Osobni i duhovni čovjekov razvoj, njegovo zadovoljstvo ili nezadovoljstvo lome se na pitanju samopouzdanja. Samopouzdanje je temeljno. Ono je presudno. Sa samopouzdanjem sve počinje. S nedostatkom samopouzdanja sve pada u vodu.
Samopouzdanje znači biti miran unutar samog sebe. Ono znači ponovo potražiti taj praiskonski mir koji je upisan doboko u nas. Ponovo ga otkriti, vratiti mu se, upoznavati ga, živjeti s nivoa tog mira. U ovom suludom svijetu koji svu pažnju pridaje vanjskom i koji nas uporno izvlači iz nas samih i odvlači od nas samih, zahtjev za traženje mira unutar sebe lako djeluje kao krajnja besmislica. Taj mir može djelovati kao krajnja apstrakcija. Ali nas ne zanimaju apstrakcije, zanima nas ono što je stvarno, zanima nas ono što je. Ono što možemo isprobati, iskusiti, testirati, provjeriti na svojoj koži, u sebi, kroz sebe, to nam može nešto značiti. Ono što je neprovjerljivo, odvojeno od nas, neiskustljivo, ne koristi nam i odvlači nas od naše prave svrhe. Od presudne je važnost osigurati si u toku dana vrijeme za bivanje u sebi i upoznavanje sebe. Rano jutro je idealno doba za to. Za biti sa sobom. Biti u svom društvu prije nego izađemo u vanjski svijet. Biti u sebi. Biti. Postojati. Ući u prostore sebe u kojima mir prebiva. (Najmanji drhtaj u nama jednako je važan kao rat i mir u vanjskome svijetu. Hesse)
Istinsko samopouzdanje stvara se duboko u nama, korjeni mu moraju biti duboki, u prostoru izvan uma, izvan prostora, izvan vremena. Prostoru kojeg se ne može definirati, opisati, staviti u kutijicu ili knjigu ili tekst ili post.
Samopouzdanje je dakle dubinsko, nikako plitko. Izvor mu je u nama, a naš izvor je tko zna gdje, tko zna u kojem jedinstvenom Izvoru, to je predmet špekulacija, teorija, "vjera", ali nas to sve skupa u ovoj temi ne zanima. Ne želim tek "vjerovati" u nešto izvan mene i da postoji dobro i pravda i ljepota tamo negdje vani. Ako ne postoji u meni, ako to nešto ne mogu prepoznati u sebi i ako ne mogu živjeti neodvojivo od toga, to me ne zanima i ništa mi ne znači u stvarnom životu. Lijepa fantazija je jedno, stvarno iskustvo je nešto drugo.
Samo-pouzdanje. Pouzdati se u sebe. To znači da se mora tražiti u sebi, unutar sebe, mora se pogledati unutra i dati pažnju unutarnjem prostoru. Kada uđemo malo dublje, vidimo kako je taj prostor nabijen vibracijom, potencijalom i nije uopće loše prebivati u njemu. U tom prostoru su temelji onoga što jesmo. Cijela priča o samopouzdanju svodi se na upoznavanje sebe.
Dodatak, 3.11.:
Ostvari stanje potpune praznine,
Čvrsto se drži unutarnjeg mira.
Vratiti se korijenu znači naći mir.
Naći mir znači prihvatiti svoju sudbinu.
Prihvatiti svoju sudbinu znači biti stalan.
Biti svjestan Stalnosti znak je Spoznaje.
Težina je osnova lakoće.
Spokoj je gospodar kretanja.
Biti lakomislen znači odvojiti se od svojega korijenja.
Biti nemiran znači izgubiti vlast nad samim sobom.
(iz Tao Te Chinga)
Post je objavljen 01.11.2009. u 09:30 sati.