Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/johnbezterrae

Marketing

Kosor, Pahor, opušci i strojevi

Once again I'm proving myself that staying home and studying just don't go together.

Sjedim. Na podu. Dobro, na tristo kušina jer je pod tvrd. Kao i svaki ostali, uostalom. Otvoren mi je OneNote i čeka kada ću ga početi šopati informacijama vezanim za virnjake. Mislim da se okrećem nečemu malo zanimljivijem.

Poput televizije. Jutros sam gledao televiziju (and now you say: „What else's new?“) i u oko mi je opet upao novi stroj za zadovoljavanje milijuna žena i muškaraca diljem Hrvatske. Nekakav „Relax and Die“, or something like that. Još jedan proizvod pomoću kojega ćemo se svi riješiti masnih naslaga, loših navika, minusa na računu, gladi u svijetu i problema uraslih dlačica i to sve a da nismo pustili ni jednu jedinu kap znoja!

Zanimljivo kako se čitava industrija lijepoga okreće prema motu (ili kredu) „bez i jedne kapi znoja“. „Sjednite, legnite, spavajte… Prikopčajte si ovo na trideset i tri mjesta na tijelu, okrenite se prema zapadu, nadodajte tri debela namaza najskuplje kreme protiv celulita, zamotajte se u aluminijsku foliju poput komada svinje i pritisnite prekidač! Garantiramo vam da ćete osjetiti razliku za tri minute, primijetiti kako vam konfekcijski brojevi jednostavno otpadaju sa struka kao lišće s javora. I to sve BEZ I JEDNE KAPI ZNOJA! Da, tako je, dobro ste nas čuli! Vi ćete mršavjeti, pri tom jesti kao da ste iz Bijafre došli, ugodno zavaljeni u svoj naslonjač, a masne naslage će nestajati!“.

Yeah, right. Uopće ne vidim zašto je toliko bitno ne potrošiti pokoju litru znoja, pri tom razgibati mišiće i otpustiti pokoji gram endorfina u krvotok? Evo, i jutros sam bio u teretani i baš se dobro osjećam nakon pola sata maltretiranja Orbitreka (i to je ovaj nekakav startrekovski, ne onaj kržljavi kakvog su nam htjeli prodati prije nego što su krenuli s uređajima „bez kapi znoja“). Metabolizam mi se konačno pokrenuo, ne osjećam se usporeno i krepano, potrošio sam kojih petstotinjak kalorija i sve u svemu se osjećam fantastično. Ne znam bih li osjećao isto da sam se samo prikopčao na kakvo električno plašilo i izvalio ispred televizije. Nadam se da ću ovoga puta izdržati dulje od nekoliko mjeseci…

Next… Dok sam išao u teretanu naiđem na putu na ogromnu, tek upaljenu cigaretu koja blaženo izgara pokraj najveće hrpe suhog lišća koju možete zamisliti. Uopće me ne interesira što je tlo bilo vlažno i što je kiša bila na putu za Zagreb. Poanta je u tome da je prokleta cigareta gorjela na dvadeset centimetara od hrpe suhog lišća! Pa kako netko može napraviti takvo nešto? Čim sam to vidio, zgazio sam je i unio u taj pokret sve ono što bih napravio idiotu ili idiotkinji čija je bila. Nevjerojatno. I onda se ljudi čude kako nam čitava Hrvatska gori ljeti (trenutno ću činjenicu o uzajamnoj netrpeljivosti sa susjedima ostaviti po strani)!

