Marketing
A quickie...
Bless me, father, for I have sinned. Again… And again…
Ne, ne mogu, žao mi je, doktorice. Uzmite mi bilo što but please, I implore don't take the sugar away from me!
Opet sam zgriješio. Navalio sam na milketinu maloprije kao da u životu čokoladu nisam osjetio. Ne smijem, stvarno ne smijem jer mi je glukoza povišena i ne bi bilo zanimljivo da si navučem dijabetes na grbaču koja je i ovako dovoljno povijena. Ne, ne smijem.
Ali kad moram!!! Kažu da čokolada ima isti učinak na CNS kao dobar seks. Budući da su mi raznorazne milke, dorine i ine table trenutno jedini izvor seksualnog zadovoljstva, nema šanse da ih se odreknem. Uostalom, čemu štedjeti serotoninske receptore? Neka rade. Doduše, time ubijam Langerhansove otočiće, slušam gušty kako cvili pod sve većim narudžbama inzulina… Jbga, trebam nekako pronaći područje zlatne sredine.
Jao, kako teta Sharon predivno pjeva! :) Skinuo sam si prije nekoliko minuta njihov novi album, „An Acoustic Night at the Theatre“, i sada jednostavno umirem u ekstazi… Ta žena ima božanstven glas, svete glasnice i predivnu rezonantnu komoru ispod njih ;))
Blago njezinoj djeci sad dok su mala, mogu svaki dan slušati mamin heavenly voice dok ih uspavljuje… Stvarno joj se divim kako uspijeva identično zvučati i na live i na studijskim snimkama… Točno čuješ da joj nitko nije reparirao glas u nekom nadriprogramu na kompu…
Album se mahom sastoji od već poznatih pjesama no izvedba je drukčija. Izbačeni su električni instrumenti, ubačeni glasovir i puno violine. I tempo je sporiji. Ma predivno. Jedva čekam otići do grada i vidjeti koliko im album stoji. Mislim da mi se isplati ne jesti dva dana :)))
Nego. Sinoć smo bili na French Kissu. Kao što sam i pretpostavljao, bilo je spektakularno i stvarno sam uživao, iako nisam gotovo ništa razumio. Sve skupa je trajalo oko tri sata, sasvim pristojno za 50 kuna koliko smo platili (cijene su inače bile 70/90 no mi smo imali discount kao profesorovi, well, učenici) te za kalibar izvođačica. Sve tri su mlade francuske kantautorice u usponu, a sudeći po onome što sam vidio i čuo uspon im ne bi trebao biti strm i čupav :) Jedino što mi je sinoć dizalo tlak bilo je konstantno glasno žamorenje faking „publike“. Stajao sam gotovo na dva metra od žene i jedva sam je čuo. Cura je nekoliko puta molila ljude (onako, usred pjesme), da se stišaju! Pa mislim! Došlo mi je da krenem dijeliti šamare po Tvornici no ipak mi se nije dalo izlijetati vani jer sam htio uživati. I uživao sam, što u izvedbama, što u činjenici da se nalazim u Tvornici, a nitko me ne gnječi, prska znojem, gura ili zabija u napuknuto staklo. Naime, zadnji put sam tamo bio na In Flamesima i rulja je bila naprosto strašna. Nisam imao pojma da se iz Tvornice nakon koncerta može izaći za trideset sekundi :) Zadnji put izlaženje je trajalo cca 15 minuta i tri puta sam skoro bio kolateralna žrtva :)
Ove acoustic izvedbe Within Temptationa su tako prokleto dobre i sive da bih mogao komotno umrijeti nakon što ih sve odslušam. There's no more reason to live after that :) No neću, jer ako se koknem onda ih ne bih mogao opet slušati, hehehehehe :))))
No, budite bez brige, nisam ja takav. Iako, primijetio sam da u zadnje vrijeme moram sve češće napominjati kako se radi o dvosmislenoj rečenici, sarkazmu ili nečem trećem. Ne znam jesam li postao previše uvjerljiv ili su ljudi počeli gubiti smisao za razlučivanje… Uglavnom, ljudi Božji, kod mene je sve još uvijek dvosmisleno (ponekad i trosmisleno), sarkastično, cinično, groteskno, pitoreskno i slatkasto (najnovije, potvrđeno by krvna slika).
Eto vas, idem uživati u previewu novog albuma (ovo definitivno kupujem)… Baš sam si cool, ovako sav „fanast“, inače ne slinim ni za kim toliko… Pušek!
Post je objavljen 31.10.2009. u 21:07 sati.