Pregled posta

OTKRIVENJE NEBA I PAKLA

OTKRIVENJA NEBA I PAKLA

doživljaj sedmoro mladih kolumbijanaca

Isus Krist je poveo ovih sedmero mladih ljudi sa sobom te im pokazao Nebo i Pakao kao grupi. Čujte njihova svjedočanstva o nebeskoj slavi i paklenim mukama.
Na španjolskom jeziku je snimljeno samo šest od sedam svjedočanstava.

Originalno sa šanjolskog je prevela Claudija Alejendre Elguezabel. S engleskog preveo Tom Magdić. Za blog prepisao Oleg Žeželić.

Dostupno i na engleskom jeziku.


BRATSKI RAD MINISTRIES
P.O. BOX 1058
Clayton South. VIC. 3169
AUSTRALIA



Predgovor


Otkrivenje Pakla i Neba su svjedočanstva sedmero mladih ljudi kojima se ukazao Gospodin Isus Krist te ih poveo, prvo u Pakao a potom u Nebo, gdje im je pokazao stvari za koje ih je zadužio da prenesu drugima. Upravo sam zato i preveo ova svjedočanstva da bi se Gospodinova zapovijed, koju je dao ovim mladima, ostvarila tamo gdje oni ne mogu dospjeti.

Moguće da će vam neke stvari, pri čitanju ovog teksta, biti nejasne, u tom slučaju možete se obratiti s vašim pitanjem na adresu navedenu na početku teksta i mi ćemo biti voljni da vam odgovorimo.


Uglavnom želimo vam obilje blagoslova kod čitanja ovih svjedočanstava.


Urednik Kršćanskog Lista, brat Tom.
- PRVO SVJEDOČANSTVO-



(Luka 16:19) "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao je nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad je umro siromah, odnesli ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umro je i bogataš i bio pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te iz daleka pogleda Abrahama i u njegovom krilu Lazara i zavapi: " Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu". Reče mu na to Abraham: " Sinko, sjeti se da si u vrijeme svoga života primio svoja dobra a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi a ti se mučiš. Uostalom između nas i vas postoji velika provalija te koji bi i htjeli preći odavdje vama ne mogu, a ni od vas nama prijelaza nema."


Božja RIječ vrlo jasno govori o Nebu i Paklu. U ovom odlomku, kojega smo sad pročitali, Gospodin govori o dva određena mjesta: o Nebu i Paklu, o suđenju i spasenju. Ne postoji neko drugo posredničko mjesto, čistilište ili neki predpakao. Mjesta gdje ljudi odlaze poslije smrti za neko vrijeme, ne postoje. Biblija vrlo jasno o tome govori.

( jedanaestoga travnja 11.4.1995. ) Bog nam je dao otkrivenje koje je izmjenilo put naših života. Tek smo počeli putovati stazom shvaćanja Boga i Njegove Riječi, kada smo, nas sedmero mladih, primili od Boga ovo otkrivenje koje predstavlja veliku privilegiju ali i odgovornost jer ga moramo podijeliti sa ostalim svijetom.

Sve je počelo otprilike oko 10 sati ujutro. Bili smo na molitvi i pripremali se da idemo na piknik nešto kasnije istoga dana. Iznenada, oko 10 sati, jedno silno bijelo svijetlo je zabljesnilo kroz jedan od prozora. Kada se pojavilo, svi smo toga trena bili kršteni Svetim Duho i počeli govoriti u jezicima.

Ushitilo nas je i zadivilo ono što smo vidjeli. To sjajno svjetlo je osvjetljavalo cijelu prostoriju u kojoj smo se nalazili. A bilo je mnogo sjajnije od sunčeve ili bilo koje druge. U njezinom centru ugledali smo mnoštvo anđela odjevenih u bijelinu, koji su bili tako ljepi, stasiti baš predivni.

U sredini među tim anđelima ugledali smo nešto uzvišeno. Tu se nalazio jedan Lik, nekog osobitog bića - čovijek koji je imao na sebi bijeli ogrtač i haljinu. Njegova kosa je bila kao zlato. Nismo mogli vidjeti Njegovo lice od prevelikoga sjaja, ali smo mogli vidjeti zlatni pojas oko Njegovih prsiju, na kojem je pisalo: "Kralj nad Kraljevima i Gospodar nad Gospodarima", na nogama je imao sandale od čistoga zlata i Njegovoj ljepoti nije bilo ravne. Kada smo Ga ugledali, svi smo pali na koljena.

Tada smo začuli Njegov glas koji je bio osobit i divan a svaka Mu je riječ prodirala u dubine naših srca, kao dvosjekli mač.
Baš kako je zapisano u Božjoj Riječi (Hebrejima 4:12) Govorio nam je vrlo jednostavnim, ali snažnim riječima. Čuli smo kako nam glasno kaže: "Dječice moja, ne bojte se. Ja sam Isus iz Nazareta. Došao sam da vam otkrijem tajnu, koju čete objeviti i prenjeti gradovima, velegradima, narodima, crkvama, kao i svim drugim mjestima. Gdje vam kažem da idete, idite, a gdje vam kažem ne idite, nemojte ići."

Biblija Božja Riječ, kaže u Joelu 2:28 : " Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja." Ovo je doba koje je Bog pripremio za svakoga.

Onda se nešto čudno dogodilo: Usred prostorije u kojoj smo se nalazili pojavio se jedan kamen i Gospodin nam je pokazao da se uspnemo na njega. Bio je odprilike oko 25 centimetara visine od poda. Iznenada se ispod njega pojavila jedna rup koja je bila tako velika, crna, užasavajuća šupljina, kao provalija. Čim smo se popeli na kamen počeli smo se spuštati dolje niz tu tamnu rupu te se kroz nju spustili sve do centra zemlje.

U toj mrkloj tami, bojali smo se, obuzeo nas je veliki strah da smo rekli Gospodinu: " Gospodine! Mi ne želimo ići na to mjesto! Ne vodi nas tamo! Gospodine! Vrati nas nazad!" Gospodin je odgovorio vrlo lijepim i sažaljivim glasom: " Ovo iskustvo je neophodno da bi ga mogli prenijeti drugima."

Našli smo se u nekom tunelu koji je bio nalik nekom rogu, i tu smo počeli nazirati neke sjene, demone i likove kako su se kretali s mjesta na mjesto. Spuštali smo se sve dublje i dublje. Eto samo u nekoliko sekundi obuzeo nas je tako veliki strah i osjetili smo u sebi neku prazninu.

Došli smo do nekih šupljina, na kojima su se nalazila neka užasna i velika vrata, koja su izgledala kao vrata labirinta. Nismo htjeli ići unutra jer smo osjeteli da od tuda dolazi strašan smrad i vrućina koji su nas gušili. Ušli smo unutra, vidjeli smo strašne stvari, užasavajuća likove. Cijelo je ovo mjesto bilo obuzeto ognjem i u središtu toga ognja bilo je tisuće ljudi. Svi su oni proživljavali strašnu patnju i to je bilo tako užasno da smo jedva mogli gledati.

Ovo se mijesto dijelilo na različite sekcije mučenja i patnji. Jedna od prvih sekcija koju nam je Gospodin dozvolio da vidimo, bila je " Kotlena dolina," kako smo je mi nazvali. Tu se nalazilo milijune kotlova. Kotlovi su postavljeni tako da je njihov gornji dio bio u jednakoj površini s tlom a svaki od njih je bio ispunjen gorućom lavom u kojoj se nalazila neka osoba koje je poslije smrti završila u paklu.

Čim su ove duše ugledale Gospodina, počele su vikati i naricati: " Gospodine, smiluj nam se! Gospodine, daj mi priliku da mogu izaći odavdje! Gospodine, izbavi me odavdje i ja ću govoriti svijetu da je ovo mjesto stvarno!" Ali Gospodin ih nije niti pogledao. Tu je bilo na milione ljudi, žena i mladih ljudi. U tim mukama vidjeli smo i homoseksualce i pijanice. Vidjeli smo kako svi ovi ljudi urliču od užasnih muka.

Šokiralo nas je kada smo uvidjeli kako su ova tijela bila razarana. Crvi su se provlačili kroz njih, kroz njihovu kožu, te van i unutra njih, kroz njihove prazne očne šupljine. Tu se ostvarila Božja Riječ izrečena od proroka Izaije 66:24 : " Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima." također, vidimo i u Mrako 9:44: " Gdje njihov crv ne gine i oganj se ne gasi.: bili smo preneraženi ovime što smo vidjeli.

Oganj je bio od 3, do 3 i pol metra visine. U svakom plamenu, nalazila se jedna umrla duša koja je završila u paklu.

Gospodin nam je dozvolio da vidimo jednog čovjeka koji se nalazio u jednom od ovih kotlova. Bio je okrenut glavom na dolje i meso se s njegova lica otkidalo u komadićima. Njegove oči su neko vrijeme ukočeno gledale Gospodina, a onda je počeo vikati i prizivati ime Isusa: " Gospodine, smiluj se! " međutim, Gospodin Isus, ga nije htijeo gledati. Isus se jednostavno okrenuo od njega. Kada je Gospodin to učinio, ovaj ga je čovjek počeo proklinjati i huliti ime Gospodnje. To je bio John Lennon, član bezbožne muzičke grupe" The Beatles". John Lennon je bio čovjek koji se ismijavao Gospodinu i rugao za vrijeme svoga života. Govorio je da če kršćanstvo išćeznuti i da će Isus Krist biti brzo od svih zaboravljen. Ali, vidimo, ovaj čovjek je u paklu a Isus Krist i dalje živi! Kršćanstvo nije išćezlo, također.

Dok smo prolazili krajem toga mjesta, duše su pružale ruke prema nama moleći za milost. Tražile su Isusa da ih izvede van iz ovog stanja, ali Gospodin ih nije ni pogledao.

Onda smo krenuli prema drugim sekcijama. Prispjeli smo do jednog najstrašnijeg djela pakla, gdje su se odvijala najgora mučenja. To je bio centar pakla i tu su bile najusredotočenije vrste muka kakve ljudski jezik nije u stanju opisati. Ljudi koji su se ovdje nalazili, bili su samo oni koji su znali Isusa i Božiju Riječ. Tu su se nalazili pastori, evanđelisti, misionari, i svi oni koji su nekada primili Isusa i znali istinu: ali su živjeli dvostruki život.

Ovdje su također bili i oni koji su se odskilznuli nazad: njihove patnje su bile tisuću puta strašnije od ostalih. Oni su urlikali, vikali i molili Gospodina za milost, ali Gospodinova Riječ koja je zapisana u Hebrejima 10:26 - 27, jasno kaže: " Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine nema više žrtve za grijehe nego strašno išćekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike Božije."

Ove duše su bile ovdje zato što su propovijedale, postile, pijevale i dizale svoje ruke u crkvama, dok su na ulicama i u svojim domovima živjele u bludu, preljubi, laži i krađi. Mi ne možemo lagati Bogu. Biblija također govori da će se od odnih kojima je mnogo dano, mnogo i tražiti. ( Luka 12:48 ).

Bog nam je tada dopustio da vidimo dvije žene koje su bile dvije kršćanske sestre za vrijeme života na zemlji, ali nisu živjele pravednički život pred Gospodinom. Jedna je rekla drugoj:" Ti prokleta bijednice! Ti si kriva što sam ja ovdje! Ti mi nisi propovijedala Sveto Evanđelje zato što mi nisi govorila istinu ja sam sada u paklu!" To bi govorile jedna drugoj usred ognja koji ih je okruživao obuzete mržnjom, jer ovdje u paklu za ljubav se nezna, ona ne postoji kao ni milost i oproštenje.

Ovdje je bilo na tisuće duša koje su nekada poznavale Riječ Božju, ali njihov život nije bio čist pred Svetim prisustvom Gospodinovim. " Nitko se ne može igrati s Bogom niti s ognjem paklenim! " rekao nam je Gospodin. Nastavio je: " Dijeco, kada bi se sve patnje na cijeloj zemlji usredotočile na jedno mjesto nebi se mogle usporediti s patnjama koje jedna osoba proživljava u najboljem dijelu pakla. " Ako je tako strašno osobama koje su u najboljem dijelu pakla, kako je onda onima koji su nekada znali nekada Riječ Gospodnju te odstupili od Nje, a nalaze se u središtu pakla. Gospodin nam je još rekao, da se mi možemo igrati s vatrom na zemlji ali u Paklu više nikada.

Riječ Gospodnja nam kaže u Otkrivenju 21:8, " Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

Potom nam je Gospodin pokazao čovjeka koji je usmrtio šestero ljudi. Ovi su ga sad ljudi okružili te vikali na njega: " Tvoja je krivnja što smo mi svi ovdje na ovom mjestu, TI SI KRIV!" Ubojica je pokušavao da pokrije svoje uši jer ih nije htio slušati ali nije mogao da ih ne čuje jer su u paklu svi osječaji puno osjetljiviji.

Duše su na ovom mjestu mučene nepodnošljivom žeđi za vodom koja ih ionako u nikojem slučaju nije mogla zadovoljiti, kao što Biblija govori u priči o Lazaru i bogatašu, Luka 16:19, " bogataš je u paklu želio samo kap vode, i to bi mu bilo dovoljno. Ali Riječ Gospodnja kaže u Izaiji 34:9, " Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor i zemlja će mu postat smola goreća. " Na ovom mjestu se svaka osoba nalazi u centru vatre. Ljudi viđaju priviđenja kristalno bistrih vodenih rijeka kako teku unutar ognja, ali kada ih pokušaju dohvatiti, rijeke se pretvaraju u vatru. Također viđaju i stabla puna sočnih plodova, ali kada ih pokušaju ubrati opeku svoje ruke i demoni im se izrugivaju.

