Kroz današnje čitanje evanđeoskog odlomka sv. Luka nam donosi prispodobu o snalažljivom upravitelju kojom Isus kao „sinove svjetla" potiče svoje učenike na snalažljivo i mudro postupanje u svijetu u kojem žive.
Tako im reče kako je neki vlasnik imanja tražio od čovjeka koji je upravljao njegovim imanjem da položi račun o tome jer bijaše optužen da ne upravlja dobro i da mu rasipa imanje. Svjestan da više ne može ostati u dotadašnjoj službi upravitelj imanja pribjegava lukavstvu kako bi sebi osigurao daljnju egzistenciju. Iako je postupio nepošteno ipak zbog njegove snalažljivosti biva pohvaljen od strane gospodara imanja.
Isus ovu prispodobu završava govoreći da su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. Razmišljajući o ovoj prispodobi ne možemo a da ne postavimo pitanje sami sebi kakav je naš odnos prema onome što nam je dano na upravljanje, a isto tako na koji način i kakvim sredstvima se služimo u osiguranju vlastite životne egzistencije?
Prvo što smo dobili na upravljanje je život. Darujući nam tu dragocjenost Bog nas je obdario i svime što nam je potrebno da živimo jedan uistinu kvalitetan i djece Božje dostojan život. Dao nam je razum, savjest, osjetila, ulio razne sposobnosti, darovao talente....Koliko smo toga uopće svjesni? Nama je najnormalnije da vidimo, čujemo, govorimo, osjećamo, hodamo, radimo, stječemo....a rijetko razmišljamo da je to sve dar Božji i da imamo obvezu da to upotrijebimo na ispravan i plemenit način. I sve naše urođene vrline i naravna dobra su darovi koje smo dobili od Boga. Zar često ta dobra ne rasipamo poput ovog nepoštenog upravitelja iz prispodobe? Koliko samo štete napravimo i sebi i bližnjima pogrešno upotrebljavajući sve ono što nam je Bog darovao? Bog nam udjeljuje sva ta dobra da po nama čini dobro i da po nama obasipa ljubavlju druge. O blago onom tko to shvati i tako živi!
U prispodobi vidjesmo snalažljivog upravitelja kako se pobrinuo za svoju budućnost „kad bude maknut s uprave". I gospodar ga je pohvalio zbog te snalažljivosti iako je postupio nepošteno.
Duh svijeta favorizira one koji imaju više i koji se znaju „pobrinuti" za sebe. Više imaš - moćniji si i važniji, imaš pristup do mnogih dobara. To se tiče svih sfera našeg života: materijalnih dobara, društvenog položaja, nastojanja da se bude netko važan, velik, poštovan. I što se sve nije spremno učiniti za to i još i opravdavati takvo ponašanje? Da, to su sinovi svijeta! Snalažljivi, domišljati i sve okreću u svoju korist.
Razmišljajući o svemu ovome kakvima se prepoznajemo? Možda će nam u razmišljanju dobro doći riječi svetog Pavla: „Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne izgrađuje" (2 Kor 10, 23).
„Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten" (Lk 16, 10).
Ljiljana
Post je objavljen 06.11.2009. u 22:56 sati.