kud god se okrenem,žica.
gdje god pogledam,žica.
---------------------------------
idem na selo.
razmišljam kako ću mozak staviti na pašu.
neću više brinuti,zamarati se dječjim glupostima.
odlučujem,za promjenu,zabavljat ću se.
prepustiti bratu i njegovim dječjim maštama.
činiti ču stvari koje ne priliče jednoj tinejđerici.
ali ne.o.O
opet.
selo sam uvijek smatrala odmaralištem hah.
ali sada,preko ljeta.u selo je ušao neki nemir.
pokušavam doznati o čemu se zapravo događa?
kad ono.internet,žice.
neeeeeeee!!!
nema više onog zelenog pašnjaka,mirnog.
gdje na njemu pase jedan crni konj moga susjeda i šarena kravica pored njega.
što se dogodilo?
više nemogu naći spokoj u svemu tome.
razmišljam.
zar baš nigdje nema mjesta gdje žice nemaju upetljane svoje prste?
zar nam nije bilo ljepše,zabavnije,uzbudljivije kad svega toga nije bilo?
dođem po prijateljicu.pokucam na vrata.
ja:Ivana,ideš van?
ona:ajoj,sada sam trenutno na facebook-u.malo kasnije
ja:u redu.vidimo se.
-iako nisam mislila da je to u redu.
žice su mi uzele prijatelje,mir,spokoj,sve,baš sve.
više nemam mira.nigdje
gdje nas to sve svijet vodi?
Post je objavljen 03.11.2009. u 18:51 sati.