Odabrao si nju,napokon.Barem nešto...Rekla mi je da
ste se poljubili i boljelo je.nemaš pojma koliko.sada žalim zbog svih noći provedenih u nadi i iščekivanju.nadala sam se,stvarno.iskreno.način na koji smo razgovarali,način na koji si me ponekad
gledao i svi sati koje smo proveli razgovarajući.sve se srušilo.no ipak se smijem,jer znam da smo se obje borile za tebe i baš kada je ona poželjela odustati kao da si joj pružio ruku i spasio je od
velike,crne vode.no vjerujem da nisi znao da ću vjerojatno i ja tamo završiti.jer znam da ti to ne bi želio.ti si moj prijatelj i
vjerujemm da mi nikada ne bi poželio nešto takvo.sama
sam si kriva zato što sam čekala da se i ona zaljubi u tebe,a tada sam još i čekala da ti to shvatiš.tako mi i treba.jer,znaš,sada ću
biti ko nina badrić i neću te moliti za ljubav.nisam takva.patim u tišini.znaš li kakva je to tišina?kad se razbije čaša čuješ lom,buku,a
kada pukne srce nastane nevjerojatna tišina.više ništa nema nekog posebnog značenja.sve je sivo.monotono.no ja sam sretna,zato što to zaslužujem i volim te.svim srcem(zapravo svim njegovim
komadićima).sretna sam zbog tebe i nje i drago mi je što ste se napokon pronašli.vjerujem da ćete trajati.zaslužujete to.i još uvijek
mi rasvjetliš školske dane.sve smješno i lijepo poželim
prvo reći tebi,a tada shvatim da te danas uopće neću vidjeti,shvatim da te neću vidjeti do subote i tako to.no ide se dalje,gura se.želim da
znaš da neću odustati.čekat ću te,dokle god to moje srce
bude htjelo.samo da znaš,moje srce je jako,jako strpljivo.volim te.
I can’t stand by the side
And watch this life pass me by
So unhappy
But safe as could be
Post je objavljen 01.11.2009. u 18:32 sati.