Tada nas je Bog poveo na jedno drugo mjesto gdje je izgledalo gore od mjesta koje smo do tada vidjeli. Vidjeli smo jezero koje gori ognjem i sumporom. S jedne strane toga jezera bilo je jedno manje jezero. U tom manjem je bilo na milijune, milijune duša koje su vapile i molile Gospodina da ima milosti. Vikale su :" Molimo te Gospodine! Izbavi nas odavdje barem za momenat! Molimo Te, daj nam mogućnost da izađemo odavdje!!! " Ipak, Gospodin nije mogao ništa učiniti jer je njihova presuda već bila određena.

Između ovih milijuna ljudi, Gospodin nam je dozvolio da opazima jednoga čovjeka koji je polovinom tijela bio u ognjenom jezeru. Gospodin nam je omogućio da razumijemo njegove misli. Čovjek se zvao Marko. Zaprepastili smo se kada smo spoznali što je bilo u njegovim mislima. Iz tog primjera smo naučili jednu lekciju koja če ostati s nama za cijelu viječnost."
Sve bih dao kada bih mogao biti sada na vašem mjestu! Dao bih sve, smo kada bih se ponovo mogao vratiti na zemlju samo za jedan trenutak. Apsolutno me nije briga kakav bih bio, pa i najmizerniji, najbolesniji, ili najsiromašniji od svih na cijelom svijetu. Sve bih dao samo kad bi za trenutak mogao otići nazad! Samo za jednu minutu. " Gospodin me je držao za ruku. Isus je na te Markove misli, upitao: " Marko, zašto bi se ti želio vratiti na zemlju samo za jednu minutu?" Gospodine! Dao bih sve samo da se mogu vratiti na zemlju samo za jednu, jedinu minutu jednostavno zato, da se pokajem i da se spasim," odgovorio je vapeći s bolnim izražajem na licu.

Kada je Gospodin čuo što je Marko rekao, vidio sam kako je krv procurila iz Isusovih rana i kako su mu suze ispunile oči. Odgovoiro je: " Marko, prekasno je! Crvi su tvoja postelja i oni če te pokrivat. " ( Izaija 14:11 ). Kad je Gospodin to izgovorio Marko je uronio u jezero cijelim svojim tijelom zauvijek. Žalosno, sve ove duše su sada bile bez ikakve nade. Samo mi, koji se još nalazimo na zemlji, imamo priliku da se još danas pokajemo, te da, kada dođe naš čas, odemo na nebo i budemo s Gospodinom Isusom Kristom.

Ja ću vas sada ostaviti i predati riječ mojoj sestri da nastavi svoje svjedočanstvo.


- DRUGO SVJEDOČANSTVO- Lupe


Draga braćo i sestre neka vas Gospodin blagoslovi. Hajde da prvo pročitamo Gospodnju Riječ iz Psalma 18:9. " On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci Mu mračni." Kada smo se počeli spuštati niz taj tunel, Gospodin mi je pružio ruku koju sam brzo zgrabila. Tunel je postajao sve mračniji i mračniji sve do točke kada nisam više mogla vidjeti svoju drugu ruku koju Gospodin nije držao.

Iznenada, prošli smo pored nečega tamnog i svjetlucavog, odakle se čuo neki zvuk. Tama je bila tako gusta da niste mogli pronaći ni zidove tunela. Naše spuštanje je bilo brzo, da sam se osjećala kao da sam se odvojila od tijela.
Ubrzo sam osjetila neki vrlo jaki smrad truleži, kao smrad trulog mesa koji je svakog trenutka postajao sve jači. Onda sam začula glasove milijuna i milijuna duša. Neprestano su vikali, vriskali, vapili i naricali. Tako je bilo strašno da sam se okrenula Gospodinu i rekla: " Gospodine, kuda me Ti to vodiš? Molim Te smiluj mi se! Gospodin je jednostavno odgovorio: " Neophodno je da ovo vidiš i da o tome svakome kažeš."

Nastavili smo se spuštati niz ovaj tunel nalik rogu i prispjeli na mjesto gdje je bio potpuni mrak. Kao kada bi netko maknuo ispred očiju neku veliku zavjesu, tako sam i ja odjednom ugledala na milione ognjenih plamenova. Da bi bilo još gore, čula sam vapaje pune agonije, ali nisam mogla vidjeti nikoga. Bojala sam se. Rekla sam Gospodinu: " Molim Te, Gospodine, imaj milosti! Molim Te imaj milosti za mene! Ne vodi me na to mjesto! Oprosti mi! " Još mi toga časa nije bilo jasno da sam samo promatrač pakla, mislila sam da je došao dan polaganja računa. Stajala sam ispred Gospodina užasno dršćući jer sam stvarno mislila da je došao kraj moga života.

Približili smo se jednom velikom plamenu. Bio je ogroman i bijesno je gorio. Nastavili smo se polako kretati dolje i tu sam vidjela mnoštvo plamenova i milijune duša kako silno jauču.

Tada sam ugledala jedan drveni stol kojeg vatra nije uništila. Izgledalo je kao da se na njemu nalaze pivske boce. Izvana su izgledale osvježavajuće ali sam mogla nazrijeti da su iznutra bile ispunjene vatrom. Dok sam to gledala, pojavio se neki čovjek. Njegovo tijelo je bilo skoro sve uništeno i što je ostalo od odječe na njemu bilo je blatno i izgoreno. Nije imao očiju, ni usta, ni kose, jer mu je izgorila od vatre. Ipak, mogao me je vidjeti iako nije imao očiju. Kažem vam, duša je ta koja misli, razmišlja i vidi, ne tvoje tijelo.

Čovjek je ispružio svoju mršavu ruku prema Gospodinu te je plačući rekao: " Gospodine, smiluj mi se! Gospodine, imaj milosti prema meni! Boli me! Gorim! Molim Te, imaj milosti. Izvedi me odavdje s ovoga mjesta!" Gospodin ga je gledao sažaljivo, i ja sam osjetila kako nešto toplo curi niz moju ruku. Pogledala sam a to je bila krv... Krv Isusova! Gospodinova Krv je potekla iz Njegove ruke dok je gledao ovoga čovjeka koji je bio okružen ognjem.

Tada sam vidjela kako je čovjek usmjerio svoje oči prema stolu te krenuo prema bocama. Zgrabio je jednu i nagnuo da iz nje pije kada je odjednom, iz nje buknula vatra i dim. Zabacio je unazad svoju glavu i tako jako povikao od bola da ja takvo što, valjda, nisam nikada čula. Boca je bila puna kiseline i njegovo je grlo od nje bilo potpuno uništeno. Moglo se vidjeti kako ta kiselina prolazi njegovim stomakom i kako ga izgara i zadaje užasne boli.

Broj 666 je bio urezan na njegovom čelu. Na prsima bila je jedna pločica načinjena od meni nepoznatog neuništivog metala, kojemu nisu mogli nauditi ni crvi niti oganj. Na njoj su pisala neka slova, ali ih mi nismo mogli razumiti. Gospodin nam je u svojoj milosti dao tumačenje toga što je pisalo: " Ja sam ovdje jer sam pijanica." ( 1 Korinćanima 6:10 ) : " ... ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neče baštiniti kraljevstva Božjega."

Gospodin mi je pokazao poput nekog filma posljednje trenutke života ovoga čovjeka na zemlji. Izgledalo je kao da sam gledala neki golemi TV ekran. Ime tog čovjeka je bilo Luis i nalazio se u baru pijuči. Vidjela sam tamo ovaj isti stol i ove iste boce. Oko stola su se nalazili njegovi prijatelji. ( Mogu vam sada iskreno reći: samo je jedan iskreni prijatelj, i Njegovo je ime Isus Krist ). Luis je pio dok su ostali njegovi prijatelji več bili pijani. Njegov najbolji prijatelj je uzeo jednu od boca, razbio je i počeo bosti Luisa ostatkom boce koji mu je ostao u ruci. Kada je vidio da Luis nepomično leži na podu, pobjegao je a Luis je ostao na podu i iskrvario do smrti. Najgore je to što je umro brz Gospodina.

U svemu tome, dok su ove duše u paklu zapomagale upitala sam Gospodina: " Oh, Gospodine, molim Te reci mi dali Te ovaj čovjek poznavao? Dali je znao o Tvom spasenju?" Gospodin je žalosno odgovorio: " Da, Lupe, on je znao o Meni. On me je prihvatio za svog osobnog spasitelja, ali Me nije služio." Tada sam osjetila još veći strah. Luis je zapomagao sve jače i jače: " Gospodine, ovo boli! Ovo boli! Budi mi milostiv! : Opet je isprožio svoju ruku prema Gospodinu ali me je Isus uhvatio za ruku te smo se udaljili od toga plamena. Plamen koji je okruživao Luisa postao je još bjesomučniji, a on je još snažnije vapio:" Smiluj mi se! Smiluj mi se!" onda ga je oganj potpuno progutao.

Nastavili smo hodati, a to mjesto je bilo tako strašno i tako veliko. Prišli smo drugom plamenu gdje sam upitala Gospodina: " Gospodine, ne! Ja ne želim više ovo gledati! Molim Te oprosti mi! Oprosti mi, molim Te! Ja ne mogu više to gledati!" Zatvorila sam svoje oči, ali bez razlike, bile oči otvorene ili zatvorene sve sam ipak vidjela. Plamen je počeo da se smanjuje. Ja sam mogla vidjeti jednu ženu. Bila je sva blatna, a blato je bilo puno crvi. Samo joj je nekoliko pramenova kose preostalo na glavi, sva je bila obljepljena blatom punim crviju koji su je po svuda izjedali dok je ona zapomagala: " Gospodine, smiluj mi se! Gospodine, smiluj mi se i oprosti mi! Pogledaj me! Ovo boli! Smiluj mi se! Otkloni ove crve! Izbavi me iz ovih muka: užasno boli! " Gospodin je gledao duboko taknut. Dok smo Ga držali za ruku, mogli smo osjetiti koliku je podnosio bol za ovim izgubljenim dušama koje su se ovdje mučile.

Ova žena nije imala ni očiju ni usana, ali je ipak mogla vidjeti i osječati: bol je postajala sve jača. U rukama je držala bocu punu kiseline dok je ona vjerovala da je to parfem. Mogla sam vidjeti da je to kiselina, jer kad god bi se poškropila, gorjela bi ali i pored toga, ona bi se po cijelom tijelu time prskala. Govorila je da je to vrlo skupocjeni parfem. Također je vjerovala da ima ljepi skupocjeni lančić oko vrata, dok sam ja vidjela da je to bila zmija koja se ovila. Vjerovala je da ima vrlo skupe narukvice, a ja sam ustvari vidjela samo crve, dugačke oko 30 centimetara, koji su žestoko nastojali da prodru unjene kosti. Govorila je da su njeni ukrasi sve blago koje posjeduje, a ja sam vidjela škorpije i srve po njenom svom tijelu. Imala je metalnu pločicu, koju tamo u paklu svatko nosi. Na njoj je pisalo: " Ovdje sam zbog krađe ". Ova žena nije žalila zbog svojih grijeha. Gospodin ju je zapitao : " Magdalena, zašto si ti ovdje? " , odgovorila je: " Nisam marila krasti od drugih. Samo mi je bilo do toga da imam dragulja i najskupocjenijih parfema. Nisam gledala od koga bih ukrala, samo da bih dobro izgledala. " Držala sam čvrsto Krista za ruku dok sam gledala kako crvi prodiru kroz njeno cijelo tijelo. Magdalena se je pokušavala okrenuti kao da nešto traži. Opet sam zapitla Gopodina: " Gospodine, dali te je ova osoba znala? ", "Da, ona Me je nekada znala." ogovorio je Gospodin.

Magdalena je gledala oko sebe, te govorila: " Gospodine, gdje je ona žena koja mi je govorila o Tebi? Gdje je ona? Ja se nalazim u Paklu već 15 godina. " Svi ljudi u paklu se mogu dobro sjećati svega iz svoga života. Magdalena je nastavila: " Gdje je ta žena? Ja je ne mogu vidjeti!" Znam da se ona nije mogla okrenuti iako je pokušavala te je uporno gledala na drugi plamen da bi našla tu ženu koja joj je govorila o Bogu. Gospodin je odgovorio: " Ne, ne! Magdalena. Ona nije ovdje. Ta žena koja ti je govorila o Meni je samnom u Kraljevstvu Nebeskom."

