To je mjesto koje tražim. Napokon znam da je prošlost i u mojim emocijama postala samo prošlost. Ali tu je jedna nova čežnja, možda zaboravljena svih ovih godina koje sam provodila kraj nekoga. Čežnja za rukom u ruci, za zagrljajem, za riječima da će sve biti dobro, da je netko tu kraj mene i da nikuda ne ide.
Čežnja za poljupcima i šalama...za buđenjima kraj nekoga zbog koga dišeš. Za trenucima koji su tako obični kad ih imaš, a tako nedostaju kada nisu tu. Za onim trenucima koji se pamte i koji oduzimaju dah.
Za tobom, tko god bio, onaj preljepi dečko koji me neku večer grlio...ili prijatelj kojeg već mjesecima čekam da konačno odemo na kavu a sviđa mi se cijelo to vrijeme. Ili netko treći tko će se pojaviti već jednom. Ali netko tko će biti tu. Netko tko će me voljeti ovakvu kakva jesam, netko tko će skupa samnom plesati na kiši ili raditi tko zna koju ludost koja nam padne na pamet. Netko tko će znati da trebam slobodu i da me ne smije kočiti u mojim visokim letovima. A zauzvrat će dobiti svu vjernost i svu ljubav svijeta.
Strpljenja...doći će...
Post je objavljen 02.11.2009. u 19:49 sati.