Htio sam napisati pjesmu,
htio sam zaustaviti vrijeme,
zaustaviti dane što teku
kao brana podivljalu rijeku.
Pokupim staru teku;
Pribadača
i divlja ruža,
i papir požutjeli.
Ispod mog prozora
gusti cvijetovi bijeli
i miris me razoruža,
miris pedeset ljeta.
Stvarno je vrijeme stalo
negdje pod prozorom niskim,
pod ružom koja cvijeta,
koju sam jutrima gledao
iz dječjeg kreveta.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 31.10.2009. u 18:14 sati.