Kad je čula to, bacila se dolje u plamen koji ju je još bjesnije pekao. Njezina metalna pločica ju je osudila kao kradljivicu. Željela bi da pročitate što kaže Izaija 3:24, " Imat će, mjesto miomirisa, smrad: mjesto pojasa, konopac: mjesto kovrča, tjeme obrijano: mjesto gizdave haljine kostrijet: mjesto ljepote, žig. "

Dok smo nastavili hodati sa Gospodinom, ugledala sam jedan stup ispunjen crvima. Oko njega bio je kao jedan gorući tobogan načinjen od užarenog metala. Na tom stupu je bila vrlo jasno osvjetljena tabla koja se mogla vidjeti sa svih strana.Na njoj je pisalo: " Dobro došli svi lažljivci i ogovarači." Na dnu toga tobogana nalazi se jedna kipuća laguna. Izgledala je kao da gori sumporom. Tada sam ugledala jednu potpuno nagu osobu kako se spušta niz taj tobogan. Tu je bilo i drugih. Dok su se sklizali koža bi im se ljuštila priljepivši se za tobogan. Kada bi pali u goruću lagunu, jezik bi im nabrekao i počeo rasti sve dok nebi eksplodirao, a na njegovom bi se mjestu pojavili crvi. Tu je započinjala njihova muka. Riječ Božja kaže u Psalmu 73:18-19," Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. Kako u čas propadoše, nestaše, užas ih izjede! "

Poslije ovoga, bili smo odneseni, van Pakla. Samo vam želim ovo reći: " Nebo i Pakao su još stvarniji nego ovaj fizički svijet kojega mi znamo. Ovdje na zemlji sa mi odlučujemo za pravac kojim ćemo ići: provesti vječnost sa Isusom ili gorjeti u Paklu. Gospodin nam je ponovo rekao: " Bez svetosti, nitko Me neće vidjeti, bez svetosti nitko mMe neće vidjeti" ( Hebrejima 12:14 ). Zato vam i ja ponavljam isto: " Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina!"


- TREĆE SVJEDOČANSTVO- Sandra


Pogledajmo prvo u RIječ Božju u Matej 10: 28 " nebojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više Onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u Paklu".

Kad god neka osoba prispije u Pakao, ona prima tijelo smrti. Gospodin Isus me je uhvatio za ruku i mi smo se počeli spuštati dolje kroz jedan vrlo duboki mračni tunel koji je vodio u centralni dio zemlje. Došli smo do mjessta gdje je bilo nekoliko vrata; jedna od njih su se otvorila i mi smo sa Gospodinom ušli kroz njih.Nisam puštala Gospodinovu ruku, jer da sam to učinila, mislim da bi ostala u Paklu zauvijek.

Kada smo prošli kroz ta vrata, vidjela sam jedan ogromni zid. Na tisuće ljudi je visjelo zakaćenih glava nekim kukama, s lancima koji su im držali okovane ruke za taj zid. Vidjeli smo na tisuće ljudi svugdje unaokolo koji su bili okruženi plamenom.

Došli smo ispred jednog od plamenova koji se je počeo smanjivati. Ubrzo sam vidjela u njemu jednu osobu, i kada je progovorila, spoznala sam da je to bio neki čovjek. Nosio je na sebi svećeničku odjeću koja je bila sva prljava i iscjepana. Crvi su gmizili unutra i van njegovog cijelog tijela. Bio je sav spržen i spaljen od vatre. Oči su mu bile iskopane i tijelo mu se otkidalo i padalo na tlo. Ali kada bi mu cijelo tijelo otpalo opet bi se vratilo u prvobitno stanje i cijeli proces bi se odvijao ponovno.

Kada je ugledao Isusa, rekao je: " Gospodine, smiluj mi se, imaj milosti! Molim Te, pusti me odavdje na tren! Samo jednu minutu!" Na prsima čovjekovim na jednoj metalnoj pločici je pisalo: " Ja sam ovdje zbog krađe."

Kada mu je Isus prišao bliže, zapitao ga je: " Kako ti je ime?" On je odgovorio: " Andrija, ime mi je Andrija, Gospodine." Gospodin mu se ponovo obratio: " Koliko si dugo ovdje?" Nalazim se ovdje jako dugo vremena.", odgovorio je čovijek i započeo pričati svoju priču. Bio je zadužen za prikupljanje desetka i organizirao novčanu raspodjelu siromasima u njegovoj katoličkoj crkvi. Ipak, on je umjesto toga krao taj novac. Pogledom punim sažaljenja, Gospodin ga je zapitao: " Andrija, dali si ikada čuo evanđelje?" " Da, Gospodine. Bila je jedna kršćanka, koja je išla u crkvu i ona mi je jednom propovijedala evanđelje, ali ja ga nisam htjeo vjerovati. Međutim, ja ga vjerujem sada! Sada vjerujem da je to stvarnost! Molim Te Gospodine, izvedi me odavsje, barem za trenutak!"

Dok je govorio, crvi su se provlačili kroz duplje njegovih očiju, izlazile mu na uši, te se kroz usta vraćale nazad. On ih je pokušavao vući nazad rukama ali je to bilo nemoguće. Strašno je vikao i neprestano molio za milost. Stalno je tražio od Isusa da ga izbavi iz toga mjesta. Da bi bilo gore, tu su još bili i demoni koji su ga mučili tako što su ga neprestano boli svojim kopljima. Demoni su bili nalik lutkama koje se ovdje na zemlji zovu " Jordanos". Vidjela sam te lutke u paklu, ali tamo nisu lutke; tamo su živi demoni. Visine su oko 90 cm i imaju lo oštre zube. Krv im curi iz usta a oči su im potpuno crvene.

Nastavili smo ići i vidjeli na tisuće ljudi u mukama. Kadgod bi neka duša ugledala Gospodina, vapila bi i pokušala ga dohvatiti svojim mršavim rukama. Zapazila sam jednu ženu koja je, kada je ugledala Isusa, počela zapomagati: " Gospodine, molim Te smiluj mi se! Izvedi me iz ovog mjesta!" Strašno je patila i pružala ruke ka Gospodinu. Nije Ga prestajala moliti da je izbavi odavdje barem jednu sekundu. Bila je potpuno naga i prekrita blatom. Bila je sva prljava i crvi su gmizali preko cijelog njezinog tijela. Ona je pokušala da ih skine sa sebe rukama, ali svaki puta kada bi uspjela maknuti jednu, one bi se namnožile još više. Bile su dužine od 15 do 20 cm. Riječ Gospodnja kaže u Marku 9:44 " Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi."

Bilo je strašno gledati i slušati zazivanje ove žene dok su je crvi neumorno proždirali njeno tijelo. Na njenim grudima je bila usađena metalna pločica koju nije ni plamen mogao uništiti. Na njoj je pisalo: " Ovdje sam zbog preljube. " Prema svojem grijehu, ova žena je jednako bila prisiljena da provodi blud i u paklu ali sa nekom odvratnom i debelom zmijom. Zmija je imala golemo trnje oko njenog tijela, Oko 15 do 20 centimetara dugo, i prodrla u njen privatni dio te se kretala gore kroz njeno tijelo sve do grla. Svo to vrijeme, ona bi vrištala.

Ona je jako molila gospodina da je uzme iz tog mjesta: " Gospodine, ja sam ovdje zbog preljube, i već sam tu 7 godina, otkad sam umrla od SIDE. I imala sam 6 ljubavnika, i ovdje sam zbog preljube. " U paklu je primorana da ponavlja svoj grijeh stalno. Nije imala odmora, ni dan ni noć. Trpila je neprekidno istu muku. Pokušala je pružati svoje ruke prema Gospodinu, ali Gospodin joj je samo rekao : " Blanka, prekasno je. Crvi će ti biti postelja, crvi će te pokrivati" ( Izaija 14:11 ). Kada je Gospodin izrekao te riječi, vatra ju je prekrila, i ja ju nisam mogla više vidjeti.

Nastavili smo hodanjem i vidjeli tisuće i tisuće ljudi koji su proživljavali muke. Bilo je mladih ljudi, odraslih osoba i starijih osoba. Došli smo do mjesta koje je izgledalo kao veliki vatreni bazen s tisućama ljudi i žena u njemu. Svaki od njih je imao jednu metalnu pločicu na prsima na kojoj je pisalo: " Ja sam ovdje jer nisam dao ( dala ) desetine i priloge. " Kada sam to pročitala, upitala sam Gospodina : " Gospodine, kako je moguće, da su ovi ljudi ovdje zbog toga?? ". Gospodin je odgovorio :" Da, zato što su ovi ljudi smatrali da desetine i žrtve nisu bile važne, a Moja Riječ kaže da je to zapovijed. " U Malahiji 3:8-9 kaže :" Smije li čovjek prikračivati Boga? A vi Mene prikračujete i pitate: u čemu Te prikratismo? U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikračujete vi, sav narod.

Gospodin mi je rekao, kada Njegov narod uskraćuje njihove desetine, to spriječava rad Gospodnji, i Evanđelje se ne propovijeda. Ljudi na ovom mjestu trpe tisuću puta gore nego ostali, zato što su znali Riječ Gospodnju i bili neposlušni. Mi smo nastavili hodanjem i Gospodin mi je pokazao jednog čovijeka. Mogla sam ga vidjeti od njegovog struka pa do glave. U tom času sam imala viziju kako je umro. Ime mu je bilo Rogelio. Bio je u svom automobilu kada mu se približila jedna osoba koja mu je propovijedala Evanđelje, i dala Bibliju. Ali Rogelio je ignorirao upozorenje te osobe te je nastavio svojim putem ne sluteći da če za nekoliko minuta njegov automobil pretrpjeti nesreću. Survao se je u ponor, i uskoro umro.

Onoga trenutka kada je doživio nesreću, Biblija se otvorila u Otkrivenju 21:8, kukavicama pak i nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. " Kada je Rogelio pročitao ovaj stih, umro je i sišao u pakao.

Bio je tu samo jedan mjesec i još je imao nešto mesa na svom licu. Međutim, patio je kao i svi drugi. Isprva, nije znao zašto je u paklu. Mislim kada se onaj kršćanin približio njegovom automobilu, on je imao jedinu i posljednju šansu da primi Gospodina Isusa. To je način po kojem su mnogi imali priliku da Ga prihvate. Evo, danas i ja vas pozivam da otvorite srca za Isusa: Samo je Isus put, istina i život ( Jakov 14:6 ). Samo kroz Njega se možemo spasiti za kraljevstvo nebesko. (Djela 4:12 ). Gospodin nam je također rekao da slijedimo Njegov put Svetosti i časti. Neka vas Bog blagoslovi.


- ČETVRTO SVJEDOČANSTVO

Bog vas blagosloivo braćo. Kada me Gospodin uzeo za ruku, stao sam na stijenu i vidio iza sebe jednog anđela. Počeli smo silaziti niz tunel nevjerovatnom brzinom. Pogledao sam nazad, anđela više nije bilo. Uplašio sam se. Upitao sam Gospodina. " Gospodine, gdje je anđeo? Zašto on nije više ovdje? " Gospodin je odgovorio: " Gdje mi sada idemo on ne može ići. "

Nastavili smo se spuštati dolje i odjednom se zaustavili, baš kao u liftu. Vidio sam nekoliko tunela, i krenuli jednim o kojem je moja sestra Sandra govorila. To je bio tunel gdje su ljudi visili zakačenih glava o nekakvim kukama s okovanim zapešćima. Zid na kojem su bili okovani činio se da ide u nedogled. Milijuni ljudi su na njemu visjeli. Crvi su vrvjeli svuda po njihovim tijelima. Pogledao sam naprijed i vidio da postoji još jedan zid, isto kao i ovaj. Rekao sam Gospodinu: " Gospodine! Ovdje ima tako mnogo ljudi! " Odmah, toga časa došao mi je na pamet citat iz Svetog Pisma kojeg nisam do tada znao. Gospodin mi je rekao: " Carstvo smrti i propast ne mogu se zasititi. "Mudre Izreke 27:20.

Ostavili smo to mijesto i uskoro stigli do drugoga kojega smo nazvali kotlena dolina". Ovi kotlovi su bili puni uzavrelog blata, I mi smo prišli jednom od njih. Prva osoba koju sam opazio je bila jedna žena. Njeno je tijelo plutalo pa tonulo u tom blatu, ali kada ju je Gospodin pogledao, ona se prestala kretati te ostala u blatu do struka. Gospodin ju je pitao:" Ženo, kako se zoveš?" Ona je odgovorila: " Zovim se Rubiela. "

Kosa joj je bila puna kipućeg blata a meso joj je visilo s kostiju koje su pocrnile i nagorijele od vatre. Crvi su ulazili kroz duplje njenih očiju, te izlazili na njena usta, da bi opet ulazili kroz nos i izlazili na uši. Ako bi se desilo da crvi nebi mogli uči na jedan od otvora, jednostavno bi napravioli rupe na drugim dijelovima tijela, što je uzrokovalo neopisivu bol.

Ona je vikala: " Gospodine, molim Te! Uzmi me odavdje! Imaj milosti prema meni! Ne mogu više ovako! Učini da se ovo prekine Gospodine! Ne mogu više ovo podnositi! Molim Te imaj milosti prema meni! ". Gospodin ju je zapitao zašto je ovdje. Rekla je da je ovdje zbog ispraznosti, što je i bilo napisano na metalnoj pločici na njenim prsima. U ruci joj je bila naizgled normalna boca, ali se njoj činilo da je to skupi parfem. Rubiela bi uzela tu bocu koja je bila puna kiseline, te se poprskala posvuda po tijelu. To je prouzrokovalo da se meso, koje je bilo poškropljeno, počelo topiti, uzrokujući strašne bolove.

Vikala je Gospodinu: " Gospodine molim Te, imaj milosti! Ne mogu biti više ovdje! Samo jednu sekundu, Gospodine." Ne kažem da je grijeh u upotrijebi parfema, Ali Gospodin nam je rekao da je žena ovdje zbog njenog parfema, kao što Riječ Gospodnja kaže u Ponovljenom Zakonu 5:7" Nemoj imati drugih bogova uz Mene!" Ona je bila tu zbog njene ljepote, parfema, i ispraznosti koje je postavila na prvo mjesto svoga života. Međutim, Gospodin Isus je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima! On mora biti prvi u vašem životu: Zato je ona bila ovdje. Gospodin ju je žalosno pogledao i rekao:" Rubiela, prekasno je, crvi će ti biti postelja i crvi će ti biti pokrivač." Kada je Gospodin to izrekao, prekrila ju je vatra poput vatrene deke. Njeno tijelo je bilo progutano ognjem toga kotla u neizrecivim bolovima.

