Kartaši su se sinoć svađali oko glasanja za predsjednicu ili predsjednika.
Jedan od njih donio je listu i molio da se potpišemo za Mikšića. Čini uslugu nekom poslovnom partneru. Uzalud mu je bilo objašnjenje da u konačnici to ne znači ništa jer je to lista samo za onih 10 000 potpisa. Nitko nije potpisao. Jedna od nas je rekla da joj ne dozvoljava savjest. Ona će glasati za Vesnu Pusić. I ja bih rado glasala za Pusić. Bila bi odlična predstavnica u kulturnom svijetu. Plaši me malo njen na neki način antihrvatski stav, ali možda griješim. Trebali bi zaboraviti prošle bitke i razmimoilaženja.
Jedan prijatelj kaže da će on glasati za Vesnu Škare Ožbolt. Objašnjava da je ona, po njemu, jedino napravila nešto konkretno. U svom mandatu kao ministrica pravosuđa uvela je neki red.
-Konkretno učinila je nešto za mene, kaže,-ali nisam je za to molio. Maknula je sutkinju Domić koja je radila što je radila, sve nepravilno.
Možda se netko i sjeća sutkinje Domić koja je napravila dar mar po Braču, ali čini mi se sve po zakonu, ali nije bilo moralno. Naime, sve su obavijesti visile na sudu, ali zainteresirani, zapravo prave vlasnike zemalja nitko nije obavijestio itd, da ne objašnjavam dalje, uglavnom je jasno.
-Potom se usprotivila Sanaderu. Izišla iz stranke. Odrekla se i Granića.
Uglavnom po tom mom prijatelju vrlo je pozitivna osoba.
Svojevremeno tako sam i ja mislila. Čak sam joj poslala mail- mislim da sam ga negdje pronašla, zapravo bio je na njenog supruga. Napisala sam da je vidim kao buduću predsjednicu.
Malo me pokolebalo što su me uvjeravali da je samo dobar činovnik, ali što to znači.
Odradila je, po meni, vrhunski onaj 'posao' u Slavoniji. Nimalo činovnički.
Nekako mi se čini da ću i sama glasati za nju.
Za Vidoševića , Bandića i Hebranga sigurno neću. Radije bih za Alku Vuicu, bar je duhovita.
I tako malo po malu uz obilan ručak i nakon što su nas napustili prijatelji koji ne kartaju, mi smo kartali i svađali se. Malo zbog karata, malo zbog politike. Čak se i Lara aktivno uključila. Povremeno lajala, pomalo gunđala, nekad se i smijala. Pokušavala nam je dati do znanja što ona o svemu tome misli. Šteta što je bolje ne razumijemo. Eto koliko je važno govoriti jezikom koji svatko razumije.
Ono što mi ove dane, pak, neda mira je propadanje firme SMS i njenog vlasnika gospodina Srđana Mladinića.
Ne poznajem ga osobno. Sudim o njemu samo preko njegovog rada. Digao je firmu koja je već stekla status brenda.
Zaposlio tolike ljude. Imao kooperante. Jasno je da je sve to zahtijevalo širenje posla. I onda kad mu je trebao kredit banke nisu uskočile i bio je prisiljen krenuti uobičajenom praksom.
Evo to je taj naš državni aparat, koji se na svaki način deblja administracijom i nametima dok nas male i velike poduzetnike potpuno ne istrijebi, a onda ćemo biti prisiljeni postati ponovo dobre sluge već nekih gospodara.
Amerika to radi drugačije. Zato i jest nacija koja drma. Ona svoje poduzetnike stimulira i pomaže dok god može i smatra potrebnim. Od tog kapitala živi cijela zemlja.
Inače ako pobjedi Nadan Vidošević tražit ću bilo čije državljanstvo. Bit ću zahvalna svakom narodu koji me primi. To vrlo ozbiljno mislim.
Post je objavljen 09.11.2009. u 07:36 sati.