Bijele ptice za bijeli grad naziv je izložbe porculanskih skulptura estonske umjetnice Merike Hallik, koja se svećano otvara u galeriji Zlatni konj u nedjelju 8. studenog 2009. u 12 sati. Izložba ostaje otvorena do 25. studenoga 2009.
Merike Hallik rođena je 1965. u Kohtla-Järve u Estoniji. 1990. je diplomirala keramiku na Estonskom umjetničkom sveučilištu, zatim je voditeljica umjetničkog razreda na Tabasalu muzičkoj školi do 1994. Od 1995. djeluje kao slobodni umjetnik do 2005. Zatim od 2005. je nastavnik keramike u Rapla umjetničkom centru, a od 2007. je nastavnik na Učiteljskom centru Kohila gdje je 2008. dobila nagradu kao najbolji edukator za odrasle.
Priredila je više samostalnih izložaba u Tallinnu (Estonia), Cesky Krumlov, Ostrava i Prag (Češka).
U zadnjih dvadeset godina izlagala je na mnogim selekcioniranim grupnim izložbama u Estoniji, Letoniji, Litvi, Škotskoj, Norveškoj, Hrvatskoj i Finskoj.
Hrvatsku je posjetila 2008. kao dobitnica počasne diplome na Svjetskoj izložbi male i mijaturne keramike „Lilliput ceramics”, koja je prikazana u Zagrebu, Čakovcu, Opatiji i Rovinju. Vidjevši u Zagrebu mnoštvo golubova ali i bijelih riječnih galebova i saznavši da se Zagreb naziva bijelim gradom odlučila je napraviti izložbu bijelih porculanskih ptica.
Ovdje svakako treba potsjetiti kako umjetnička djela u porculanu u baltičkim zemljama (Estonija, Letonija i Litva) imaju stoljetnu tradiciju, jer su u burnoj prošlosti, kada su tim zemljama vladali Nijemci, Poljaci, Šveđani i Rusi, sporadi svoje trajnosti i ljepote, bila obilježje očuvanja nacionalnog identiteda. I danas je vrlo rasprostranjen običaj da se za darivanje u važnim prigodama kao što su vjenčanja, rođendani, promocije i druge važne prigode koriste unikatna umjetnička djela domaćih umjetnika u porculanu i keramici. Stoga i ne čudi znatan broj međunarodno uspješnih umjetnika iz Estonije koji koriste porculan i keramiku. U tom kontekstu treba najtoplije pozdraviti činjenicu da se ovom izložbom Merike Hallik znatno unapeđuje umjetnička suradnja između „hladnog“ Baltika i „toplog“ Jadrana.
O izložbi Bijele ptice za bijeli grad, Merike Hallik je napisala: