Marketing
Dimenziona vrata
Autro slike: meni nepoznat
Tiho, tiše, noću kad snivamo
Ostavljamo tijelo u postelji mekoj
Čini se kao da duhom izbivamo
Polijećemo prema dimenziji nekoj...
Dalekoj, nepoznatoj ...
Ili možda duši našoj znanoj,
Odbacujemo težak energetski sloj
Krećući se bestežinsko prema zori ranoj.
Zori koja rudi iza Dimenzionih vrata
I privlači nas radosno svjetlošću svojom
S ove strane pratnja su nam otkucaji sata
Posuti treperavom ponoć- modrom bojom.
I prisutnost Bića koje kazuje nam put
Bez imalo straha od stranih nam daljina
Nevidljivim dlanom milujemo nježan skut
Koji čini aurom obavijena haljina.
Zavirujemo krišom,u taj novi svijet
Svaki treptaj poziva nas na svjetlosni korak
Što za sobom ostavlja tek rascvjetao cvijet
I slađahan miris, nimalo trp il' gorak.
Lahorasti ugođaj miluje nutrinu
Prozirnim se tijelom razasula duga
Udaljena galaksija nudi nam blizinu
Koju ne nastanjuju, niti strah ni tuga.
Zašto onda čovjek ne uđe na vrata?
Pozivnicu dobio je još pradavnih dana
Već uspavano osluškuje otkucaje vječnog sata
I pred zoru dušu svoju bjesomučno slama.
Ne vjeruje onome što ne vide ljudske oči
Pobija svo Znanje, koje od sebe u sebi krije,
Jedan korak dovoljan je, al' da li će moći,
Potražiti mjesto o kojemu mu Duša snije?
Post je objavljen 10.11.2009. u 09:20 sati.