Marketing
krivi vid... ili....
Kako su lagane i neprimjetne naočale koje nam stavi grijeh na lice...
uvjereni smo da gledamo svojim očima, spremni smo staviti ruku u vatru za to...
optužiti drugoga, udaljiti se od drage osobe, prebaciti svu krivnju na najbližeg -pogodnog kandidata...
i nikada upitati se - ako mi svi prigovaraju - nisam li možda ja u krivu?
to je pitanje do kojeg jako teško dolazimo.
Jer nismo krivi što krivo vidimo, naučili smo vjerovati samo svojim osjetilima -
što vidim, što čujem, što osjetim - to je istina, ostalo nije važno.
a kada nas ta osjetila počnu varati, prikazivati uvjerljivu fatamorganu, radije ćemo
uskočiti u pijesak uvjereni da je voda, nego povjerovati nekome drugome...
Ja sam u pravu! - volimo svi vikati...
Ne diraj moju slobodu! - kada me netko uhvati za ruku da ne padnem u ponor...
Povrijedio si me! - kada te pokušam zagrliti...
...i jednog dana ustanemo sretni, zadovoljni svojim izborima, pogledamo oko sebe i primjetimo da - nikoga nema...
to je "naš put", "moja sloboda", "moja otvorenost" koja me dovela do trenutka kada stojimo sami, u "divnoj" tišini
koju smo sami odabrali - utišavajući glasove prijatelja...
... ali čak i tada, u toj tišini i samoći, dolazi nam On... uvijek i bez prestanka i odustajanja dolazi sa tihim šapatom,
ispruženom rukom, otvorenim srcem - nudi sebe.
Post je objavljen 02.11.2009. u 13:00 sati.