Potom smo otišli daleko odatle i stigli do jednog mjesta s ogromnim vratima. Kada smo im se približili, ona su se otvorila i mi smo mogli vidjeti s druge strane kao neku divovsku kavernu. Pogledao sam gore i vidio neka svijetla različitih boja kako su se micala kao u nekom oblaku dima. Odjednom, mi smo čuli glazbu: slasa ibalienato, rock i razne druge vrste popularne glazbe koje se mogu čuti na radiju. Gospodin je napravio pokret svojom rukom, i mi smo opazili milijune i milijune ljudi koji su imali okove na svojim rukama. Oni su divlje skakali po vatri.

Gospodin nas je pogledao i rekao:" Pogledajte, Ovo je plača za plesače." Oni su divljeskakali gore i dolje po ritmu glazbe. Ako je svirala salsa, skakali bi po njenom ritmu, ako je svirala neka druga vrsta glazbe, skakali bi po njenom taktu. Oni se nisu mogli nikako zaustaviti. Ali što je najgore, njihove su cipele imale unutra 15 centimetara dugačke šiljke. Kada god bi skočili oni bi probadali njihova stopala, a nisu ni trenutka imali odmora. Kada god bi netko pokušao stati, demoni bi odmah priskočili te ih probadali kopljima, kleli ih, i vikali:" hvalite ga! Ovo je sada vaše kraljevstvo. Hvalite sotonu! Hvalite ga! Vi se ne možete zaustaviti, hvalite ga! Hvalite njega! Vi ga morate hvaliti! Morate skakati! Plesati! Ne možete stati ni jednu sekundu."

Ovo je bilo strašno i mnogi od njih su bili kršćani, koji su poznali Gospodina, ali su išli u nočne klubove prije svoje smrti. Možda čete se pitati: " gdje kaže u Bibliji da se ne smije plesati?". U Jakovljevoj 4:4, Božja Riječ kaže:" Preljubnici, neznate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega." Također, u Prvoj Ivanovoj 21:5-17," Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi očeve. jer što je god svjetovno- požuda tijela, požuda očiju, i oholost života- nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka." znajte, svijet če proći, ali onaj koji čini volju Božju ostaje zauvijek.

Zatim smo vidjeli, kada smo napustili ovo mjesto, nešto poput mostova koji su djelili pakao na predjele različitih jačina patnji. Vidjeli smo nekoga duha kako ide po jednom od tih pješačkih mostova. Izgledao je kao lutka koju smo vidjeli na zamlji, a zove se " Treasure Trolis ". Oni su imali kosu različitih boja, staračko lice, a tijelo djeteta: nisu imali spolnih udova, a oči su im bile pune opakosti. Gospodin nam je objasnio da su ovo duhovi gubitka. Ovaj duh je imao u rukama koplje te napuhano hodao po tom pješačkom mostu, kao neki vladar ili tomu slično.

Hodajući tako, ubadao je kopljem sve koji su bili ispod njega. Proklinjao ih je riječima: " Sječate li se dana kada ste bili pred krščanskom crkvom i niste htjeli uči unutra? Sječate li se dana kada su vam propovijedali a vi niste htjeli slušati? Sječate li se dana kada su vam dali Evanđeoski traktat a vi ste ga bacili?" Izgubljene duše su pokušale pokriti mjesta gdje du im nekada bile uši te uzvračale demonu: " Ušuti! Ušuti! Ne govori mi više! Ne želim više znati, ušuti!" Međutim, zao duh je uživao što može nanositi bol jadnoj duši.

Nastavili smo iči sa Gospodinom. Promatrajuči masu ljudi, primjetio sam da jedan čovjek viče glasnije od drugih koji su se tamo mučili. Vikao je: " Oče, oče, smiluj mi se!" Gospodin nije namjeravao zastati, ali kada je čuo riječ Oče stresao se, okrenuo, pogledao u čovjeka i rekao: " Otac? Ti Mene nazivaš ocem? Ne, Ja nisam tvoj Otac, a niti si ti moj sin. Kada bi bio moj sin, ti bi sada bio samnom u kraljevstvu nebeskom. Vi ste sinovi vašeg oca, đavola." Odmah se pojavila kao neka vatrena deka koja ga je sasvim prekrila te ga više nismo mogli vidjeti.

Gospodin nam je ispričao životnu priču ovog čovjeka. Čovjek ga je nazivao ocem zato što Ga je nekada znao. Bio je išao u crkvu, slušao Božju Riječ i primio mnoga Božja obečanja. Upitali smo Gospodina: " Što se dogodilo Gospodine? Kako to da je on završio ovdje? " I Gospodin je odgovorio: " Živio je dvostrukim životom: Živio je na jedan način kod kuće, a na drugi u crkvi. U svom srcu je mislio: pa,nema nikoga da živi blizu mene, ni pastora, niti nekog drugog brata, mogu činiti što god želim. Ali je zaboravio da oči Gospodnje vide sve naše puteve i nitko mu ne može lagati ili sakriti što. "

S Riječ Gospodnja nam govori: " Ne varajte se : Bog se neda izrugivati. Što god tko sije to će i žeti!" ( Galačanima 6:7 ). Ovaj čovjek je trpio tisuću puta gore od ostalih. On je primio duplu presudu: jednu za svoje grijehe, drugu zato što se usudio da misli da može lagati Gospodinu.

Danas, ljudi pokušavaju klasificirati grijehe po njihovoj težini, misleći da su homoseksualci, kradljivci i ubojice grešniji od lažljivaca ili tračara. Ali u očima Gospodnjim, svi ti grijesi imaju istu težinu i istu plaču. Sveto Pismo nam govori: " Plača za grijeh je smrt, " i " duša koja zgriješi če umrijeti. " ( Rimljanima 6:23 ) ( Ezekijel 18:20 ). Dragi moji prijatelji i braćo, pozivam vas sada da prihvatite Isusov poziv. Isus vam pruža svoju ruku milosrđa, ali traži da se pokajete. Riječ Gospodnja nam kaže da če onaj koji se pokaje i ostavi grešne puteve primiti milost. Mnogo je bolje vjerovati sada, nego čekati i otkriti teži način kasnije. Neka vas Bog blagoslovi.


-PETO SVJEDOČANSTVO-

Riječ Božja nam kaže u Rimljanima 6:23: " Jer plaća je grijeha smrt, a dar od Boga je život vječni u Gospodinu našem Isusu Kristu."

Kada smo bili tamo, osječao sam bol i proživio pravu smrt. Iako sam bio obuzet ogromnim strahom, shvatio sanm da se tamo nalazi mnoštvo naroda i da svi, do jednoga, prolaze kroz užasne, nepodnošljive muke. Tamo je bio potpuni mrak, ali nazočnošću Gospodinovom mrak je nestao. Vidjeli smo na tisuće i tisuće duša gdje vape za pomoć i milost. Oni su zapomagali Gospodinu da ih uzme odatle. Također smo i mi osječali ogromnu bol zato što smo znali kako je strašno Gospodin trpio kada god ih je pogledao.

Mnogi su molili Gospodina da ih izvede van samo na čas, samo za sekundu. Gospodin bi ih pitao:" Zašto želite izači?" i oni bi odgovorili: " Zato što želim da se spasim! Želim se pokajati i biti spašen!" Međutim, za njih je bilo prekasno.

Dragi prijatelji koji me slušate, sada nam se pruža jedina šansa da možemo izabrati naše vječno odredište. Možete izabrati vječno mjesto spasenja ili vječno mjesto osude.

Spuštali smo se još dublje. Vidio sam da je pod po kojemu smo hodali bio izgoren od vatre; blato i plamen su izbijali iz tla. Po svuda se širio strašan smrad. Svi smo se osječali jako napeti i uzrujani zbog smrada i vike toga naroda.

Vidjeli smo u daljini čovijeka, koji je bio do struka u gorućem blatu. Kada god je izvadio svoju ruku, meso bi mu otpadalo s kostiju u blato. Mogli smo vidjeti sivu maglu unutar njegovog kostura, pa smo pitali Gospodina što je to. Ovakva magla se mogla vidjeti unutar svake osobe u paklu. Gospodin nam je rekao da su to njihove duše koje su zarobljene unutar grešnog tijela: slično je pisano u Otkrivenju 14:11, " Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."

Počeli smo shvačati mnoge stvari koje smo do sada ignorirali na zemlji: najznačajnije je bilo to što smo primili najjasniju poruku: naš život na zemlji određuje gdje ćemo provesti vječnost.

Dok smo hodali držeći se Gospodina, shvatili smo da u paklu ima mnogo različitih mjesta s raznolikim visinama patnje. Došli smo do mjesta gdje je bilo puno čelija u kojima su se nalazile duše koje su bile mučene od raznih vrsta demona. Demoni bi kleli duše riječima:" Vi prokleti jadnici, hvalite sotonu! Služite mu kao što ste činili kada ste bili na zemlji! " Duše su strahovito trpjele od crvi: i vatra nalik na užarenu kiselinu je gutala cijelo njihovo tijelo.

Onda smo vidjeli dvojicu u jednoj zatvorskoj čeliji, svaki je imao bodež u svojoj ruci te su se njima međusobno boli. Govorili bi: " Ti prokleti jadniče! Zbog tebe sam ovdje! Ti si kriv što se nalazim ovdje zato što si me oslijepio da ne vidim istinu i da ne prepoznam Gospodina! Ti mi nisi dao da Ga primim! Imao sam puno puta prilike da Ga primim a ti mi nisi dozvolio i sada sam ovdje i mučim se dan i noć! "

Gospodin nam je pokazao kroz viziju njihov život na zemlji. Vidjeli smo ih zajedno u baru. Počeo je argument koji je doveo da su se potukli. Bili su već pijani. Jedan od njih uzeo je razbijenu bocu a onaj drugi je izvukao nož. Tukli su se dok nisu smrtno ranili jedan drugoga i tako umrli. Obadvojica su bili osuđeni da vječno ponavljaju ovaj scenarij. Također su bili mučeni sječanjem što su na zemlji bili najbolji prijatelji i ljubili se kao braća.

Želim vam reći jednu istinu: ima samo jedan stvarni prijatelj, i njegovo je ime Isus Nazarećanin. On je stvarni prijatelj, najvjerniji prijatelj, koji vam je najbliže svakog trenutka.

Dok smo nastavili hodanjem, vidjeli smo unutar druge ćelije jednu žensku koja se valjala u blatu. Njena je kosa bila sva čupava i puna blata. Unutar te iste ćelije, bila je i velika, debela zmija. Ona joj se približila, ovila joj se oko tijela, te išla unutar nje započevši odozdol. Ona je bila prisiljena imati spolni kontakt s tom zmijurinom. Na tom mjestu su se nalazili svi ljudi i žene koji su živjeli u preljubi te su bili prisiljeni da ga tamo ponavljaju. Međutim, bili su prisiljeni to činiti sa zmijama koje su bile pokrivene načičkanim šiljcima do 15 centimetara. Zmija bi razorila ženino tijelo svaki put kada bi zašla u nju. Ona je zapomagala Gospodinu te Ga tražila da to zaustavi. Nije više željela trpjeti." Učini da ovo stane! Neću nikada više to činiti! Molim Te! Učini da se prekine!" Molila je Gospodina dok je zmija ponovo ušla unutra i uništavala njeno tijelo.

Pokušali smo pokriti naše uši da ne čujemo njezin plač, ali smo ga i dalje čuli. Još smo bolje pokušali prekriti naše uši, ali nije pomagalo. Rekli smo Gospodinu:" Molimo Te Gospodine, ne želimo ovo više gledati i slušati! Molimo Te! Gospodin je rekao:" Neophodno je da ovo vidite, da možete reći drugima, jer moj narod strada. Moj narod ignorira istinito spasenje, istiniti put spasenja. "

Nastavili smo hodati i zapazili smo jedno ogromno jezero s tisućama i tisućama ljudi usred plamena. Oni su mahali svojim rukama tražeći pomoć, ali nad njima su bili mnogi demoni koji su ih nadlijetali. Ovi demoni su imali koplja s vrhovima savijenim u obliku slova s, i njima nanosili rane svim ljudima koji su bili u tom gorućem jezeru. Demoni su ih ismijavali te ih kleli: " Vi prokleti jadnici! Sada morate obožavati sotonu! Hvalite ga, hvalite ga kao što ste to činili kad ste bili na zemlji" tu je bilo na tisuće i tisuće ljudi. Bilo nas je užasno strah jer smo mislili, ako se ne budemo držali Gospodnje ruke, ostat ćemo zauvijek na tom jezivom mjestu. Taj osjećaj nas je prestravio.

Onda smo u daljini vidjeli jednog čovijeka koji je podnosio vrlo velike bolove i agoniju. Nad njim su nadljetala dva demona mučeći ga. Zabadali bi svoja koplja u njegovo tijelo i kada bi ih izvlačili iskinuli bi van njegova rebra. Također su mu se stalno izrugivali. Ali Gospodin nam je pokazao da se i pored svega toga on neprestano muči brigom za svoju obitelj koju je bio ostavio na zemlji. On nije želio da njegova obitelj završi na ovom mjestu patnje. Strepio je zato što ih nikada nije uputio na put spasenja. Mučilo ga je i to što se sječao da su jednom imali priliku da prime ovu poruku. Ali, zbog toga što je bio vrlo ugledna osoba i zbog svog ponosa, spriječio je svojoj obitelji da se odazove pozivu gdje su mogli primiti izbavljenje svojih duša. Sada je zbog toga toliko strepio.

