link
Čini se da sam na istome. I da to traje, samo što nisam bila svjesna, jer očito uvjeravala sam se u krivo. To moje lažno predstavljanje sebi i ostalima, kada bi me pitali za njega – ja sam uvijek bila dobro.
Teško mi je ''odigrati'' takvu ulogu, jer ne vidim drugi izlaz.

I ne mogu vjerovati da u ova 4 mjeseca nisam ništa postigla da bih njega uvjerila u očito ono što želim. Da shvati, i da se probudi. Jer svi vide, samo on ne. A možda trebam da ja shvatim i odustanem.
Glupa, glupa i glupa.
Nisam plakala dosta dugo, a sada ne mogu prestati.
Zbunjuje me, i bojim se kako ćemo dalje odigrati sve ovo?
Ali nema veze, najlakše je svima pokazati lažan osmjeh.
Post je objavljen 08.11.2009. u 19:28 sati.