čovjek snuje, Bog određuje
i tako se danas navršilo 17 godina od mog kretanja u izbjeg, od tog prohladnog jutra kad sam ostavila iza sebe sve svoje proživljene godine (21) a snove sam mogla ponijeti sa sobom i jesam
unatoč tuzi i strahu, unatoč nemanju i ogorčenju, usprkos svemu, živim
sinoć sam sanjala divan san, ja u svojoj mladosti na poljani cvijetnoj, nasmijana i sve bi to bio lijepi san da sa mnom nije bio čovjek kojeg više nema.....
u ovom svom virtualnom svijetu želim ti reći
zbogom i spokoj ti duši nadam se da me nekako čuješ i čuvaš
jer čovjek snuje a bog određuje i oduvijek i zauvijek je tako
Post je objavljen 03.11.2009. u 06:55 sati.