Patnja se nastavlja tako što su mu demoni odsjekli ruku i on je pao u goruče blato. Zbog bola od goručeg blata, on se vrckao kao crv s jednog mjesta na drugo. Njegovo meso je otpadalo s kostiju zbog velike temperature. Zatim je počeo gmizati kao zmija, pokušavajuči iziči odandje. Ali svaki puta kada je več bio na domak da se izvuče, demoni bi ga gurnuli nazad i on bi ponovo završio još dublje u blatu.

Zatim smo opazili nekoliko demona na jednom mjestu. Nešto mi je uhvatilo moju pozornost. Opazio sam da jednom od demona nedostaje krilo. Pitao sam Gospodina:" Gospodine, zašto ovom nedostaje krilo?" Gospodin je rekao: " Taj demon je bio poslan na zemlju s jednom svrhom, ali je nije izvršio jer ga je jedan sluga Božji bacio nazad u pakao. Sotona ga je zato kaznio i odrezao mu jedno od njegovih krila." Tada smo razumjeli da mi kao kršćani, imamo sav autoritet i silu u ime Isusa da izbacujemo sve demone i vrhovništva. Dragi prijatelji koji sada slušate ove riječi: ovo svjedočanstvo nije za osudu nego za spasenje: to je zato da možete ispitati i vidjeti stanje vašeg srca pred Gospodinom: da možete promijeniti svoje puteve za spasenje a ne za osuđenje. Sada, podignite vaše srce pred Gospodinom i ispovijedite svoje grijehe tako ako bi Gospodin došao u ovom trenutku da biste i vi mogli otići s Njim, umjesto da budete bačeni na ovo mjesto patnje gdje je stalni plač i škrgut zuba. Jedino tako čete uistinu razumjeti zašto je Isus platio takvu visoku cijenu na križu Golgote.

Vidjeli smo mnoge ljude u paklu koji nisu znali zašto su tamo. Njihovi životi su bili puni aktivnosti za koje nisu smatrali da su grešne. Dragi prijatelji, ispitajte se! Nemoj misliti da su laži, krađe, isprazna djela, stvari koje nisu pred Bogom važne. To su sve grijesi u očima Gospodinovim! Draga braćo, odvratite se i prekinite vršenjem ovih stvari! Ja vam prenosim ovu poruku tako da možete prekinuti samovoljnim griješenjem, i pogledati još više u lice Gospodina.



-ŠESTO SVJEDOČANSTVO-

Psalam 62:12, " U Boga je zavjet ljubavi ( engleski prijevod ) i u Tebe je, Gospode, dobrota ! Ti uzvraćaš svakom po dijelima."

Toga jutra Gospodin nas je posjetio u toj sobi, uzeo nas za ruke i mi smo počeli ići dolje. Moje srce je bilo puno straha: ja taj strah nisam u stanju ni opisati. Samo znam, nisam se dao odvojiti od mog Spasitelja. Osjećao sam da je Isus bio moj život i moje svjetlo i sva moja nada je bila u Njemu: inače bih morao ostati na tom strašnom mjestu. Nikada nisam ni pomislio da bi ikada išao tamo. Čak nisam ni vjerovao da takvo mjesto postoji. Kao kršćanin, uvijek sam si zamišljao da je čistilište pakao, ali Bog mi je pokazao stvarnost pakla.

Kada smo stigli u pakao, osjetio sam kao da se sve zatreslo. I svi demoni su pobjegli u zaklon jer nijedan od njih nije mogao podnijeti nazočnost Gospodina. Čuli smo zatvorene duše kako viču još glasnije, zato što su znale da je tu Isus Nazarećanin. Oni su svi znali da postoji samo jedna osoba koja bi moguće bila u stanju da ih izbavi van. Tome su se nadali, iako je to sada za njih bila lažna nada.

Hodali smo držaći Isusa za ruku, i stigli do predjela preljube. Isus se okrenuo da pogleda ženu koja je sasvim bila pokrivena vatrom. Kada ju je Isus vidio, ona je počela da polako izlazi iz vatre, iako joj se patnje nisu smanjivale mogli smo vidjeti da je bila sasvim gola sa svim fizičkim karakteristikama. Vidjelo se da je bila sasvim isprljana. Užasno je smrdjela. Kosa joj je bila sva čupava a tijelo joj je bilo obljepljeno nekim žutozelenim blatom. Nije imala očiju i usta su joj se otkidala. Umjesto ušiju su bile samo rupe. Rukama koje su bile same pocrnjele, nagorjele kosti, uhvatila je meso koje joj je otpadalo s lica te ga je pokušala staviti nazad što joj je zadavalo još veću bol.

Zatim se stresla te zavikala još jače: njena vika neće nikad prestati. Bila je puna crviju, a oko ruke joj je bila namotana zmija. Bila je vrlo debela i imala je trnje preko cijelog tijela. Žena je imala broj 666 ugraviran na svojem čelu: broj zvijeri koji se nalazi u knjizi otkrivenja, ( Otkrivenje 14:9-11 " također je imala metalnu ploču usađenu na prsima, načinjenu od nekog nepoznatog metala, koji se ne može nikada uništiti vatrom. Na ploči je nešto pisalo na čudnom jeziku, ali nismo mogli razumjeti što je pisalo. Pislao je " Ja sam ovdje zbog preljube."

Kada ju je Isus vidio, pitao ju je: " Elena, zašto si ti ovdje? Dok je Elena odgovarala na Gospodinovo pitanje, tijelo joj se uvijalo od bolova. Rekla je da je ovdje zbog preljube. Tražila je Gospodina za oproštenje.

Onda nam se pokazao događaj njene smrti. Kada je umrla, spavala je s jednim od njenih ljubavnika, zato što je mislila da se osoba s kojom je živjela nalazi na putovanju. Međutim, on se vratio s posla i našao je u krevetu s drugim. On je otišao u kuhinju, uzeo veliki nož i zabo ga u elenina leđa. Umrla je i našla se u paklu, točno onakva kakva je umrla: sasvim gola.

U paklu, sve je materijalizirano i ona je još uvijek imala veliki nož u svojim leđima, koji joj je nanosio veliku bol. Dosad je već bila u paklu 7 godina i mogla se sjećati svakog trenutka njenog života i smrti. Također se je sječala kada joj je netko pokušao propovijedati o Isusu koji ju je jedini mogao spasiti. Ali je sada, kako za nju tako i za sve koji su se ovdje nalazili, sve bilo prekasno.

Riječ Gospodnja jako puno govori o preljubi, vrlo je jasna. Preljuba je seksualni odnos van braka. 1 Korinćanima 6:13 " Jela su za trbuh, a trbuh za jela: Bog će jedno i drugo uništiti. Ali tijelo nije za bludnosti, nego za Gospodina i Gospodin za tijelo!" Također u 1 Korinćanima 6:18 " Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovijrek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svoga tijela. " Kada je Isus vršio razgovor s njom, prekrila ju je neka velika vatrena deka i mi je nismo mogli više vidjeti, ali smo još uvijek čuli zvuk njenog gorućeg mesa te jezive krike, koje nisam u stanju riječima opisati.

Dok smo nastavili hodati sa Gospodinom, On nam je pokazao ljude koji su se tamo nalazili. Tu su bili idolopoklonici, oni koji su se bavili vračanjem, nemoralni, preljubnici, lažljivci i homoseksualci i lezbijke, vrlo smo se bojali i jedina stvar koju smo željeli je bila da iziđemo odavdje. Međutim, Isus nam je govorio kako je neophodno da ovo vidimo da bismo mogli to ispričati drugima, da bi oni mogli vjerovati.

Mi smo nastavili iči s Isusom, držeči Ga se još čvršče. Došli smo do odjela koji je uistinu ostavio duboki dojam na mene. Vidjeli smo jednog mladića od 23 godine koji se nalazio do struka u vatri. Nismo mogli točno vidjeti što je bila njegova patnja ali je imao na sebi ugraviran broj 666. Također je imao metalnu ploču na svojim prsima na kojima je stajalo: " Ja sam ovdje zato što sam bio normalan." Kada je vidio Isusa, ispružio je ruku prema Njemu te molio za milosrđe. Božja RIječ kaže u izrekama 14:12 " Neki se put učini čovijeku prav, a na kraju vodi k smrti. "

Kada smo pročitali što je pisalo: " Ja sam ovdje zato što sam bio normalan " upitali smo Gospodina: " Gospodine, kako to? Jeli moguće da je on ovdje zbog toga razloga?" Tada ga je Isus zapitao: " Andrija, zašto se ti nalaziš ovdje na ovome mjestu?" On je odgovorio: " Isuse, kad sam bio na zemlji, mislio sam da su samoubistva i krađe grijesi, i zato nisam nikada tražio da ti budem blizu." U Psalmu 9:17 kaže : Nek grešnici odu u podzemlje ( pakao, svi pogani što zaboraviše Boga"

Andrija je napravio veliku pogrešku klasificirajući grijehe, kao što to mnogi danas čine. Sveto pismo je vrlo jasno kada kaže da je plača za grijeh smrt, a dar Božji vječni život u Kristu Isusu. Rimljanima 6:23. Nadalje, kada Sveto Pismo govori o grijehu, ona ga nikada ne klasificira, jer su to svi grijesi koji vode u smrt. Andrija je imao šansu upoznati i prihvatiti Isusa ali nije iskoristio priliku koju mu je bog dao. Možda je imao tisuće prilika da upozna Gospodina, ali si nije nikada dao truda da Ga zna, što je uzrokovao da se sada nalazi na ovome mjestu. Tada je velika vatrena deka pokrila njegovo tijelo i nismo ga više mogli vidjeti. Nastavili smo hodati sa Isusom. U daljini smo vidjeli kako nešto pada kao neki komadi materijala. Kada smo se približili, vidjeli smo da su to bili ljudi koji su padali u pakao toga trenutka. Ljudi koji su tek umrli na zemlji a da nisu primili Isusa Krista u svoja srca stizali su u pakao.

Vidjeli smo jednog mladića koji je tako pao, i kako su mu mnogi demoni pritrčali te počeli uništavati njegovo tijelo. Odmah mu se tijelo napunilo crvima. On je vikao : " Ne! Što je ovo? Stanite! Ja ne želim biti ovdje! Morate prestati! To mora da je san! Nosite me odavdje! " On još nije znao da je bio mrtav, da je umro bez Isusa u svom srcu. Demoni su se iživljavali na njemu i uživali mučiti njegovo tijelo. Tada mu se na čelu pojavio broj 666, i metalna pločica na njegovim prsima. Čak iako nebismo mogli vidjeti razlog zbog kojeg je došao u pakao, znali smo sigurno da odavdje nikada neće izači van.

Gospodin nam je rekao da će patnje svih ovih ljudi u paklu biti daleko jače na dan suda. Ako oni sada pate toliko stašno i užasno, ne mogu si zamisliti kako će trpjeti nakon sudnjeg dana.

U paklu nismo vidjeli djece. Samo smo vidjeli na tisuće i tisuće mladih ljudi i žena mnogih nacionalnosti. Ipak, u paklu ne postoji više nacionalnosti niti društvenih dostignuča, svi su tu na muci i pod kaznom. Tu postoji samo jedna stvar koju svi žala a to je šansa da iziđu, barem za sekundu. Također su žudjeli samo za jednom kapi vode da bi osvježili svoje jezike, kako kaže priča o bogatašu u svetom pismu. Luka 16:19. Ali ovo više nije bilo moguće, oni su izabrali gdje će provesti vječnost. Odlučili su da to bude bez Boga. Bog nikoga nikada ne šalje u pakao, svi oni idu tamo po svojim vlastitim djelima. Vidite šta piše u Galačanima 6:7, Nemojte se varati, Bog se neda ismijavati. Što tko sije to će i žeti. "

Vi danas imate veliku priliku da promijenite svoju vječnu sudbinu. Isus je još uvijek na raspolaganju, i Sveto Pismo kaže dok ima života također ima i nade. Danas imate priliku da izaberete život! Nemojte promašiti jer promašiti, može biti posljednje.

Bog vas blagoslovio.


OTKRIVENJE NEBA

- PRVO SVJEDOČANSTVO- EZAV

2 Korinčanima 12:2 " Znam čovijeka u Kristu : prije 14 godina- dali u tijelu, neznam: dali izvan tijela, neznam Bog zna taj je bioponesen do trečeg neba. "

Nalazili smo se u sobi, kada smo doživjeli prvo iskustvo. Soba se ponovo napunila svjetlošću Gospodinova prisutstva. Ona je bila tako silna da je osvjetljavala cijelu prostoriju. Soba je bila ispunjena Njegovom Slavom i mi smo se utopili u njoj.

Isus nam je rekao : " Djeco, pokazat ću vam moje kraljevstvo, povest ću vas u moju Slavu. " Uhvatili smo se za ruke i tako bili podignuti. Gledao sam dolje i primjetio da smo bili izašli iz naših tijela i da smo bili odjeveni u bijele haljine. Počeli smo letjeti gore vrlo velikom brzinom.

Stigli smo pred jedna velika dvokrilna vrata koja su vodila u nebesko kraljevstvo. Bili smo zaprepašteni tim što nam se dogodilo. Ali, hvala Isusu, Sinu Božjem koji je bio s nama. Tu su još bila i dva anđela koji su imali četvero krila.

