htjela bih ubosti svaku žilu ljubavi u sebi.
iscijedila bih si zadnje kapi krvi.
Krvi što se miješa s kišom i mrvi ju.
tisuće plačeva i suze što se rastaju.
nema ih, to je bio duh od života bez osjećaja.
tijelo bez uspomena daleko je od kraja
a svog početka nema.
duh je to od života bez sjećanja.
htjela bi napokon umrijeti u životu.
tisuće kapljica tisuće kiša i tisuću i jedna krv.
crveno, snažno, beskrajno i nevažno.
jeca prošlost, vrišti sud.
manje biti, manje se znati.
sve stare konce prerazati
sve suhe žile rastrgati
i sve gorke rune počupati.
za kosu, za boju, za uspomenu i za ono što znače
i čuti kako prestrašeno dijete za osjećajem plače
još jednom
i opet
dok ne kuca na vrata
jer boji se svog tate
a budućnost mu je tata
Post je objavljen 06.11.2009. u 15:45 sati.