Noć.
More.
Otok.
Barka usidrena u uvali.
Tišina.
Osluškujem mir u šapatu tišine.
Svjetlucaju zvijezde.
More sniva svoj modri san.
Miruje.
Vrijeme je noćas stalo.
Nisam sama.
Moja Ljubav je samnom.
Duboko u meni.
Treperim od njegovih dodira.
Stopljeni smo u jedno biće.
Poljupcima ucrtavamo putove sreće.
Osjećam dah Ljubavi na usnama, vratu, tijelu, u duši.
U zagrljaju Ljubavi osjećam se sigurno.
Noćas slavimo našu ljubav.
Obavijeni velom noći i mira, vatra strasti gori u našim venama.
Taj plamen tjera me da se predam i prepustim svojoj Ljubavi.
Sami smo u uvali.
Nebo, more i mi.
Nitko nas ne može vidjeti ni čuti.
Nebo će čuvati našu tajnu.
More će ostati i dalje nijemo.
Naši uzdasi biti će jedina arija ove noći.
Ako se u trenutku ekstaze prolomi krik, neka nam oprosti tišina.
Ova noć je stvorena za ljubav.
Noćas smo vladari otoka.
Uvala je sada samo naša.
More držimo na dlanu.
Sreću nosimo u duši.
Ljubav caruje našim tijelima.
Ovo je naša noć.
Tišina.
More sniva svoj modri san.
Ponovo vlada mir.
A sutra?
Sutra je novi dan i neko novo svitanje stvoreno za ljubav.
Ljubavi moja i sutra ću živjeti za tebe.
Najdraže moje, ime ti je Ljubav.
Lili, 25.08.2009.
Dragi moji, evo vratila sam se, nadam se sa stilom. Ovo je upravo ta uvala o kojoj piše pjesma. Svašta mi se izdogađalo proteklih dana i mjeseci, ali feniks je ustao, jači nego ikad. Pozdrav svima vama koji ste mi bili vjerni dok me nije bilo ovdje. Bila sam ja s vama, pratila sam ja vas sve, ali nisam imala ni volje ni snage da išta napišem. Tu sam, prionula sam svom nedovršenom postu o Parizu i uskoro ću vam ga podastrijeti. Sve vas volim i hvala vam još jednom što ste bili uz mene kad mi nije bilo ni do čega.
Voli vas vaša Lili.
Post je objavljen 13.11.2009. u 16:54 sati.