ovo nije normalno:
izmišljeni likovi su postali
važniji od stvarnih ljudi
učitelji,
kirurzi,
optičari,
parketari,
dimnačari,
mehaničari
oni nisu važni
oni su nevidljivi
ali
sportaši,
glumci,
pjevači,
političari
e, oni su nešto posebno
njih se citira
njih se slika
od njih se stvaraju uzori
oni postaju idoli
oni su bogovi
nedostižni,
ekskluzivni,
relevantni
ovaj svijet je bolestan,
a ljudi su totalni luđaci
vjeruje se u iluzije
bježi se od stvarnosti
nitko ne zna što će
biti sutra i kamo ide
ovaj svijet, pa tako
niti ja,
ali
ono što mogu
primjetiti je:
mi ne idemo naprijed,
mi idemo unatrag
duboka je provalija
koju je stvorila
naša glupost
mi padamo
mi tonemo
a kada konačno
udarimo o dno,
nitko se neće smijati
Post je objavljen 04.11.2009. u 19:25 sati.