Marketing
'Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik... Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.' (Lk 14,25-33)
Nositi svoj križ – i svega se odreći? Tko to može? Pa samo oni izuzetni ljudi, kakvi su bili Franjo Asiški, Majka Terezija... Ali ja? Ja znam da to ne mogu. No mogu učiniti prvi korak. Nositi svoj križ – možda to znači prihvatiti ono što mi dolazi ususret, danas, na današnji dan? Ne uzmaknuti, nego reći 'da'? Odreći se, napustiti svoj posjed.
Možda to danas znači ne mučiti se onime što je bilo jučer, ne biti zarobljen prošlošću, nego biti otvoren za budućnost, otvoren za druge? Ostaviti – možda to znači imati manji strah od ljubavi? To mi još nije jasno. No jasno mi je da bih želio prihvatiti ono što današnji dan od mene traži ili čime me opterećuje, stisnuti to na svoja ramena ili na svoje srce. I želio bih napustiti sve ono što me odviše veže uz mene samoga i uz moje želje. Želio bih manje željeti i više cijeniti ono što je sada. Važni su baš oni mali koraci na putu nasljedovanja. Moji mali koraci – jer nisam izvanredan čovjek! No uz puno malih koraka otvara se put pred mojim nogama...
Molitva:
Bože, Ti nas izazivaš: odreći se, napustiti, prepusti se, nositi križ – kako zadovoljiti taj zahtjev? No također znamo da Ti nikome na leđa ne stavljaš terete koje ne može nositi. Ohrabri nas na male korake, kako bismo rastom išli prema Tvojemu kraljevstvu. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je napustio sve što Ga je priječilo na putu u slobodu Tvojega kraljevstva. Amen.
Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Post je objavljen 04.11.2009. u 22:36 sati.