Pregled posta

KOMUNISTIČKI BERLINSKI ZID

9. studeni – dan kada je Oktobarska revolucija doživjela slom :-) a Marxov komunistički Manifest završio na smetlištu povijesti :-)



VOX POPULI - GLAS NARODA

Na 20. obljetnicu pada Berlinskog zida slobodoljubivo čovječanstvo sa radošću se prisjeća narodne kontra-revolucije u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj koja je rezultirala fizičkim padom komunističkoga Berlinskog zida, uspostavljen 1961. godine da čovjeka i narode drži u najvećem konc-logoru na svijetu, od Vladivostoka do Berlina. (Tome je prethodio narodni ustanak u Istočnoj Njemačkoj, 1953. godine, mađarski narodni ustanak 1956. godine, ugušen tenkovskim komunizmom, zatim, Praškim proljećem u Češkoj i Slovačkoj 1968. godine, također ugušen tenkovskim komunizmom, zatim, Hrvatskim proljećem 1971. godine, ugušen Titovom intervencijom JNA i Udbe, radničkim ustankom u Poljskoj 1980. godine, i na koncu narodnim kontra-revolucijama diljem Istočne, Srednje i Jugo-Istočne Europe, kao i studentskim anti-komunističkim ustankom na Tijen - An - Menu u Kini, 1989. godine.)

Berlinskim zidom su komunisti pokazali svoje pravo lice iza kojega se desetljećima krila dvoličnost navodnih skrbitelja radničkih prava radničke klase, nad kojom je u stvarnosti uvedena komunistička diktatura bez premca u povijesti čovječanstva. Komunisti su ga licemjerno nazvali “Antifašističkim zaštitnim zidom“. To nas podsjeća i na domaće komuniste koji se kao kukavice skrivaju iza antifašizma, misleći naivno da će svijet povjerovat njihovim lažima, ali kad laže koza, ne laže rog :-)

Diktatura boljševika i režima komunističke partije spašena je u Drugom svjetskom ratu vojnom pomoći Sovjetskom Savezu od strane kapitalističkoga Zapada čija je liberalistička ideologija i prouzročila pojavu Karla Marxa i njegovu (marksističku) borbeno-ateističku ideologiju, objavljena u Manifestu komunističke partije polovicom 19. stoljeća. Zapad (njemačka i britanska vlada, svaka iz svojih interesa) financirala je i podržavala Lenjina i njegove ekstremiste (boljševike), odnosno Oktobarsku revoluciju koja je trajala od 1917. do 1989. godine. I na područje Hrvatske je u Drugom svjetskom ratu preko Komunističke partije Jugoslavije i CK KPH uvezena Oktobarska revolucija, 1941. godine komunističkim (oružanim) ustankom od 22. lipnja, i partizanskim ratom za revoluciju, za spas Sovjetskog Saveza, i (obnovu) Jugoslavije.

S obzirom da su tvorci komunističke ideologije, Karl Marx i Friedrich Engels, svoj Komunistički Manifest odredili kao oružanu borbu za revoluciju, i poticali nasilje i obračune sa političkim neistomišljenicima, u radničkom je pokretu i Socijalističkoj internacionali došlo u drugoj polovici 19. st. do raskola i podjele na boljševičku, i socijaldemokratsku frakciju, nakon čega su boljševici osnovali Komunističku internacionalu koju je Staljin formalno raspustio 1943. kako bi umirio svoje zapadne saveznike, a nakon toga je osnovao novu komunističku internacionalu, sa sjedištem u Beogradu gdje je staljinistički režim instalirao doušnika sovjetske tajne policije, Valtera, poznat u povijesti kao Tito, kojega je Staljin na koncu izbacio iz zajednice socijalističkih zemalja zbog njegove težnje da zbog Trsta zarati sa Zapadnim Saveznicima i SSSR uvuče u rat sa Zapadom u situaciji dok SSSR nije imao atomsko oružje, 1948. godine.

Trebalo je preko sedam desetljeća da svijet progleda i shvati što je totalitarni komunizam, tako i jugoslavenski socijalizam pod diktaturom Saveza komunista, i da obećena brda i doline meda i mlijeka u stvarnosti predstavljaju brda (i jame) ljudskih kostiju žrtava komunizma i autoritarnih anti-demokratskih režima komunističke partije u “diktaturi proletarijata“, koja je predstavljala jednopartijsku diktaturu nad proletarijatom. Minimalna procjena žrtava komunizma iznosi 100 milijuna, od 1917. do 1989. godine, a na području Hrvatske preko pola milijuna žrtava! (U te žrtve nisu uračunate žrtve Drugog svjetskog rata i žrtve fašizma.) 100 milijuna žrtava komunizma u mirnodopskim uvjetima, i uvjetima građanskih ratova, poticani od komunista!

