( Ovu pjesmicu posvećujem trojici Splitskih planinara, koji su jedne hladne zime,
zauvijek ostali, u snježnim bespućima Velebita )
___________________________________________________
Tri planinara, tri viteza tvoja
čežnja za uspon, prevelika bila,
doći na sveto brdo tvoje
u tvome ih naručju, vječnost zagrlila.
Ljubili su snježne vrhunce tvoje
vrletna prijeteća bespuća tvoja,
ti ljubav njihovu zauvijek okruni
pod svetim brdom, u hladna njedra svoja.
Dok bura huči, bruji i ruši
il proljetni lahor miluje lice,
to pjesma je tvojih hrabrih planinara
milozvučni refren, njihove tamburice.
U grudi tvoje oni su utkani
na vječnoj straži, čuvajući tebe,
velebite gordi, divlji al jedini,
za ljubav tvoju, žrtvovaše sebe.
Još odzvanja pjesma nad vlaškim gradom
to Ive, Miro i Zoran pjevaju,
posljednja jeka velebitskom stazom
pod svetim brdom...zauvijek ostaju.
Post je objavljen 12.11.2009. u 10:57 sati.