Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tempeh-miso

Marketing

Soja: za ili protiv

Oni među nama sa malo dužim vegetarijanskim stažom 20 i više godina sjećaju se kako smo se nekad gorljivo borili da uvedemo soju u prehranu. U soji smo vidjeli čarobnu biljku koja će napokon izbiti sve argumente kritičarima vegeterijanstva iz ruke.
Danas 20-tak godina kasnije upravo mi opet prvi upozoravamo na skrivene opasnosti od nerazborite upotrebe soje u prehrani.
Kopernikanski obrat desio se nakon što je 1999. godine FDA službeno potvrdio i priznao ljekovito djelovanje soje na sniženje lošeg kolesterola. Farmaceutska industrija morala je napokon priznati da hrana može biti lijek.
Izgubljenu bitku farmaceutske industrije spremno je iskoristila prehrambrena industrija i ofenziva za soju na stolu mogla je početi. Reklamna industrija učinila je svoje i danas dvije trećine odraslih Amerikanaca vjeruje da je zdravo jesti soju. A soja im se nudi na sve strane:
kruh obogaćen sojinim proteinima
slatkišima
dječjoj hrani
mesnim proizvodima
umacima
odrescima
popečcima
grickalicama
tjestenini od soje,
namazima, paštetama
sojino mlijeko
razni vegetarijanski proizvodi, burgeri, kobasice, namazi i slično
pahuljice
lecitin kao emulgator gotovo svugdje itd...

Nije li logično zapitati se u kakvim se sve oblicima nalazi soja u ovoj industrijskoj hrani? Je li sojino brašno dovoljno probavljivo za ljudsku prehranu? Ne sadrži li anti-nutriente kao što je fitična kiselina? Što je sa biljnim hormonima - fitoestrogenima? Ne sadrži li odmašćeno sojino brašno tragove heksana i drugih kemikalija koje zaostaju nakon otparavanja heksana? Pomoću kakvih kemikalija se dobivaju sojini proteini? Ne sadrže li aluminij? Kakvom se tehnologijom zapravo proizvodi sojino mlijeko?
Za one koje zanimaju odgovori na ova i slična pitanja postoji obilje tekstova na internetu pa Vas upućujem na vlastito istraživanje i donošenje vlastitih zaključaka:

SOJA-1

SOJA-2


Što se mene tiče, jasno je slijedeće: Navedeni sojini proizvodi rezultat su suvremenog načina života i sigurno ne predstavljaju tradicionalni stoljetni način konzumiranja soje. Soja se stoljećima koristila u prehrani u svom fermentiranom obliku: tempeh, miso, shoyu, tamari, natto, sufu, chiang itd. Od nefermentirane soje koristio se najviše tofu ali pripremljen na tradicionalan način dugim, polaganim kuhanjem pod atmosferskim tlakom sve dok ne prestane pjeniti. Ovo je bio znak da su svi saponini iz soje denaturirani pa tako i fitična kiselina.
Zbog sveg navedenog savjetujem oprez i korištenje isključivo fermentirane soje. Iako, istini za volju, i kod fermentiranih sojinih proizvoda potreban je oprez upravo iz istog razloga. Iz želje za većom i bržom zaradom kompanije ubrzavaju fermentaciju i koriste se cijelim nizom kemikalija. Ali o tome više kad budem pisao o misu - fermentiranoj sojinoj pasti.






Post je objavljen 10.11.2009. u 15:07 sati.