Marketing
RECENZIJA: AMERIE
Ako ne ubrojim neke neaktivne pjevačice (Erykah Badu, Lauryn Hill,...), neke malo alternativnije (Feist...), nego samo pop/r&b aktualne "veće" zvijezde, komotno mogu reći da ja vokal Amerie u top 3 najboljih vokala današnjice. Nije kvaliteta njenog vokala nikad bila upitna, problem je bio način na koji doći do publike. 1 thing bio je ogroman hit, lansirao je Amerie među r&b zvijezde, ali koliko joj je pomogao, toliko joj je i odmogao. I ne samo zbog činjenice da je istu pjesmu pokušala reciklirati preko nekoliko puta, vjerojatno u nadi da će ponoviti isti uspjeh, pa se tako spotaknula već nekoliko puta za redom, budući da NI JEDNA pjesma nije postigla uspjeh, nego i zbog sve težeg pronalaska vlastitog zvuka. Pogrešni odabiri singlova s prethodnog albuma (moram se ovdje opet osvrnuti na recenziju prethodnog albuma gdje sam unatoč pozitivnim stranama albuma točno prognozirao kako ni jedna pjesma neće postati hit), a niz se nastavlja i s novim album. Problem se međutim javlja i ako počnem razmišljati o potencijalnim hit pjesmama, singlovima, što god. Jer ni na ovom albumu takvih nema. Ako s Why R U nije uspjelo, a radi se ne samo o najboljoj pjesmi na albumu, nego i o jednoj od najboljih pjesama njene diskografije, zaista ne znam s čim može. Namjerno koristim izraz "može", a ne hoće, jer je više nego očito da ni sa jednom neće.
Amerie nema svoj zvuk (a da pritom ne asocira na 1 thing; što treba razlikovati od toga da ima vrlo prepoznatljiv, izvrstan vokal). I sve pjesme komotno joj se mogu staviti u dvije košare. U jednoj su one s prvog albuma, All I Have, (da, Amerie je imala album i prije hita 1 thing, vjerovali ili ne. I to solidan album), u drugoj su sve one koje inspiraciju traže u 1 thing. To povlači za sobom ne samo niz dosadnih, neinspirativnih i bezličnih pjesama, nego vas doslovce prisili da vam bude dobra jedino u pjesmama u kojima iskoči iz tog uskog okvira koje si je zadala. Ako već ne može raditi kvalitetni alternativni urbani soul/r&b zvuk kojeg je ponudila na prvijencu (a očito je da ne može, jer ni jedna pjesma na ovom albumu ne doseže te razine), te ako nije u stanju raditi pjesme koje je ponudila na albumu Touch, mislim da bi jednostavno trebala prestati miksati ta dva albuma, dok oko nje pjevačice ne samo da evoluiraju u glazbenom smislu, nego doslovce izmišljaju žanrove, produkciju i aranžmane. Na prošlom albumu još se moglo progledavati kroz prste, ali nakon toliko vremena vratiti se s ovako blijedolikim pjesmama dovodi u pitanje njen glazbeni ukus i njenu relevantnost u glazbenom smislu. Uporno izbjegava snimati pjesme s boljim producentima, a ne samo da ne nudi nešto bolje, nego nudi neke bezveznjikave pjesmice koje se nikad neće pojaviti na listama. Nije joj važno? Ne bih rekao. Da nije važno, ne bi snimila polovicu ovih pjesama s albuma, uhvatila bi se prave glazbe. Kad Erykah Badu ili Jill Scott kažu da im nije važno, onda im možete vjerovati, jer one rade glazbu. I s minimumom minimuma promocije, prodaju više nego Amerie sa svim svojim ušminkanim spotovima. To se zove vjerovati nekom izvođaču. Kao što je teško povjerovati da bi Badu ili Feist snimile nešto loše, tako je teško vjerovati da još neki novi album Amerie neće imati isti prizvuk kao ovaj i prethodni. Ovo je jednostavno bezlična glazba koja ne postaje poznata i priznata upravo s razlogom. Jer je bezlična. Amerie može biti sretna što je jako zgodna i ima prekrasan glas.
OCJENA: 3+
Post je objavljen 05.11.2009. u 21:42 sati.