Zeleni ne mare za znanstvene činjenice
Vjesnik 30. listopada 2009.
Najnovije rezultate o plastičnim vrećicama objavio je IFEU institut iz Heidelberga u kolovozu 2009. Sažeto, cjeloživotna bilanca vrećica za smeće glasi: najbolje su vrećice od recikliranog polietilena (PE), slijede vrećice od novog PE-a, pretpostavljene ekološke prednosti bioplastičnih materijala nisu potvrđene
Od početka djelovanja ekologističkih skupina u nerazvijenim zemljama, a koje su postale zapaženije u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, zastupam mišljenje da je riječ o skupinama za pritisak u funkciji ostvarivanja ciljeva naredbodavaca. To su skupine koje sam obilježio u tekstu Zeleni su ispod žita crveni (Vjesnik, 29. kolovoza 1995.).
Prvi tko je shvatio moje poruke bio je preminuli humoristični list (d.a. Feral Tribune). Koji mi je dodijelio »Orden za borbu protiv naredbodavaca, bez obzira na podrijetlo«. Ispravno dodijeljeno priznaje. Upravo sam na to mislio.
U razgovoru za Vjesnik (5. i 6. rujna 2009.) državni tajnik za zaštitu okoliša, prof. dr. N. Ružinski sažeo je navedene stavove iz devedesetih na sljedeći način. »Nekim organizacijama, čini se, nije cilj rješavanje problema u zaštiti okoliša nego njihovo stvaranje, pa napadajući gotovo sve što se radi zapravo ruše sustav zaštite okoliša. Radi se o neprofesionalnom pristupu jer takve udruge i pojedinci sebi rade karijeru na štetu šire društvene zajednice.«
Toga sam se sjetio u povodu dvaju događaja kojima su u središtu opisani »zeleni«. Smatram da je potpuno opravdana tužba Ministarstva zaštite okoliša protiv Zelene akcije zbog ostavljanja opasnog otpada pred zgradom Ministarstva. Jednom je netko morao kazati dosta »izvana zeleni, iznutra crveni«. Koji to sada tumače da je bila riječ o performansu. Možda, kao i sve ostalo o čemu pričaju i uništavaju.
Druga skupina za pritisak su Prijatelji životinja, koja ne razlikuje prirodne (nisu divlje) od uzgojenih (domaćih) životinja (Vjesnik, 7. listopada). Oni rade performanse bez podloga, ali su ipak prikupili 27.000 potpisa od nedovoljno upućenih građana za zabranu plastičnih vrećica.
Kada sam odlučio reagirati, pristiglo mi je pismo od kolege iz Novog Sada. I tamo njihove novine pišu s potpuno istim argumentima (dakle, postoji »centrala« koja to priprema), ali nisu spremne objaviti i stavove druge strane. Stručna strana raspolaže najnovijim podacima.
Sada su u svijetu iznimno popularni razni tragovi (e. footprints ili tracks). Najnovije rezultate o plastičnim vrećicama objavio je IFEU institut iz Heidelberga u kolovozu 2009. Ti su rezultati predočeni hrvatskoj javnosti na nedavnom skupu »Filozofija i mediji« (Cres 20. do 23. rujna). Sažeto, cjeloživotna bilanca vrećica za smeće glasi: najbolje su vrećice od recikliranog polietilena (PE), slijede vrećice od novog PE-a, pretpostavljene ekološke prednosti bioplastičnih materijala nisu potvrđene. Taj PE je isti materijal od kojeg se prave sporne vrećice s ručkama čiju zabranu traže Prijatelji životinja. Da vidimo sada tragove?
Tragovi se određuju s pomoću indikatora utjecaja na okoliš. Potrošnja materijala ima sljedeće indikatore. Papir 22, pamuk 2, PE 1. Dakle, potrošnja papira ostavlja više od 20 puta veći trag od PE-a. Što se tiče efekta staklenika, papir ima faktor 30, pamuk šest a PE tri. Na stakleničke plinove papirnate vrećice utječu 10 puta više od oni načinjenih od PE-a. Faktori za iscrpljenje prirodnih resursa su za papir 0,28, pamuk 0,02, a PE 0,045. Dakle, papir iscrpljuje prirodne resurse više od šest puta. Jedan od pokazatelja je eutrofikacija (utjecaj emisije nitrata i fosfata u okoliš: vodu i zrak). Papir ima faktor 0,025, pamuk 0,01, a PE 0. Zna se iz drugih izvora da je uzgajanje pamuka vezano uz veliku potrošnju vode i potrošnju pesticida. Neka mi sada netko objasni zašto su papirnate ili pamučne vrećice bolje od polietilenskih.
Što je s tako hvaljenim biorazgradljivim vrećicama? Treba naglasiti da je posebno opasna promocija biorazgradljivih vrećica, koja može čak i povećati količinu otpada davanjem pogrešnog stava kako su te vrećice prihvatljivije za okoliš, čime se u stvari potiče njihovo odbacivanje u okoliš. U stisnutim slojevima na odlagalištu se papirnate i biorazgradljive vrećice uopće ne razgrađuju, ili su - zbog uvjeta koji vladaju u takvom okruženju - izvor deponijskih plinova, koji se stvaraju kao posljedica anaerobne razgradnje. Do trenutka svoje razgradnje, i one su isti problem kao i obične plastične, dakle polietilenske vrećice. Zaključak, biorazgradljive vrećice - da, ali uz obvezu posebnog sakupljanja i kompostiranja. Jesmo li spremni na to?
Prije kraja, upadnica (breaking news). Dulje vrijeme primao sam obavijesti Prijatelja životinja. Kada sam im u povodu najnovije akcije blaćenja polietilenskih vrećica napisao da netočno obavještavaju javnost o polietilenskim vrećicama, skinuli su me s liste primatelja obavijesti. Kada sam se pokušao upisati u to Društvo, odgovorili su mi da ne mogu biti njihov član jer ne prihvaćam ciljeve Društva. A koji su im ciljevi? Barem na temelju ovog teksta neargumentiran napadi po nalogu naredbodavaca. Ma odakle oni došli.
Vjerujem da će Ministarstvo zaštite okoliša smoći snage i slijedom promišljanja državnog tajnika oduprijeti se nametanju neopravdanih stavova o pojedinim proizvodima. Bude li tako, bit ću još ponosniji nositelj »Ordena za borbu protiv naredbodavaca, bez obzira na podrijetlo«.
Igor Čatić, Umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Post je objavljen 02.11.2009. u 05:36 sati.