Marketing
228/365
Nevjerojatno je to kak lagano padnem. Ali baš lagano.
Ne znam jel to bilo danas ili jučer, jel prošla ponoć ili ne, pa može ovak:
Jučer/danas vani je bilo zbunjujuće. Jedino mi ta riječ pada trenutno na pamet. Od sjedenja na hladnom betonu po toj zimi, smiješnog koncerta na kojem je lik fakat bio gol (u boksericama, ajde) i na kojem je lik buljio, a ja se osjecala skroz nelagodno. Preko njezinog odlaska do njega i njegovog dolaska do mene, diskusija na zimi i svih tih obrazloženja, idiotskog ponašanja i žicanja. Pa do retardiranog pijanog lika koji hoće, a ne može. Bed e!
Pa rekoh, zbunjujuće.
Kazi kako dalje kad, kad se nebo zamraci kad se skupe oblaci, kad se sunce ne vidi? Kazi kako dalje kad ljubav prestane, kad se rijeci istrose, kad se natrag ne moze?
točno ovak se osjećam, e!
Onda ja moram danas čekati. Prestala sam oko 17h i izgubila nadu. Ako sam je uopće imala. Jedim djelom sam znala da neće ispuniti obećanje. Možda i bolje da nije. A ništa, vidimo se za mjesec dana.
.. a rekao je da nemam razloga.. c! Vidiš?
Cijeli sam dan u sobi i ne da mi se iz nje, ne da mi se pričati, ni uopće gledati. I onda? Eto!
Ne bih ti rekao ostani, ne bih ni probao. Ne bih ti rekao volim te, samo čuvaj se.
Ili ne?
EDIT - 00.34!
Vratila sam se doma nasmijana i ispunjena :D Ipak je održao obećanje :D :D Micmic!
Post je objavljen 08.11.2009. u 19:42 sati.