28.10. 2007. oko 16.30 moja mala mrvica je došla na svijet hitnim carskim (ostao je bez kisika u maternici) u 32. tjednu jako teške trudnoće. Rekli su nam loše je.... i svašta još nešto, nismo ni slušali ono crno mi smo vjerovali u našeg borca.
Puuuno smo s njim radili, vježbali, ljubili ga i mazili, obišli 13 različitih specijalista (neke ipak samo jednom, a nekima smo duuugo hodočastili).
Mrvica u inkubatoru, star tjedan dana
Danas je moj lavić kao i svako drugo dvogodišnje, radoznalo, nemirno, preslatko stvorenje.
Evo samo nekih detalja koje ću izdvojiti bez nekog specijalnog reda. Većinu vještina koju ću nabrojati je usvojio još prije par mjeseci :-)
Tako Ivor još od srpnja spava u svom krevetu, a ne više u krevetiću.
Sve hoće raditi sam, jede sam
zube pere sam
i naravno pije vodu sam, ovo je samo jedna od mogućnosti
Kad se zaželi dude lijepo si sam otvori perilicu suđa, pa ako se ne može odlučiti koju bi uzeo, lako se dosjeti rješenja
Prva životinja koju je naučio reći bila je cica, a evo i razloga
Svog velikog brata i dalje obožava, a sada ga i imitira baš u svemu.
A veliki braco često i pomaže svom malom (kako ga on često zove od milja)
Sad se već i češće zajedno igraju, evo ih u njihovoj kućici
A i zajedno se razbuđuju
Moj mrvičak već svašta razumije i puno priča, točno zna što hoće, i već kako do toga i doći. Npr. kad idem na posao plače, urla, već kad čuje da baka dolazi zatvara vrata od sobe jer zna što slijedi.
(opaska za one koji ne znaju, ja sam se tek prije mjesec dana vratila na posao)
I tako neki dan planirala sam krenuti na posao 1 sat ranije da obavim neke zaostatke prije nastave, mislite da sam stvarno i otišla? Da jesam, s njim u krevet jer je plakao i pokazivao kako je jako umoran i mi smo se lijepo sat vremena mazili i igrali, a čim je shvatio da je pobijedio bio je toliko sretan da mi bilo žao otići i minut prije nego što stvarno moram, a zaostaci ionako neće pobjeći.
Voli se igrati najviše vlakićima i autićima pogotovo ako imaju sirene, ali naravno samo one koje rade. Dobio je vatrogasni auto s signalnim svjetlima koja nisu ni predviđena da svijetle i proizvode zvukove i nakon što su ga prvotno naljutila, on se vratio po papir i zamotao auto nazad u papir dajući nam do znanja da mu takav poklon niti ne treba....
Slikovnice sad već jako voli, ali crtiće najdulje 3 minute i to samo Tomicu, Traktora Toma ili Doru, točnije tv ga uopće ne zanima.....
U svemu što radi je jako uporan, ako mu ne ide slaganje kockica one će isprobavati i isprobavati....potom i nas pozvati, samo rijetko kad će se naljutiti.
Rođendan je pao u srijedu, proslavili smo ga veselo u malog obiteljskom krugu (nas četvero, baka, moj brat i njegova familly, striko i strina). O nekim drugim slavljima drugom prilikom, jer to je tema za sebe.
Svjećice na torti su nešto potpuno fascinirajuće