'Jedno od sedam novih svjetskih čuda', tako promoviraju Chichen Itzu otkad je prije godinu dvije ovaj lokalitet zajedno sa šest drugih diljem planete proglašen novim svjetskim čudom. Očekivanja su zaista velika jer Chichen Itza je, unatoč svemu, Chichen Itza. Malo je ljudi čulo za Tikal ili Copan, još manje za Palenque ili Tulum. No, vjerovatno nema osobe na planeti koja nije čula za Chichen Itzu.
Chichen Itza na jeziku Maja znači 'usta bazena naroda Itza'. Chi na majanskom su usta, chen je bazen, a Itza je ime majanskog plemena koji je živio u ovim prostorima. Chichen Itza je na vrhuncu svoje moći bila između 800. i 1200. godine kada je, vjeruju povjesničari i arheolozi, brojala i do 50000 stanovnika.
Ulazimo na sporedna vrata u kompleks time izbjegavajući sigurne gužve na glavnom ulazu. Jutro je i turističke grupe paket-aranžmana još nisu došle, kao ni individualci javnim autobusima iz Cancuna, Playe del Carmen, Tuluma i drugih ljetovališta na jukatanskoj obali. Oni će u masama Chichen Itzi u pohode od podna, jedan. Procjenjujem da imamo oko sat do dva prije nego li krenu gužve. Vrućina i vlaga su i dalje nesnosne i svakim danom se sve više pitam koji me je vrag natjerao na Yucatan. Prema sjeveru je hladnije. U Oaxaci je već trenutno za sedam osam celzijaca niža temperatura.
Dobro je ući na sporedna vrata u Chichen Itzu jer su manje poznate građevine koje se ondje nalaze dobar uvod u lokalitet kao i odskočna stepenica prema najpoznatijim i najposjećenijim građevinama poput velike piramide koje dolaze kasnije. U protivnom, ulazom na glavna vrata, odmah se dolazi na grandiozni tzv. Glavni trg i sve ostalo izgleda onda neinteresantno. Prvi dojam Chichen Itze je jako pozitivan. Naravno da su i ovdje lijepo sređeni puteljci, sve građevine uredno ograđene, čime je zabranjeno pentranje (Kaju je ova činjenica jako ražalostila), ali građevine koje se ovdje nalaze, od malih svetišta do velikih hramova, od tržnice do rezidencijalnih palača, prekrasna su sinteza Copana, Tikala i Palenquea. Poput Tikala postoje i ovdje piramide, a najvažnija je toliko puta fotografirana piramida Kukulcan. Poput Palenquea ima ovdje i rezidencijalnih palača te ostalih sačuvanih građevina svjetovne namjene poput zvjezdarnice. A poput Copana gotovo svaka od tih građevina ukrašena je neopisivo lijepim niskim i visokim reljefima koji uglavnom prikazuju majanska božanstva. Daleko najprepoznatljivija i najprisutnija je Pernata Zmija ili Quetzalcoatl, jedno od vrhovnih božanstava Indijanaca srednje Amerike, koja je kod ovdašnjih Maja poznata i pod imenom Kukulcan.Kipova Pernatih Zmija ima sa svake strane svakog ceremonijalnog stubišta svake piramide u Chichen Itzi. Pernate Zmije se u obliku reljefa nalaze i na zidovima mnogih građevina, a u vrijeme ekvinocija, dva puta godišnje, poseban položaj sunca stvari odraz Pernate Zmije koja kao da se penje po ceremonijalnim stepenicama piramide Kukulcan. Ova piramida je nažalost posljednje dvije godine također zatvorena za pentranje pa se moramo zadovoljiti pogledom odozdo. A taj pogled trenutno kvari pozornica koju postavljaju pred piramidom za Sarah Brightman koja ovdje ima koncert na Halloween 31. listopada.
