Uzdah na kutu jastuka. Duet vjetrom, koji se lagano kroz prozor ispušta. Svjetla automobila prolaze pokaj lica. Dopuštenih proći pokraj napola spuštenih roleta. Stvarnosnih varalica. Tablice automobila lutaju usamljenim mislima. U sobi osvrtanja. Dani koji se nižu šumovima. Poput bljuzge ostavljene pred vratima. Nečistoće tjelesnoga duha. Pretvorene u traženu milost prema satima. Pokloni mi par minuta vremena. Da osjetim kako anđeli spavaju bez krila. Da vidim kako putokazi ne znače ništa. Bez ruke, nauke života. Dopusti mi samo noćas da budem dio mašte dječje ništarije. Ali ne, ti si zaspala.
Post je objavljen 10.11.2009. u 23:40 sati.