Marketing
Pragmatičnost...
Jutros sam se probudila pragmatičnog stava. Vanka kiša. Južina. Što ne bih iskoristila vrijeme za ostanak U krevetu? Bolje U, vengo van kreveta. Izbor mi je sužen. Ostati sama ili privoljeti Tukca za podijelu ovoga trenutka. Odlučila sam glumiti savudrijsku valu. Tukac, slovensku barakudu. Sporazumno. Kako je divno kada se slože korisnici prostora veličine 190 x 200. Samo malo volje i želje je dovoljno da se jutarnje sivilo, strah od gubitka posla, nepodmireni računi zamijene ugodnim produženim boravkom U krevetu. Moglo je i drugačije. Čekati lijepo vrijeme, sunce U krevetu, plaću na računu i onda se odati uživanju U diobi zajedničkoga kreveta. Moglo je…Ali ovo vrijeme nitko više ne može vratiti…
Gledam ove U Saboru, «izdajnike» i «domoljube». Bave se nečim što će uskoro postati nevažno. Igraju se granica, tobožnjom zaštitom «imovine», a U isto vrijeme rasprodali su nacionalna dobra, uzeli proviziju, zaigrali se dionicama, dividendama, od crkvenih miševa iz socijalizma, postali masni debeli štakori kapitalizma. Njihov strah od ulaska u Europu nije slučajan. Plaše se europskih mačaka koji bi im pojeli ono malo sira i kulena što je ostalo na pladnju. Njih ulazak u Europu ne zanima. Ni sada ni sutra.
Ulazak u Europu je mogao biti bitno drugačiji da je vlast imala dugoročnu strategiju. I jasno, spremnost za dijalog. Pragmatičnost…
Ako nas Europa ne želi prije ulaska ostatka Balkana; Srbije, Crne gore, Makedonije, Kosova , B i H, onda ovo natezanje sa Slovenijom je nepotrebno. Ako nas želi «odmah & sad» onda treba biti pragmatičan.
Evo vam dragi susjedi izlaz na otvoreno more, ali podmorje je naše. Nafta i mogući plin, ribe, ispod koridora ne mogu biti vaši. Ali oni ne mogu tako razmišljati, jer netko tko nije u stanju izboriti se za slobodan prolaz kroz Neum nego mu treba most do Pelješca i dalje će ići glavom kroz zid…
Suština ovoga trenutka je da nam današnja vlast poput nekada Tita sa izmišljanjem unutarnjeg i vanjskog neprijatelja, baca prašinu u oči mašući «Sporazumom» sa Slovenijom.
Nije pristup otvorenom moru, granice na moru i kopnu, ključni problem ove zemlje.
Problem je što se tom «prašinom» skriva bankrot države Hrvatske.
Svinjska gripa je stigla i bez «sporazuma».
«Argentina» je na našim granicama, a ne Slovenija.
Računi čekaju naplatu, a novca nema. Ima samo inflacija riječi.
Apela nekih čudnih intelektualaca od okorjelih Ustaša do priznatih naučnika !!!
Ima prašine. Ima magle i snijega.
Ima svega i ničega nema…
Pa kako onda ne biti pragmatičan…
Post je objavljen 03.11.2009. u 14:54 sati.