Najveće oružje komunističkih režima bila je agitacijska propaganda (agitprop) koju je bio razvio tiranin Lenjin, znači, moćno oružje medijskih laži kojima je izvrnut moral, i dobro prikazano kao zlo, a zlo kao dobro. To je ljude i narode dovelo u zabludu o navodno humanističkim namjerama marksizma. Nacizam je odvratan zbog rasne segregacije, dok je komunizam još odvratniji jer laže o klasnoj ravnopravnosti. Obje ideologije, nacistička (i fašizam), kao i marksistička (socijalizam/komunizam) imaju svoje korijene u Hegelovoj rasističkoj filozofiji o navodnom vrijednim i državotvornim, i navodno nevrijednim i nedržavotvornim narodima na svijetu. Karl Marx bio je čak toliko drzak da je hrvatski narod izravno prozvao kao “kontra-revolucionaran“ narod koji navodno nije državotvoran kao njemački, i da će u slijedećem svjetskom sukobu biti navodno sa pravom izbrisan sa lica zemlje, i završiti na smetlištu povijesti. Marxove filipike protiv Hrvata bile su inspiracija velikosrpskom ideologu Vuku Stefanoviću Karadžiću, i Nikoli Stojanoviću koji je napisao čak i šovinistički protuhrvatski pamflet, objavljen u Zagrebu, 1902. godine u glasilu Srpske samostalne stranke, Srbobran, pod naslovom “Srbi i Hrvati“, i pod sintagmom „Do istrage vaše ili naše“, u kojemu je najavio istrebljenje hrvatskog naroda jer da je navodno bezvrijedan narod. Mnogi hrvatski tutletci, mulci, bedačeki i prodane duše su na tragu marksizma i velikosrpske ideologije istrebljivale hrvatski narod, posebno u Drugom svjetskom ratu i neposrednome poraću kada je izvršen komunistički genocid ili ubojstvo hrvatskog naroda, 1945. godine! No, hrvatski (politički) narod je dokazao žilavost, kao židovski narod, i ponovo je uspostavio svoju hrvatsku državu, u krvavom obrambenom oslobodilačkom ratu tijekom velikosrpske agresije od 1991. do 1995. godine. Pravilo je da, tko Hrvatima uskraćuje pravo na slobodu i hrvatsko državno pravo – završi na smetlištu povijesti!

Berlinski zid bio je simbol ropstva, diktature i terora i genocida u zemljama tako zvanog realnoga socijalizma, Sovjetskom Savezu, Titovoj Jugoslaviji, Kubi, istočnoeuropskim zemljama iza tzv. Željezne zavjese, totalitarnoj Sjevernoj Koreji, komunističkoj Kini... Na samom Berlinskom zidu je komunistički režim ubio 136 ljudi, među njima 13 djece, koji su bili željni slobode i htjeli prekočiti zid između sebe i puta u slobodu!

I danas ima neodgovornih “luđaka“ koji se bore za Oktobarsku revoluciju, kao na pr. u plemenitoj zemlji Nepalu, između Tibeta, Kine i Indije. Prije nekoliko tjedana su tamošnji marksisti oteli i pobili putnike iz jednog autobusa, kličući Karlu Marxu i kineskom komunističkom čelniku, masovnom zločincu Mao Ce Tungu, te se po njemu i nazivaju “maoisti“. Između maoista, staljinista (titoista) i hitlerovaca nema nikakve razlike – to su totalni zaluđeni fanatici, mrzitelji ljudskoga roda i slobode. Svojim su masovnim zločinima izgubili bilo kakvu vjerodostojnost, i s pravom završili na smetlištu povijesti. Na području Hrvatske se posebno osjećaju posljedice totalitarnog titoizma (jugoslavenske verzije staljinizma), čak i dan danas, a sramotni neki vladajući političari otvoreno, na račun poreznih obveznika, slave simbole i protagoniste komunizma, i njegove počinitelje, a mas-mediji u Hrvatskoj vode ratnu agitacijsku priopagandu protiv hrvatskog naroda, ali bezuspješno, jer narodna volja je snaga volje za demokracijom i pravnim poretkom nasuprot socijalizmu i liberalizmu. Iako su komunisti nanijeli ljagu hrvatskom narodu, upravo zbog toga su dobili opravdani žig izdajica i općenito zločinaca čije je mjesto na smetlištu povijesti, kad ih već korumpirana vladajuća politika u Hrvatskoj nije stavila pred lice pravde i procesuirala i osudila. Time su si kupili svoju nezasluženu slobodu, ali i zasluženo mjesto na smetlištu povijesti.

Smrt komunizmu – Sloboda narodima! To je sretna posljedica 9. studenog. Pošto sloboda nije trajna kategorija, ona podliježe ugrozi, tako da i danas traje borba za slobodu, ovaj puta protiv novih tlačitelja i tiranina, vukovi preobućeni u ovčje runo!

CBK


Post je objavljen 07.11.2009. u 12:59 sati.