Ovo nije moje vrijeme, ovo nisu moje zime, nisu ovo moje kiše...
Kad mi već apsolutno ne ide na profesionalnom planu, zasigurno će vam biti drago čuti da i dalje čitam k' o mutava i da mi bar po tom pitanju (kao i na osobnom planu, nemojmo baš biti toliko negativni!) sve štima. Nakon što sam prekrižila de Bottona sa svog popisa, malo ću se više baviti Harukijem Murakamijem (to je totalno moj M.O. - nisam baš trendsetterica, ali volim znati i voljeti sve što vole mladi, tako da obično čekam da neki hype malo popusti pa da se i ja ukrcam na vlak koji vozi za Super – sam – zemlju).
To znači da sam već pročitala «Moj slatki Sputnik», o kojem izvještaj slijedi kroz nekoliko sljedećih dana, a čeka me i «Lov na divlju ovcu», koji još nisam počela čitati (ipak, valja reći da se Murakami toliko lako čita da ljudi doista nemaju isprike za nečitanje u vidu «nemam vremena». Doista nemaju.)
Nego, isto tako sam rekla sebi prije nekoliko dana kako ću se malo više početi baviti čitanjem zanimljive publicistike – stoga se na mojoj plejlisti našlo i ime marketinškog stručnjaka Setha Godina koji je napisao knjige poput «Plava krava – preporodite svoj posao, budite osobiti», «Malo je in, veliko je out» i «Svi marketinški stručnjaci su lažljivci». Čitam «Plavu kravu» i dobro se zabavljam osmišljavajući svoj fiktivni biznis. I o tome vrlo uskoro na Bookeraju.
P. S. Prije nekoliko dana sam pročitala «Uspavanku» Chucka Palahniuka koja mi je tako rasturila mozak da ne znam odakle bih uopće počela razmišljati o njoj. Zapravo, mislim da moram još jednom pročitati tu knjigu prije nego što vam kažem što mislim o njoj.
Post je objavljen 01.11.2009. u 14:25 sati.