Anđeli su nam počeli nešto govoriti, no mi nismo bili u stanju razumjeti niti jedne riječi. Jezik im se razlikovao od našega i nije bio nalik ni jednom zemaljskom. Srdačno su nas dočekali i otvorili ta golema vrata. Vidjeli smo prekrasno mjesto s mnogostranim ljepotama. Odmah čim smo stupili unutra, srca su nam se ispunila savršenim mirom. Sveto Pismo govori o tom da će nas Bog ispuniti mirom koji premašuje svo ljudsko shvaćanje ( Filipljanima 4:7 ).

Prvo što sam opazio bila je jedna srna, začuđeno sam zapitao jednu od prijateljica :" Sandra, dali ti vidiš ono što ja vidim? " ona nije više vapila ni vikala kao onda kada nam je bio pokazan pakao, već se nasmijala i rekla: " Da Ezave, ja također vidim srnu! " Uvjerio sam se da je ovo bila stvarnost i da se zaista nalazimo u nebeskom kraljevstvu. Sve strave koje smo vidjeli u paklu uskoro su bile zaboravljene. Sada smo uživali slavu Božju. Krenuli smo u smjeru srne iza koje je stajalo jedno vrlo ogromno drvo! To je bilo središte Neba.

Biblija kaže u Otkrivenju 2:7, " Tko ima uši neka posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u Raju Božjem. " Ovo drvo je simbol Isusa Krista, zato što je Krist vječni Život. Iza drveta se nalazila bistra, kristalna Rijeka koja je bila tako čista i ljepa, da mi nešto takvo nismo nikada vidjeli na zemlji. Željeli smo ostati na tom mjestu. Puno puta smo rekli Gospodinu." Gospodine molimo te! Ne vodi nas s ovog mjesta! Želimo ostati ovdje zauvijek! Ne želimo se vratit na zemlju!" Gospodin bi nam odgovorio: " Neophodno je da se vratite i da posvjedočite o svim stvarima koje sam pripremio za one koji me ljube zato što se uskoro vraćam i donosim plaću sa sobom."

Kada smo ugledali Rijeku, požurili smo se tamo te ušli u vodu. Sjetili smo se da u Svetom Pismu kaže da će iz utrobe onih koji vjeruju u Gospodina, poteći Rijeke Žive Vode. Ivan 7:38. Voda ove rijeke kao da je imala život u sebi i mi smo potpuno uronili u nju. Unutra i u vodi, kao i izvan nje mogli smo normalno disati. Rijeka je bila vrlo duboka i u njoj je bilo mnogo različitih riba koje su tu plivale. Svijetlo i u rijeci i van nje je bilo normalno: u nebu svjetlo ne proizlazi iz specifičnog izvora svjetla, sve je predivno osvjetljeno. Biblija kaže da je Gospodin Isus svjetlo nebeskoga grada, Otkrivenje 21:23. Rukamasmo uzeli neke ribe i iznjeli ih izvan rijeke: One nisu umrle. Potrčali smo Gospodinu i zapitali Ga za razlog. Gospodin se nasmijao i odgovorio da na Nebu nema smrti, nema više plača ni boli. Otkrivenje 21:4. Napustili smo Rijeku te trčali po svuda naokolo, želeći dotaći i osjetiti sve što smo vidjeli. Željeli smo ponijeti sve s nama kući, jer smo bili začuđeni svime time. To se jednostavno ne može riječima dovoljno opisati. Kada je apostol Pavao bio uzet na nebo, vidio je stvari koje nije nikako bilo moguće opisati riječima, zbog veličanstvenosti Nebeskog Kraljevstva 2 Korinćanima 12. Bilo je stvari koje smo vidjeli a da ih ni na koji naćin nismo bili u stanju opisati.

Zatim smo došli do jako velikog predjela: vlo ljepog i prekrasnog mjesta. Ono je bilo puno dragog kamenja, zlata, emeralda, rubina i dijamanata. Tlo je bilo načinjeno od čistoga zlata. Zatim smo došli do mjesta gdje su se nalazile tri velike knjige. Prva je bila Biblija, načinjena od zlata. U Pslamima se nalazi da je Božja Riječ vječno utvrđena na nebesima 119:89. Mi smo gledali ogromnu, zlatnu Bibliju: stranice, pismo, sve je bilo od suhog zlata.

Druga knjiga, koju smo vidjeli bila je veća od Biblije. Bila je otvorena i jedan je anđeo sjedio ispred nje i nešto pisao u nju. Pristupili smo skupa sa Gospodinom Isusom bliže da vidimo što anđeo piše. On je pisao sve što god se događalo na zemlji. Sve što se dogodilo: uključujući datum, sat, sve je to tamo navedeno. Ovo je učinjeno zato da se Riječ Gospodinova izvrši kada kaže da su se knjige otvorile, i da su ljudi koji su živjeli na zemlji bili suđeni po njihovim djelima koja su bila zapisana u toj knjizi. ( Otkrivenje 20:12. ) Anđeo je bio sve pisao što god su ljudi činili ovdje na zemlji, bilo to dobro ili loše: onako kako je učinjeno.

Nastavili smo ići do mjesta gdje se nalazila treća knjiga. Ova je bila još veća od prethodne! Knjiga je bila zatvorena, ali smo joj ipak prišli bliže. Nas svih sedmero, zajedno smo primili knjigu, skinuli je s njenog postolja po uputstvu Gospodinovom, te je stavili na jedan stup.

Stupovi na nebu su tako prekrasni! Nisu napravljeni kao oni na zemlji. Izgledali su kao da su pleteni i načinjeni od različitog dragog kamenja. Neki su bili načinjeni od dijamanata, drugi od čistog smaragda, Bog je Zaista i uistinu vlasnik svega, kao što je zapisano u Hagaju 2:8, " Zlato je moje i srebro je moje. " Shvatio sam da je Bog apsolutno Bogat i da posjeduje sva bogatstva svijeta. Također sam razumijeo da svijet u cijeloj potpunosti pripada našem Bogu, i da je voljan dati onima koji će Ga tražiti u vijeri. Gospodin kaže: " Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu. " Psalam 2:8.

Ova knjiga koju smo stavili na stup je bila tolika, da smo pri okretanju njene stranice morali ići oko nje cijele. Gospodin nas je uputio da pokušamo čitati što je u njoj pisalo. Na početku je bilo teško zato što je bilo pisano nekim čudnim pismom kojega nismo bili u stanju razumjeti. Razlikovao se od svih zemaljskih pisama: Bilo je nešto sasvim nebeski. Ali uz pomoć Svetog Duha, dana nam je milost da razumijemo. izgledalo je kao da nam se skinuo zavoj s očiju i mi smo bili u stanju razumjeti što piše: tako nam je bilo jasno kao da je pisalo na našem vlastitom jeziku.

Mogli smo vidjeti da su u toj knjizi bila upisana imena svih nas sedmero. Gospodin nam je rekao da je to Knjiga Života. Otkrivenje 3:5. Uočili smo da imena koja su bila upisana u Knjizi nisu bila naša zemaljska imena: To su bila nova imena, tako da se Riječ Božja može ispuniti kada kaže da će nam dati novo ime koje nitko neće znati osim osobe koja ga primi Otkrivenje 2:17.

U Nebu, smo mogli izgovoriti naša imena, ali jednom kada nas je Gospodin vratio na zemlju imena su bila uzeta od nas, iz naših sjećanja i srca. Riječ Božja je vječna i mora se izvršiti. Dragi prijatelji, Biblija kaže: " ( Otkrivenje 3:11 ), da čvrsto držimo što imamo da nam nitko nebi ugrabio krunu, i da ne dozvolimo nikome i ničemu da nam otme ili uzme to mjesto kojega je otac pripremio nas. U nebu, postoji na milijune prekrasnih stvari, samo što ih mi ne možemo izraziti našim ustima. Ali želio bih vam i to reći: " Bog čeka na vas! " ipak, samo oni koji ustraju do kraja, oni će biti spašeni ( Marko 13:13 ).



DRUGO SVJEDOČANSTVO- ARIEL



Krenuli smo gore prema Nebeskom Kraljevstvu, te stigli do jednog ljepog mjesta s veličanstvenim vratima. Ispred tih vrata su bila dva anđela. Počeli su nam nešto govoriti, ali njihov je govor bio anđeoski i mi ga nismo mogli razumijeti sve dok nam Sveti Duh nije omogućio te smo bili u stanju sve razumijeti. Oni su nam izrazili dobrodošlicu. Gospodin Isus je stavio svoje ruke na vrata i ona su se otvorila. Da Isus nije bio s nama, mi nikada ne bismo mogli ući u nebo.

Počeli smo se oduševljavati i cijeniti sve što smo tamo vidjeli. Vidjeli smo veliko stablo koje Biblija opisuje kao " Drvo Života" . ( Otkrivenje 2:7) Ušli smo u Rijeku i vidjeli u njoj mnogo riba. Sve je izgledalo tako začuđujuće da smo, moji prijatelji i ja, odlučili da uđemo u vodu. Ronili smo i tu vidjeli mnogo riba koje su plivale i doticale naša tijela. One nisu bježale od nas kao što je to slučaj na zemlji: Gospodinova prisutnost donosila je mir i ribama. One su imale u nas povjerenja jer su znale da im mi nećemo nanijeti ništa nažao. Ja sam se osjećao tako blagoslovljeno i zadivljeno da sam zgrabio jednu od riba i iznio je van vode. Začudilo me je to što je riba bila tako mirna i uživala u nazočnosti Gospodinovoj čak i u mojim rukama. Stavio sam je ponovo u vodu.

U daljini sam mogao vidjeti bijele konje: da, konje u nebu, kao što je napisano u Božjoj Riječi u Otkrivenju 19:11. " I vidjeh: nebo otvoreno- i gle konj bijelac, a na njega sjeo On zvani vjerni i istiniti, a sudi i vojuje po pravdi." Ovo su bili konji koje če Gospodin upotrijebiti kada bude došao na zemlju da uzme svoj narod, njegovu crkvu. Prišao sam konjima i počeo ih tapšati. Gospodin mi je dozvolio da pojašem jednoga od njih.

Kad sam počeo jahati, osjećao sam nešto što nisam nikad prije osjetio na zemlji. Doživio sam takav mir, slobodu, ljubav i svetost koju osoba može imati na tom predragom mjestu. Počeo sam uživati u svemu što su mi oči vidjele. Samo sam želio uživati u svemu što je Gospodin pripremio za nas u tom predivnom Raju.

Također smo bili u mogućnosti vidjeti vjenčani gozbeni stol na kojem je več sve bilo servirano. Nisam mu mogao vidjeti ni početak ni kraj. Vidjeli smo stolice koje su bile pripremljene za nas. Tamo su se također nalazile krune vjrčnoga života spremne da ih uzmemo. Vidjeli smo već postavljenu slasnu hranu za sve one koji će biti pozvani na Janjetovo vjenčanje.

Tu je bilo anđela sa nekom bijelom tkaninom za ogrtače koje je Gospodin pripremio za nas. Zadivljeno sam promatrao sve te stvari. Riječ Božja kaže da moramo primiti to Kraljevstvo Božje kao mala dijeca. ( Matej 18:13 ) kada smo bili u Nebu, bili smo nalik djeci, jer smo počeli uživati u svemu što je god tamo bilo: cvijeće, rezidencije.... Gospodin nam je izravno dopustio ići u te rezidencije ( stanove ).

Bog nas je nakon toga poveo na mjesto gdje je bilo puno djece. Gospodin je otišao među njih i počeo se igrati sa njima. Pažljivo je nastojao da utroši dovoljno vremena sa svakim od njih i uživao je biti s njima. Približili smo se Gospodinu i zapitali Ga: " Gospodine, dali su ova djeca ta koja se trebaju roditi na zemlji?" On je odgovorio: " Ne, ovo su djeca koja su pobačena na zemlji ". Čuvši to, počeo sam osjećati nešto u svojoj unutrašnjosti što me je učinilo da zadrhtim. Sjetio sam se nećega što sam učinio u prošlosti, još kada nisam znao za Gospodina. U to sam vrijeme imao zajednicu s jednom ženom koja je ostala trudna. Kada mi je rekla da je ostala trudna, nisam znao što da učinim te sam je pitao da mi da neko vrijeme da razmislim prije nego donesem odluku. Vrijeme je prošlo i kada sam joj želio prenijeti odluku, bilo je već prekasno, ona je već počinila pobačaj. Da, ovo je osavilo duboki trag u mom životu. Pa i nakon što sam prihvatio Gospodina u svoje srce, taj je pobačaj bio nešto što si nisam mogao oprostiti. Ali Bog je nešto učinio toga dana. Dozvolio mi je da dođem na to mjesto i tu mi je rekao: " Ariele, vidiš li onu djevojčicu tamo? Ta djevojčica je tvoja kćer. " Kada mi je to rekao, i kada sam vidio djevojčicu, osjetio sam duboku ranu koju sam tako dugo vramana nosio u svojoj duši, kako se počela iscjeljivati. Gospodin mi je dozvolio da joj priđem i ona da priđe meni. Uzeo sam je u ruke i pogledao je u njene oči. Čuo sam jednu riječv koja je doprla s njenih usta: " Tata! " Shvatio sam i osjetio da je Bog imao milosrđe prema meni i da mi je bio oprostio, samo što ja moram naučiti da oprostim samom sebi. Dragi prijatelju, koji god čitaš ovo, želim ti reći jednu stvar. Bog je već oprostio tvoje grijehe, sada je na tebi da naučiš oprostit samom sebi. Zahvaljujem Bogu što mi je dopustio podjeliti ovo svjedočanstvo s vama. Gospodine Isuse Kriste, ja Ti dajem Čast i Slavu! Ovo svjedočanstvo je od Gospodina koji nam je dao da dobijemo ovo otkrivenje. Nadam se da će svaki pojedini od naše braće koji čitaju ovo svjedočanstvo, također primiti blagoslov ovog svjedočanstva te prenijeti blagoslov na mnoge druge. Bog vas blagoslovio.