Najpozitivnije otkriće Chichen Itze nije ni piramida ni zvjezdarnica, već igralište za pelotu, sa 135 metara dužine najveće u majanskom svijetu. Još uvijek nakon toliko stoljeća visoko na vrhu bočnih zidova stoje veliki kameni kolutovi s rupom u sredini kroz koju su igrači morali ubaciti loptu od kaučuka koja je bila veličine ljudske glave, a težila oko 2 kilograma. Pritom su mogli igrati samo ramenima i bokovima, a nipošto rukama i nogama. Pitam se kako su tako visoko na taj način mogli baciti loptu. Ubrzo dobivam odgovor.
“Uglavnom lopta nikada nije ni prolazila kroz kolutove. Teška je to igra. Bilo je i drugih načina da se osvoje bodovi.”, prisluškujem vodiča jedne grupe. Zaista je apsurdno vjerovati da su ovi patuljci od metar i pol mogli ubaciti loptu u pet metara visok kolut. Ramenima i bokovima.
Chichen Itza ima i lošu stranu priče. Unatoč sređenim puteljcima, sa strane je sve obraslo šibljem, a u šiblju se na puno mjesta nalazi hrpetina smeća: plastičnih boca, odbačenih letvica nečega što je mogao nekada biti neki komad namještaja, vrećica i papira. Ovo me čudi s obzirom da je Chichen Itza pod zaštitom UNESCO-a. Onda su tu turisti. Previše turista. Prepreviše turista. Čak i ujutro, s izuzetkom manje poznatih građevina, sve vrvi turistima. A krda koja se pojavljuju u rano poslijepodne su teško opisiva riječima. Svi se slikavaju, svi ti ulaze u kadar, svi se deru na hrpi razumljivih i nerazumljivih jezika, a najbrojniji su dakako gringosi s već uobičajenim ushitom pri pogledu na bilo kakvu građevinu koja je starija od dvjestotinjak godina: “Oh my God, this is fabulous!” ili “This is bloody magnificent!” ili, kod mlađe generacije, jednostavno “This is really cool!”. Chichen Itza je postala svjetska atrakcija. Zasluženo. Ali nastavi li s ovakvim masivnim turizmom, moglo bi je to i upropastiti.
Druga priča su prodavači suvenira. Njihovi improvizirani štandovi su posvuda. Uz svaki puteljak. Pred svakom građevinom. A ima i onih letećih pacijenata koji trče lijevo-desno, gore-dolje po lokalitetu i hvataju strance koji ih bezuspješno pokušavaju ignorirati.
“Nice souvenirs. 10 pesos. Almost free.”, dere se jedan. Naravo na engleskom. Ipak smo mi u Gringolandiji. Španjolski je ovdje sporedan i potpuno nepotreban.
“10 pesos. 1 dolar.”, dere se drugi.
“10 pesos sir. Cheap. 1 dolar”, evo i trećeg.
Deset pesosa, jedan dolar, deset pesosa, jedan dolar... - i tako u nedogled. Sa svih strana se nešto nudi. Svi te povlače za rukav. Uz ovoliko turista i ovoliko prodavača suvenira Chichen Itzu više doživljavam kao jednu veliku tržnicu, a ne kao lokalitet star tisuću godina. Ovo bi se trebalo srediti i ove parazite od prodavača ograničiti isključivo na prostor oko glavnog ulaza, a ne dopuštati im da se slobodno kreću po lokalitetu i gnjave posjetitelje. Zaista je teško uz njih uživati u starinama.
“Deset!”, viče mi još jedan.
“Pesos?”, zaustavljam se i pitam.
“No. Diez dolares. Muy bonito.”, odgovara mi s majanskom maskom u ruci. Mora mu se priznati inventivnost jer barem ne viče poput ostalih '10 pesos, 1 dolar'. Jer budimo realni, ništa nema ovdje po deset pesosa ili jedan dolar. To je samo finta da privuku turista do svog štanda.
Uzimam “ručno izrađenu” majansku masku za deset dolara. Bit će dobar ukras u mom, inače već prenatrpanom, stanu.
U hotelu jedva smo dočekali da speremo sav taj znoj i prašinu sa sebe. Bacamo se u albercu. Tako ovdje nazivaju bazen.