I na ramenu proneseš šutnju ganut u halucinacijama kraj ostavi mi suđe neoprano čudim se tišini noćima poslije. I na ramenu proneseš šutnju jednodnevne leptire ispratim dugo poslije gledam taj prah stojeći na pragu ispred svjetlosti podignem obrvu spojenih otoka ispratim svaki tvoj zalazak. I na ramenu proneseš šutnju nađem ravnotežu na koljenima kao dvorac od pijeska sačekam plimu doneseš u koracima. I na ramenu proneseš šutnju obećaš još veći povratak na tračnicama odvojenih svjetova zaboravljene potpetice nikada završenog plesa izdignem se svaki put kad na ramenu proneseš šutnju... Post je objavljen 14.05.2017. u 17:14 sati.