TREĆE SVJEDOČANSTVO -



(Otkrivenje 21:4 ) " I otrt će im Bog svaku suzu s očiju pa smrti više neće biti ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer - prijašnje uminu. " Kada smo stigli, otvorila su nam se tako velika vrata, i ja sam ugledala dolinu punu cvijeća. Cvijeće je bilo prelijepo i njihov izvanredan miris se rasprostirao po svud. Počeli smo hodati i uživati tako divnu slobodu kakvu nismo nikada osjetili na zemlji. Uzvišen mir je ispunjavao naša srca i dok smo tako promatrali cvijeće primjetili smo da je bilo jedinstveno: Svaka se latica razlikovala i imala je jedinstvene boje.

U svom sam srcu pomislila i rekla mom Gospodinu da želim imati jedan od tih cvijetova. Gospodin je pokazao izražaj odobravanja i ja sam se sagnula da uberem jedan cvijet. Povukla sam, ali se ništa nije dogodilo, nisam ga otkinula. Pokušala sam ga išćupati međutim nisam mogla otkinuti s cvijeta niti laticu a ni list. Gospodin je onda prekinuo šutnju i rekao: " Ovdje se sve mora činiti u ljubavi" On je dotaknuo cvijet koji se predao ruci Gospodinovoj. Dao mi ga je i mi smo krenuli dalje tom mirisavom cvijetnom dolinom.

Stigli smo do mjesta gdje su se nalazila velika predivna dupla vrata. Ova vrata nisu bila jednostavna, bila su vrlo vješto ukrašena raznovrsnim ugrađenim dragim kamenjem. Vrata su se otvorila i mi smo ušli u prostoriju gdje je bilo mnogo ljudi.svi su žurili tamo amo vršeći neke žurbene pripreme. Neki su od njih nosili nsmotaje sjajne bijele tkanine preko svojih pleća, drugi su pak nosili kalemove zlatnog konca, a oni preostali su pak nosili nešto nalik nekim pločama koje su iznutra imale kao neke štitove. Svi su bili predani toj žurbi.

Pitali smo Gospodina zašto tolika žurba i staranje. Na to je Gospodin pozvao jednog mladića sa svitkom tkanine na plećima, da dođe bliže. On nam se približio i pogledao je Gospodina s poštovanjem. Kada ga je Gospodin pitao zašto nosi taj svitak kanine, on je samo pogledao Gospodina i rekao: " Gospodine pa ti znaš zašto je ova tkanina! Ova tkanina je za izradu haljina otkupljenima, haljina za veliku navjestu. " Kad smo čuli to osjetili smo veliku radost i mir.( Otkrivenje 19:8 ) " Dano joj je odjenuti se u lan tanan blistav i čist! A lan - pravedna su djela svetih. "

Kada smo izašli iz tog mjesta, osjetili smo još veći mir jer smo se uvjerili kako Gospodin priprema nešto predivno za nas. On ima mjesta i vremena za svakog od nas jer smo svi za Njega važni. Kad izašli iz tog mjesta oči su nam se izgubile u promatranju svakog detalja Neba. Izgledalo je kao da je svaka stvar u sebi imala život, i da svaki objekt koji se tamo nalazio daje slavu Bogu.

Tada smo došli do mjesta gdje je bilo na milijune djece, različitih starosti. Kada su djeca ugledala Gospodina, svi su Ga željeli zagrliti i osjetiti više Njegove ljubavi, jer je On bio čežnja svih njih. Tamo svako dijete čezne za Isusom. Došlo nam je da zaplačemo kada smo vidjeli kako Isus mazi svako pojedino dijete, kako ih ljubi idrži za ruke. Vidjeli smo kako su se anđeli približili Gospodinu, donoseći mu bebe umotane u platno. Gospodin ih je pogladio, dotakao i poljubio u čelo, nakon čega su ih anđeli ponovno odnosili. Pitali smo Gospodina zašto ima ovdje tako puno dijece, Dali će ta dijeca biti poslana na zemlju. Gospodin je izgledao kao za trenutak dirnut i onda je rekao: " Ne, ova dijeca neće biti poslana na zemlju! Ovo su dijeca koja su bila pobačena na zemlji, jer ih roditelji nisu željeli imati. Ovo su moja dijeca i Ja ih ljubim. " klimnula sam glavom, grlo mi se stislo nakon ovog pitanja.

Kada još nisam znala Gospodina, istiniti život koji je On sam, učinila sam graške i griješila kao i svi drugi. Između svih tih grijeha počinila sam i pobačaj. Sada je bio pravi trenutak kada sam mogla licem u lice pitati Gospodina: " Gospodine, jeli beba koju sam davno pobacila, ovdje?" Gospodin je odgovorio: Da. Krenula sam u stranu i pogledala u pravcu jednog ljepog dječačića. Odmah tik njega nalazio se jedan anđeo. Anđeo je gledao Gospodina, dok nam je dječak bio okrenut leđima.

Gospodin mi je progovorio: " Pogledaj, tamo je tvoj dječak. " Željela sam ga vidjeti te sam pritrčala, ali anđeo me zaustavio svojom rukom. Dao mi je znak da prvo saslušam što dječak govori. Čula sam što je govorio gledajući u pravcu druge djece. Oitao je anđela: " Dali će moji tata i moja mama doći uskoro ovdje?" Anđeo, promatrajući me, je odgovarao" Da, tvoji će tata i tvoja mama uskoro doći."

Neznam zašto sam imala privilegiju čuti ove riječi, ali sam u svom srcu znala da su ove riječi bile najbolji dar koji mi je Gospodin mogao dati. Ovaj dječačić nije govorio u ljutini, ili bolu, zbog spoznaje da mu nismo dozvolili se roditi. On je jednostavno čekao u ljubavi koju je Bog stavio u njegovo srce.

Nastavili smo hodati, a ja sam u mom srcu nosila i dalje sliku tog dječaqka. Znala sam da se svaki dan imam truditi da se nađem jedanput s njim. Sada imam još jedan razlog više da tamo dođem, a to je što znam da me netko u nebeskom kraljevstvu čeka. Riječ nam Božja kaže u Izaiji 65:19 " I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. "

Došli smo do mjesta gdje je bilo neko malo gorje, i Gospodin Isus je ovdje zaigrao. Pred Njim je bilo mnoštvo ljudi koji su bili obučeni u bijele haljine. Oni su podigli svoje ruke u kojima su imali zelene maslinove grančice mira. Kada su mahali po zraku tim grančicama, one su puštale iz sebe ulje. Bog ima za vas pripremljene predivne stvari! Sada je čas da otvorite i izlijete svoje srce pred Njim. Bog neka vas blagoslovi.




ČETVRTO SVJEDOČANSTVO



U Nebeskom Kraljevstvu smo vidjeli prekrasne stvari kako je napisano u Božjoj Riječi, u Prvoj Korinćanima 2:9 " Što oko nije vidjelo u uho nije čulo i u srce čovječje nije ušlo to je Bog pripremio onima koji Ga ljube."

Kada smo stigli u Nebo, bilo je tako spektakularno i prekrasno vidjeti tako puno stvari; toliko puno velikih stvari i osjećati Slavu Gospodnju. Osobito nas se je dojmilo mjesto s djecom. Mogli bismo reći da ih je tamo bilo na milione.

Vidjeli smo djecu različitih godišta; Nebo je podjeljeno u odsjeke. Vidjeli smo nešto poput dječjeg doma gdje su se nalazila djeca u starosti od 2 do 4 godine. Također smo primjetili da djeca u Nebeskom Kraljevstvu rastu i da postoji škola gdje djeca uče Riječ Božju. Učitelji su anđeli i oni uče djecu pjesme obožavanja i kako da slave Gospodina Isusa.

Kada je Gospodin stigao, mi smo mogli vidjeti silno veselje našega Kralja. Iako nismo bili u stanju vidjeti mu lice, mogli smo vidjeti kako je Njegov osmijeh podigao cijelo to mjesto. Kada je stigao, sva djeca su mu pritrčala! Među tom djecom smo mogli vidjeti Mariju, zemaljsku majku Gospodinovu. Bila je jako lijepa žena. Nismo je vidjeli da sjedi na prijestolju i nitko je nije obožavao. Ona je tamo na nebu kao i neka druga žena. Kao i svaka druga osoba na zemlji ona je morala primiti svoje spasenje. Imala je bijelu haljinu i zlatni pojas oko struka.

Na zemlji smo slušali kako mnogi ljudi toliko obožavaju Mariju kao majku Isusovu, ali mogu vam reći da Riječ Božja kaže: " Ja sam put, istina i život, nitko ne može doći Ocu osim kroz Mene. " ( Ivan 14: 16 ) jedini ulaz u Nebesko Ktraljevstvo je Isus Nazarećanin.

Također smo zapazili da tu ne postoji sunce ni mjesec. Riječ Božja govori u Otkrivenju 22:5 " noći više neće biti i neće trebati svijetla od svijetiljke ni svjetla sunčeva. Obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova."

Mogli smo vidjeti Božju Slavu. Bilo nam je teško opisati i objasniti stravu koju smo vidjeli u paklu, ali je još teže pokušati objasniti nebeske stvari koje smo vidjeli isavršenstvo našega Stvoritelja. Dok smo bili tamo, željeli smo trčati na sve strane da bi sve vidjeli. Mogli smo leći na travu, i osjetiti Slavu Božju. Oh taj meki zvižduk: Oh, taj meki, blagi vjetrić koji nam je gladio lica, nešto prekrasno.

Iznad nas nasred neba, mogao se vidjeti golemi križ napravljen od suhoga zlata. Vjerujemo da ovo nije bio neki simbol idolopoklonstva nego simbol koji je ukazivao na to da samo kroz smrt Isusa Krista na križu imamo pristup u Nebesko Kraljevstvo.

Nastavili smo ići dalje. Bilo je facinirajuće ići sa Gospodinom Isusom Kristom. Tamo smo mogli zasigurno znati tko je Bog kojega služimo - Isus Krist iz Nazareta. Mnogi od nas na zemlji misle da postoji Bog tamo gore, koji samo čeka da sagriješimo, da bi nas mogao kazniti i poslati u pakao. Ali to nije tako. Mi smo mogli vidjeti ono drugo Isusovo lice. Isusa prijatelja, Isusa koji plače kada vi plačete. Isus je Bog ljubavi, suosječanja i milosti. On nas hvata za ruke i pomaže nam na putu spasenja. Gospodin Isus nam je također dopustio da susretnemo osobe iz Svetog Pisma. Sreli smo kralja Davida, koji se spominje u Bibliji, bio je čovijek dobroga izgleda, visok i lice mu je odražavalo Božju Slavu. Cijelo vrijeme dok smo bili gore, kralj David je plesao, plesao i plesao i plesao i davao bogu Slavu i čast.

Vama koji čitate ovo svjedočanstvo, želim reći da u Božjoj Riječi postoji u Otkrivenju 21:27 " Ali u nj neće uči ništa nečisto i nijedan koji ćini gadosti i laž nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života." i također vam želim reći da će samo hrabri dohvatit Nebesko Kraljevstvo. Bog vas blagoslovio.



PETO SVJEDOČANSTVO -



2 Korinćanima 5:10 " Jer svima nam se valja pojaviti pred sudom Kristovim da svatko dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

U Nebeskom Kraljevstvu, mogli smo vidjeti Novi Jeruzalem o kome nam govori Biblija U Ivan 14:2 " U domu Oca moga ima puno stanova. Da nema, zar bih vam rekao: " Idem vam pripraviti mjesto!? "" vidjeli smo grad i ušli u njega; to je stvaran i prekrasan grad! Isus tamo pripremio prebivalište za nas. U gradu smo vidjeli da svak zgrada, na prednjoj strani, nosi ime vlasnika. Ovaj grad još nije nastanjen, ali je spreman za nas. Dopušteno nam je bilo ići unutra u kuće i vidjeti što se tamo nalazi. Ali kasnije, kada smo napustili grad, zaboravili smo što smo tamo vidjeli, oduzeto nam je iz sjećanja. Međutim, sjećamo se da su stupovi kuća bili opločeni s plemenitim kovinama koje imaju u sebi mnoge raznolike vrste dragog kamenja i zlata.

Zlato ovog grada sliči zlatu opisanom u Bibliji: skoro je providno i jako sjajno. Zlato na zemlji ne može se usporediti ni sjajem ni ljepotom sa zlatom Neba.

Nakon toga, povedeni smo mjestu koje je imalo puno posuda. U tim posudama su se nalazile kristalizirane suze. To su bile suze koje su Sinovi Božji prolili na zemlji. Nisu to bile suze prigovora, već suze koje su ljudi prolili u Božjoj prisutnosti. Suze pokajanja, suze zahvalnosti. Bog ih čuva kao dragocijeno glago kao što je spomenuto u Psalmu 56:8 " Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u Knjizi Tvojoj?"