Nadalje… Čim sa vidio naslov, ugasio sam browser. Na net.hr-u najnovija vijest kako su neki mulci vezivali pse na prugu i gledali kako pogibaju… Ajde se onda suzdrži i ne premlati takvog čovjeka na mrtvo ime kad ga vidiš što radi i uspiješ ga uhvatiti. Nisam čitao članak, nemam dovoljno živaca za to. Takve priče me natjeraju da odmah sad izađem vani i ubijem Boga u prvom kretenu na kojeg naiđem. Ne mogu vjerovati čega se ljudi sve neće sjetiti. I to su radili mlađi ljudi. Ne znam, nisam pročitao uopće no učinilo mi se da sam vidio kako se spominju djeca. Pokvareno, izopačeno, morbidno, šugavo i zaslužuje da ih se ostavi na kruhu, vodi i u lancima tri mjeseca, vezane i imobilizirane na tri centimetra od kotača vlaka… Pa da iskuse na vlastitoj koži kako je lijepo, zabavno i uzbuđujuće to što su radili… I onda mi netko ima obraza reći da je ljudski rod sav prosvijećen i najvažniji na ovom šugavom planetu!

Odvratno…

Jučer smo igrali Pictionary (malo vedrijih tema). Uspio sam dovući Semmy te Myrtus i ono njeno Zlo Biće koje mi je toliko bilo zatitralo aksonima da sam ga bio u stanju poslati kroz parket na sedamnaesti kat. Sreća njegova pa mi se nije dalo ustajati sa stolice. I što sam se toliko ispraksirao u samokontroli (vezano za takve stvari, to što rondam oko svega je druga stvar) pa sam sve samo pustio da izađe na drugi kraj… „Neće on igrat“, i onda nam uvali nekakvu glupost da pogađamo (koji niti sam nije znao kako se čak ni kaže) i kaže da neće igrati ako ne pogodimo… Da nam nije trebao zbog upotpunjavanja trećeg tima lijepo bih mu rekao da ode u rodni kanal pa tamo pločastom epitelu postavlja takva pitanja! Nikad se njemu ne igra, jbo ga Internet…

No ipak nam je bilo savršeno (nakon što je Zlo Biće shvatilo da ili mora igrati ili naučiti letjeti u veoma kratkom roku). Ajde vi pokušajte nacrtati „Azru“ u jednoj minuti, zatvorenih očiju!!! Needless to say da smo Alenich i ja taj krug popušili i to obilato. Niti Semmy nije uspjela povezati kroasan, Eiffielov toranj, ženu, mač i štit nacrtane lijevom rukom te reći „Ivana Orleanska“. No zato su ostale kreacije bile spektakularne… Potrošili smo gotovo sve blokove koji su došli s igrom, a najbolje (tj. najjezivije) crteže ćemo lijepiti na staklo između kuhinje i dnevnog boravka… Tamo negdje će se nalaziti i moj „zec“ koji izgleda kao sestra blizanka planinske divokoze, Myrtusin pas s karakteristikama na kojima bi mu svaka ameba pozavidjela te ostale rukotvorine ostalih koje nemaju veze sa zdravim razumom, kamoli s riječju koja je bila zadana! :) Pictionary toplo preporučujem :)))

I tako dođoh do kraja. Morao bih se vratiti natrag knjizi (koju sam jedva otvorio, strine mi) i proučiti barem još metilje, trakavice i faking oblenjake. Ne znam hoće li mi to poći za rukom no vrijedi pokušati…

Da… Kad smo već kod televizije bili. Sjedim lijepo i jednim okom gledam neku reprizu, drugim pratim stanje na ekranu kompjutera… Čim je završila emisija, izroni ona alapača i počne srat o Simonici, Antici, Vrdoljaku i kompaniji te nas uvjerava kako je upravo to ono što smo čitav život čekali! Snervan, okrenem bilogdje (otišlo na Novu) i uši mi napadne isto sranje, samo se ovaj put radilo o Vlatkici i problemima s njenim dečkićem.

