...a kamoli beta hcg izvaditi. Procurila sam na Utrogestanima.
Medicinsko sam cudo. A sutra sam mislila otici izvaditi krv da se ponadam bar nekoj biokemijskoj.
Ako cemo gledati vedriju stranu toga, ustedjela sam 160 kn na vadjenje krvi.
Uopce ne znam u ovom trenu jesam li tuzna ili sretna sto je ishod takav.
Toliko uzasnih stvari mi se dogodilo i na poslovnom i privatnom planu da je mozda bolje da zaista krenem put "izlazne strategije".
Ne znam na koji nacin, no morati cu nekako naci ili nacin ili osobu koja ce mi pomoci da prodjem kroz sve to.
Vise nisam sigurna u nista....ni u ljubav svog supruga, ni u svoju buducnost....u srecu vise ne vjerujem, Bog ne postoji. Volim svoju djecu vise nego ista na ovom svijetu i nije posteno prema njima da im se ne posvetim maksimalno jer me trebaju vise nego bilo tko drugi.
Mozda mi je bas ovo trebalo, da mi otvori oci.
Bez obzira na sve...na sva ruzna zbivanja, ne sve osobe koje misle da sam losa, sebicna, pateticna, jadna ili samo naprosto nesretna....bez obzira sto me suprug povrijedio i sto ne znam imam li snage za oprost, objaviti cu njegov video napravljen meni jer znam da mu je tesko.
No, neke stvari se ne mogu oprostiti, ne mogu zaboraviti....a ni ja ne znam tako zivjeti.
Dragi moji, mislim da se zaista blizi vrijeme da zakljucim ovu storiju i da prepustim svoju Lauru nekim roditeljima koji su je vjerojatno vise zasluzili...
Post je objavljen 11.11.2009. u 02:10 sati.