Također smo došli na mjesto gdje je bilo puno, puno anđela iako smo na nebu mogli vidjeti razne vrste anđela, na ovom mjestu je bila samo jedna vrsta. Vidjeli smo da Isus ima specifičnog anđela za svaku pojedinu osobu. Također nam je pokazao da će ovaj anđeo biti u našoj blizini tijekom našeg cijelokupnog života. On je nas predstavljao anđelima koji su nam bili namijenjeni. Vidjeli smo njihove karakteristike, ali Bog nam je rekao da nam to nije dopušteno otkriti drugima. Čitamo u Psalmu 91:11 " Jer anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putevima tvojim. "

Došli smo do mijesta sa mnogim ormarićima u kojima se je nalazilo puno različitog cvijeća. Neko cvijeće je bilo otvoreno, ljepo i sjajno. Drugo je pak bilo nekako klonulo, a neko, opet je bilo kao uvenulo. Zamolili smo Isusa za značenje tog cvijeća. On je odgovorio: " Tako život svakog pojedinog od vas naliči jednom od ovih cvijetova. " Uzeo je jedan od sjajnih cvijetova i rekao: " Ovaj cvijet pokazuje stanje zajednice koju vi imate samnom. " ostavio je taj cvijet i uzeo drugi, onaj koji je klonuo. Rekao je : " Pogledajte, ova osoba je klonula zbog toga što je u kušnji ili teškoći. Ima nešto što postoji u ovom životu što prekida zajednicu samnom. Dali znate što ja činim s ovakvim cviječem kada je uvenulo s ciljem da ih povratim da bude ponovno sjajno i zdravo? " uzeo je cvijet u Svoju ruku i rekao: " Ja plačem nad njim te ga ponovo podižem gore. " Vidjeli smo kako je na jedan moćan način ovaj cvijet počeo ponovo primati u sebe život podižući se gore te dobijati nazad boju i svoj sjaj.

Zatim je uzeo jedan od uvelog cvijeća te ga bacio u vatru rekavši: " Pogledajte, ova me je osoba bila poznavala ali je odstupila od Mene. Sada je umrla bez Mene te je bačena u oganj ( Ivan 15:5-6 )

Kada smo ostavili to mjesto daleko u daljini smo vidjeli ljepi dvorac. Nitko se nije usudio prići blizu tog dvorca i mi vjerujemo da je to šta Biblija govori u Otkrivenju 22:1 " I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. " Mi vjerujemo da se je dvorac nalazio nadomak nazočnosti i prijestolja Božjega.

Doživljavajući sve te stvari u Nebeskom Kraljevstvu, unijelo je toliko radosti u naša srca da smo se ispunili mirom koji nadilazi sve naše shvaćanje.( Filipljanima 4:7 ) Shvatili smo riječi napisane u 1 Petrovoj 1:4 koje govore za" baštinu neraspadljivu, nokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas. "



ŠESTO SVJEDOČANSTVO



( Luka 22:30 ) " Da jedete i pijete za Mojim stolom u Kraljevstvu Mojem i sjedite na prijestoljima sudeći 12 plemena Izraelovih. "

Na tom slavnom mjestu, Bog nam je dopustio vidjeti najljepšu recepcijsku halu za koju nismo nikada ni pomislili bili mogla postojati bilo gdje u svemiru. Vidjeli smo Ogromno Prijestolje sa divje stolice od suhog zlata i dragog kamenja koje ne postoji na zemlji. Ispred ogromnog prijestolja nalazio se, prekriven bijelim stolnjakom jedan dugi stol kojemu nije bilo kraja. Bio je toliko bijel da se njegova bijelina ne može usporediti ničim na zemlji, na stolu je bilo svakakve izvanredne i fine hrane. Vidjeli smo grožđe koje je bilo veličine naranče, i Gospodin Isus Krist nam je dozvolio da probamo neke od njih. Još se možemo sjećati tog okusa, jer je bilo nešto tako prekrasno! Moj brate i prijatelju, ti ne možeš ni zamisliti stvari koje su pripremljene u Nebeskom Kraljevstvu i što je Bog već pripremio za tebe. ( 1 Korinćanima 2:9 ).

Također na stolu, Bog nam je dopustio vidjeti kruh, " Manu". To je bio kruh Božji o kojem nam govori Sveto Pismo. Bilo nam je dopušteno uživati okus zajedno sa mnogim drugim prekrasnim stvarima koje i ne postoje na zamlji.

Ovo sve čeka na nas kao naše neraspadljivo nasljedstvo u kraljevstvu nebeskom. Uživati ćemo začuđujuće izvanrednu i slasnu hranu kada nasljedimo Nebesko Kraljevstvo. Začudili smo se kada smo vidjeli da su stolice već bile postavljene, i da se na nekima nalaze naša imena, ali ona nisu bila ista onima koja nosimo ovdje na zemlji. To su bila nova imena koja nitko nezna osim nas samih, Otkrivenje 21:7.

Što piše u Božjoj Rijeći? " Ne radujte se što vam se demoni pokoravaju, već se radujte što su vam imena napisana na nebu." ( Luka 10:20 ) bilo je jako mnogo stolica! Postoji dovoljno mijesta za sve koji god žele doći u Nebesko Kraljevstvo. Bilo je također i stolica koje su bile uzete od stola. to je značilo da je bilo takvih ljudi i žena kojima je dosadilo ili su se umorili, služiti Boga, pa su im imena bila izbrisana iz Knjige Života te su izgubili mogućnost pristupa večeri Janjetova vjenčanja.

Bog nam je također dopustio vidjeti ljude čiji su sveti životi zapisani u Bibliji. Začudili smo se kada smo vidjeli Abrahama. Abraham je bio jedan stariješina, ali nije bio star u tijelu ili izgledu. Bio je stariješina po mudrosti koju je posjedovao. Kosa mu je bila sasvim bijele boje, ali svaka vlas je naličila sjajnoj staklenoj ili dijamantnoj niti. Što nas je još iznenadilo je bilo to, što je izgledao još mlađi od nas. Na nebu, ćemo se svi pomladiti i biti mladi. Također su nas iznenadile Abrahamove rijeći koje nećemo nikada zaboraviti. On nas je dočekao srdačno dobrodošlicom u Nebesko Kraljevstvo i rekao da ćemo se uskoro ponovno vidjeti na tom mjestu, zato što se dolazak Gospodina Isusa Krista približava velikom brzinom.



NEBO ILI PAKAO



Vi ste se rodili da izaberete: Ako se ne opredjelite, za vas ostaje samo PAKAO.

Ako želite ići u NEBO, onda morate:

* Prihvatiti dar spasenja. Isus Krist je umro na križu za vas, treći dan uskrsnuo i nudi vam Vječni Život ( Matej 27 i 28 ) . Također, živi za Isusa. Čitaj Njegovu Riječ - Nauči što znači živjeti za Isusa i što Biblija kaže o stvarnosti Neba i Pakla i o razlozima zbog kojih su neki na jednom a drugi na drugom mjestu.
* Spoznaj da te Isus Ljubi. On je za tebe umro i želi da prihvatiš Njegov dar Vječnoga Života.
Jedini put u Nebo je spasenjem i to kroz milost Isusa Krista.


Ako želiš ići u Pakao:

* Ništa ne moraš ćiniti. Odbijajući Isusovo spasenje ti odbijaš Njega i Boga i gubiš sva prava na Nebu.
Ako ne učiniš svjesnu odluku da slijediš Krista, sotona automatski ima pravo na tvoju dušu. Bilo da ti to vjeruješ ili ne.

Postoje samo dva mjesta gdje možeš provesti vječnost - Nebo ili Pakao. Ako misliš ili ne vjeruješ da postoji pakao, to neće poništiti njegovo postojanje. Nema druge alternative, nema drugog izlaza poslije smrti. Ti se moraš odlučiti i izabrati gdje ćeš provesti vječnost, i to sada dok si još živ. To je tako jednostavno. Nedaj se prevariti drugim ispraznim filozofijama i prijevarama. Riječ " smrt " značo odvojenje od Boga. Vjernik Isusa Krista nikada ne umire. Kada vjernik umre, on ili ona ide u nebo da bude sa Gospodinom. Kada osoba koja odbije spasenje umre, njezina duša ide u pakao - ¨odvojenje¨ od Boga.

Sveto Pismo kaže da je određeno ljudima jednom umrijeti, a potom dolazi sud ( Hebrejima 9:27 ).

" I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, Knjiga Života. i mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po dijelima svojim. More predade svoje mrtvace, a smrt i podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim, tko se god ne nađe zapisam u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. " ( Otkrivenje 20:12,13,15 ).

Svaka osoba koja se je ikada rodila, morat će stati pred Gospodina na sud. Kakve sličnosti imaju Nebo i Pakao?

NEBO

"Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe to pripravi Bog onima koji Ga ljube." ( 1 Korinćanima 2: 9 ).

"Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođensa da nijedan koji Njega vjeruje na propadne, nego da ima Život Vječni" ( Ivan 3:16 ).

" Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u Mene vjerujte! U domu Oca mojega imamnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto, Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam Ja.( Ivan 14: 1-3 ).



PAKAO

Jezero koje gori ognjem i sumprorm ( Otkrivenje 21:8 )
Bezdan ( Otkrivenje 20:1 )
Strašna ognjena oluja ( Psalam 11:6 )
Mjesto strašnih muka ( Luka 16:23 )
Mjesto vječne muke ( Matej 25:46 )
Mjesto gdje ljudi viču i vape za milost ( Luka 16:24)
Mjesto plača i jauka ( Matej 13:42 )
Mjesto gdje nema odmora ni mira ( Otkrivenje 14:11 )
Mjesto gdje se dim njihovih muka diže u vijeke vjekova ( Otkrivenje 14:11 )
Mjesto odakle nema Bijega ni izlaza.
Isus Krist je rekao: " Tko nije samnom, protiv Mene je" - Matej 11:23 )

Isus želi da budeš jednog dana s Njim u Nebu. To je savršeno mjesto. Pripremljeno mjesto za pripremljene ljude. Tamo nema grijeha. Ako prihvatiš Isusa da ti bude spasitelj, On če ti oprostit tvoje grijehe.
Kako možeš primiti Njegovo spasenje?

Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit ćeš spašen. Zaista srcem vjerovati opravdava a u ispovijedati ustima spašava." ( Rimljanima 10:9-10 )

Jer : Tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen". ( Rimljanima 10:13 ).



MOLITVA TVOGA OPREDJELJENJA




Sav ovaj ljudski rod se nalazi u jednom palom stanju zbog grijeha te je osuđen da bude vječno odvojen od Boga i Njegovog Života. Upravo zbog toga je Gospodin Isus doašo na zemlju i bio razapet na križ da umre za grijehe čovječanstva da bi ga povratio nazad u Božji Život.Ali za to je potrebno osobno prihvačanje. On jje umro za tebe osobno, da plati svojom smrću za tvoj grijeh. Ontraži od tebe da se pokaješ, da Mu predaš svoje srce i da živiš za Njega. Ako želiš prihvatiti Njegovo spasenje i primiti VJečni Život da živiš s Njim u Nebu, : molitvom pokajanja koja može biti tvoja osobna molitva, moli srcem ovako:



Dragi Nebeski Oče,

Ja znam da sam čovjek griješan i da sam bez Tebe izgubljen.Svjestan sam toga da poslije smrti postoji život s Tobm ili bez Tebe. Ja se zato sada, ovoga trenutka, opredjeljujem - želim živjeti zauvijek s Tobom. Gospodine Isuse Kriste, znam da si došao na ovu zemlju da spasiš grašnike od kojih sam prvi ja. To si učinio tako što si platio cijenu za svakoga pojedinoga na križu jer si umijesto svake pojedine osobe umro primivši na Sebe njenu kaznu. Zato Te molim, dragi Gospodine Isuse, oprosti mi sve moje grijehe koje sam počinio-la protiv Tebe, protiv sebe i protiv drugih, sve do ovoga trenutka. Učini da me Tvoja Sveta Krv opere od svih grijeha i očisti od svake nepravednosti. Ti Si za mene nadvladao smrt uskrsnuvši iz mrtvih i pripremio mjesto za mene da budem zauvijek s Tobom. Hvala Ti. Budi od danas moj Spasitelj i Gospodar moga života. Molim Te, ispuni me Tvojim Svetim Duhom, da bih mogao roditi duhovni rod dostojan moga pokajanja. Tvoji su apostoli, kada su bili kršteni Duhom Svetim, govorili nove jezike, pa zato ispuni i mene tako da se u mome životu očituje da si i Ti u meni i ja u Tebi. Vodi moj život od danas pa sve do posljednjega daha kada ga želim predati u Tvoje Svete ruke.

Hvala Ti Bože za ovu milost i neiskazanu ljubav koju imaš prema meni.

Slava Ocu, Sinu i Svetom Duhu, Amen!


Isus je obećao Vječni Život u Nebu onima koji Ga ljube i žive za Njega. Ako si primio Isusa u svoje srce započni graditi zajedništvo s Njim. On te zna i želi da ti Njega upoznaš. Pronađi crkvu koja uči i vjeruje u Božju Riječ, koja propovijeda Krista, Njegovo spasenje i Sveti Život, te započni graditi svoju vjeru u Njega. Najviše od svega čitaj Bibliju i moli. Sve odluke i korake donosi sa Isusom kroz molitvu. Gospodin če te voditi i dovesti u Svoju Slavu.


Post je objavljen 03.11.2009. u 12:42 sati.