Budnosti nikan dosta, gospođice od tri pedlja.
Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu
i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid,
a oholost, nekad suđena da bude vrlinom,
splašnjava na očigled i smrdi nadaleko.
I nitko nema snage da odagna propadanje,
i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
koja laprda među krajnostima kao rijetko govno.
Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
i samozvani štovaoci onog što ne razumiju,
i svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjecikese,
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom
koji štiti vjernike od zaraženih,
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno liječe u samom začetku.
Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja?
Krivo srastanje, gospodine... krivo srastanje.
Kao kad bogate prose za miraz,
a talon nose ružni i opaki
sa nečuvenom moći da tjeraju što zažele.
Mnogo ih je i strašno galame
obično razbiju sva ogledala na koja naiđu,
da ne ostane ni pomen na ljepotu.
Jes...
Post je objavljen 06.11.2009. u 10:09 sati.