Marketing
Nikola IV Zrinski i protestantizam kao dio hrvatske povijesti
Jučer je u Baptističkoj crkvi Dubrava (Zagreb) održano predstavljanje knjige Zrinski, Međimurje i Reformacija. Prilozi poznavanju povezanosti Zrinskih, Međimurja i reformacije u drugoj polovici 16. stoljeća. Autor knjige je Gene S. Whiting, Amerikanac koji od 1996. živi u Čakovcu. Magistrirao je fizikalnu kemiju i teologiju, u Zagrebu studirao kroatistiku, te radi kao profesor na Teološkoj biblijskoj akademiji u Krapini. Knjigu je napisao izvorno na hrvatskom jeziku.
Uz autora, govorio je jedan od recenzenata knjige, dr.sc. Stanko Jambrek, koji je autor knjige Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. stoljeća, tiskane 1999.. Knjiga donosi neke dokumente, originalno na latinskom i u prijevodu na hrvatske, a autor je naravno morao proučavati i izvore na mađarskom i njemačkom.
Neću sad pisati o samoj knjizi i njenoj tematici, jer to zahtijeva više truda. Samo napominjem da je utjecaj protestantizma u Hrvatskoj u XVI. i početkom XVII. stoljeća nesumnjiv. Početkom XVII stoljeća navodi se da su svi svećenici u Varaždinu i okolici oženjeni, a protestanti čine većinu gradskom vijeću Varaždina. Reformski pokret suzbijen je državnom represijom 1620-ih godina, u doba Tridesetogodišnjeg rata.
Reformacija, koja potiče ljude da sami čitaju Bibliju (na latinskom i u prijUevodu na narodne jezike) i teološka djela, znatno je utjecala na razvoj književnosti, tiskarstva i književnog jezika u Hrvatskoj i Slavoniji. Isusovci su, braneći katolicizam, morali posegnuti za istim sredstvima, razvijajući izdavaštvo i školstvo.
Za Nikolu IV. Zrinskog, junaka borbe protiv Turaka koji je poginuo 1566. braneći Siget, nema direktnog dokaza da je osobno prešao na luteranstvo, ali se to može potvrditi iz brojnih pposrednih dokaza. Osobito iz ponašanja njegove djece - šestero sinova i osam kćeri!
Vrlo značajni protestantski teolog i najznačajniji hrvatski teolog svih vremena (priznanje, koje sam čuo od dvojice isusovaca), bio je Labinjanin Matija Vlačić Ilirik, kojeg sam spomenuo prošle godine u foto-reportaži Kratka šetnja Labinom.
Da spomenem i podatak iznesen na tribini: Zagreb u ono doba ima 2.000 stanovnika, a knjige su bile tiskane u 1.500 do 2.000 primjeraka, što je danas bestseler. 
Inače, da ne bude zabune, osobno nisam protestant, pa ni kršćanin. Unitarijanstvo i univerzalizam, o kojima sam pisao, su dvije radikalne struje reformacije iz 16. stoljeća. Kao i baptisti, gotovo su iskorijenjeni u Europi, jer su ih jednako surovo progonili luterani i kalvinisti kao i katolici. U SAD su se većina njih udružili, većina se danas više ne smatra kršćanima.
Sebe sam označio kao univerzalista, zatim sam skovao oojam "univerizam" i napisao 16 točaka svojeg "vjerovanja", ali priznajem, da je to više filozofska koncepcija nego religijska (ali, ne zaboravimo da su kod Aristotela "teologija" i "filozofija" sinonimi). Argumentacija koju iznosim u dnevniku Zašto je nemoguće biti kršćanin (ako kršćanstvo ozbiljno shvaćate) radikalizira univerzalističku kritiku ideje Pakla, i dovodi je do PMSM krajnje logičke konzekvence.
Na razini mitologije (koja je različita od teologije/filozofije, i svakom čovjeku nužna - nisam još o tome pisao), zadnje dvije godine mi odgovara da vjerujem u Boginju, Veliku Majku.
Post je objavljen 30.10.2009. u 23:45 sati.