Kako meni tlak diže to! Petero ljudi. Petero ljudi u jednoj jebenoj balkanskoj državi prodaje svoj život za malo slave, a milijuni sline nad tim istim prodanim životima i naslađuju se. „Joj vidi, Vlatkica više nije s ovim!“… „Jao, Simonica i njezin kuronja su se pobili!!“, „Ajme, Nives Celzijus je rekla…“…

Ljude svašta zanima… No dajte molim vas, držite tu gadost dalje od televizije… Mislim, jasno mi je da su RTL i Nova televizije takvog kalibra i da žive od toga no na faking HRT-u, kao alternativi, nema nikad ništa korisnoga za pogledati… Odvratno… Gade mi se više… Ne zanimaju me no nikako da im čovjek pobjegne. Ne smijem ni novine pogledati, ni radio upaliti niti televiziju jer će me netko od njih zaskočiti svojim međunožjem, ispalom sisom ili braindead izjavom! BAŠ ME BRIGA, ODJEBITE U TROSKOCIMA I OSTAVITE ME NA MIRU!!!

Grozno… Ovaj svijet definitivno ide k vragu… U široki, pocrnjeli kotao… :)

Update:

Da, dvije stvari sam zaboravio komentirati.

Prvo, vidim da smo konačno pali najniže što smo mogli kad smo dopustili nekome kurčiću iz EU da odlučuje o sudbini NAŠEG mora i kopna. Svaka čast, Bjeloglavi Supe. Obvezala se da će prihvatiti odluku arbitra, kakva god ona bila. Što ako taj netko odluči da pola Hrvatske pripada Sloveniji? Hoćemo li samo trebati promijeniti osobne ili će se trebati i preseliti negdje bliže Ljubljani? Ah, ah, Pahorčeku, dabogda ti se u tih budućih 100 kilometara mora nakoti po jedan uragan mjesečno i krene na Maribor, i neka ti svaki avion Slovenia Erlajnsa nestane u Piranskom otvoru za šaht (smiješno mi je uopće i uspoređivati s Bermudskim trokutom kad je dotični osamsto dvadeset puta veći od Slovenia)!!!! Mrš, idi doma i sa žaljenjem gledaj s balkona svoje zgrade u hrvatsku tunu kako veselo skakuće dubokim plavetnilom, stoko prefrigana...

Kad smo već kod stoke... Ljudi moji, jeste li vi vidjeli ove šarade od nadolazećih predsjedničkih izbora? Milijun kandidata znači milijarde kuna utrošenih na cijepanje drva za proizvodnju plakata i tiskanje pamfleta punih prijevara, laži i obmana. Mislim da ću glasovati za Alku Vuicu, ukoliko uspije skupiti 10.000 potpisa. Duboko sam uvjeren da je ona pravi izbor za trenutnu situaciju: cirkus. Sramota. Evo vidite zašto demokracija nije dobra.... Ustvari, ne znam tko koga tu zavarava? Ovo nije demokracija nego oligokracija. Točnije, kosorokracija (nastavak na sanaderokraciju). Jedna baba odlučuje o sudbini četiri i po milijuna ljudi! Vidi li itko tu negdje "demos"? Ja bogme ne... Ispravak, vidim ga kako se povija pod ružnom čizmom na olovčica-petu sijede babetine. Dakle, nije to ni oligokracija nego tiranija. Mašala! Jedva čekam da vidim kako će nas EU sjebat.

Iskreno, također jedva čekam kada ćemo sklopiti ugovor s Nečastivim i ući u njegovu Uniju. Čitava naša politika se pretvorila u jednu farsu astronomskih razmjera pa ulazak u jednu gnjilu tvorevinu koja služi proždiranju tona i tona papira i banknota zvuči kao izlet u minsko polje! :) Potpuno bezazleno ako ste tamo doputovali iz jame gdje krokodili i lavovi igraju "chew-poker"... Koji god izgubio, jedan Hrvat ostane bez glave... It's a win-win situation. Za krokodile i lavove, naravno... Hrvatima je svejedno.... Odavno su naučili da žive bez glave na ramenima. Poskidali su ih i spremili u torbu tete Jadre...

Živjela 'Rvacka!

Post je objavljen 04.11.2009. u 17:00 sati.