13.11.2009. u 20:10 sati.