Marketing
OOPSLA – dan treći
Treći dan je počeo isto kao i prva dva – buđenjem u ranu zoru, negdje oko pet ujutro po lokalnom vremenu. Što i nije bilo loše jer je trebalo odraditi i štogod posla. Pa sam malo bio na mailu, malo na telefonu (ali ne baš previše jer ova banda iz T-Mobile u Americi minutu razgovora s iPhoneom naplaćuje 20 kuna!!!!), i ura i po je prošla dok si rekao keks.
Onda je trebalo napraviti jednu vrlo važnu stvar – kupiti OOPSLA majicu :-))). Naručivati to u sklopu registracije mi se baš i nije činilo primjereno pa se trebalo snaći na samoj konferenciji. Prvi dan sam odmah pitao ali su me malo prestrašili da dođem u četvrtak pa ako što ostane. Stoga sam u četvrtak, odmah u 8:00 po otvaranju bio na registracijskom desku – i dokopao se svoje majice :-). A čak sam našao i L veličinu.
Nakon što sam uspješno obavio taj vrlo važan zadatak, spustio sam se među konferencijaše da poslušam što imaju za reći. Bilo je jedno predavanje o agilnim specifikacijama koje je izgledalo zanimljivo, ali na kraju i nije baš bilo (a ako vam se kombinacija „agilnosti“ i „specificiranja“ čini kao oksimoron – you are not alone ;-).
No, nakon toga predavanja se desila GLAVNA STVAR DANA!!!
Naime, švrljajući malo po konvencijskom centru, odjednom sam naletio na, koga – glavom i bradom Bjarnea Stroustrupa. E, tu više nije bilo mrdanja. On je proslijedio u dvoranu u kojoj se moglo na miru raditi, a kad je odatle izašao, iskoristio sam priliku i uletio :-).
Glavni rezultat:
Naravno, nisam mu uletio odmah s onim „može slikanje“, već sam ga najprije pitao što se desilo s C++0x konceptima koji su naprasno izbačeni iz ove verzije standarda nakon što je zadnjih par godina u to uloženo puno truda. Pa sam dobio i ekskluzivnu izjavu po tom pitanju (ma vraga ekskluzivnu, prvo što mi je rekao je da na njegovom sajtu mogu pogledati u detalje objašnjen njegov stav ;-).
A stvar je bila u tome da su otkrili da koncepti (odnosno „concept maps“) u određenim situacijama stvaraju probleme, odnosno da nije jednoznačno određeno kako bi se stvar trebala realizirati kroz kompajler. Njegovo preferirani način rješavanja tog problema je bio da se stvar popravi, odnosno da se malo pričeka s objavljivanjem standarda, ali kako se drugi nisu složili (što i nije čudo s obzirom da je standard već 10 godina u nastajanju ;-), stvar su naprosto izbacili. Za kraj mi je dao i svoju procjenu da će proći jedno 5 godina dok se to ne riješi :-(. Šteta, jer radi se o vrlo zanimljivoj ideji kojom bi C++u dobio dodatne mogućnosti modeliranja na „višem nivou“.
Nakon susreta s Stroustrupom dalje je sve očekivano bilo „downhill“ :-). OK, sad malo pretjerujem jer sam nakon toga imao vrlo zanimljivu diskusiju s par ljudi iz Googla. Popričali smo o famoznih 20% vremena koje Googleovi zaposlenici mogu posvetiti svojim pet projektima – bilo da žele raditi na osobnom usavršavanju i usvajanju novih tehnologija, bilo da žele raditi baš na razvoju nekog „osobnog“ projekta (a koji ima „potencijala“). Jednoglasna ocjena svih je bila da je to apsolutno fantastična stvar koja je Googleu donijela puno toga dobroga (npr. Gmail, Picassa, ...) a ja sam (pripametno) primjetio da tako nešto u Googleu funkcionira ponajprije zato što imaju izuzetno kvalitetne, kreativne i motivirane zaposlenike :-). Što je jedna u biti poprilično očita opservacija – dovoljno je zamisliti kako bi takva praksa završila u prosječnoj hrvatskoj IT firmi.
U diskusiji smo se dotakli i Cloud Computinga i tu sam isto došao do vrlo zanimljive informacije. Naime, moj stav o Cloud Computingu bi se mogao sažeti otprilike ovako: „u principu je to odlična ideja, ali bez interoperabilnih standarda, koji će omogućiti seamless prelazak s jednog cloud-providera na drugi, osuđena na neuspjeh zbog problema s lock-inom“. No, dečki iz Googla (ok, bila je i jedna cura ;-) su mi rekli da američka vlada žustro radi na „gurkanju“ vendora prema interoperability standardima, a s obzirom da je Google at the forefront te priče, ako oni kažu da je tome tako, onda moja predviđanja za cloud computing definitivno dobivaju ružičastiju varijantu!
Popričali smo malo i o tome je li Google sljedeći „bad boy“ informatičke industrije (kao što su to u prošlosti bili IBM, Microsoft, pa čak i Intel). Nismo došli do nekog čvrstog zaključka, ali činjenica jest da se Google za sada iz svojih „spački“ relativno lagano izvlačio (iako treba još vidjeti što će biti od ovog projekta digitalizacije knjiga!).
Što je najbolje, iz toga razgovora nisam izašao praznih ruku, pa sam tako dobio Googleovu Rubikovu kocku i još par zanimljivih suvenirčića :-).
Zatim sam poslušao još jednu prezentaciju, gdje je Bjarne Stroustrup pričao o optimizacijama koje se mogu realizirati primjenom određenih tehnika kod realizacije iteratora za STL a nakon toga je došlo vrijeme i za zadnji event iz programa OOPSLA-e – druženje uz sladoled (i čisto da znate, bez da trepnem okom bih mijenjao ono što sam tamo polizao za jednog dobrog Ledovog Kinga ;-).
I to je bilo to. Tri dana koja su pored ovih "novinskih izvještaja" definitivno zaslužila i jedan širi osvrt, ali to u sljedećem postu :-)
Post je objavljen 30.10.2009. u 23:26 sati.