U mračnoj ulici drevnog starog grada,
sretoh srodnu dušu.
Ne primijetih vjetrove
od Drave što pušu.
Na licu trag muke,
širok iskren osmijeh
i čvrst stisak ruke.
Da bilo je jutro.
Tek pekar je neki, dućan otvorio;
Podijelismo četvrt kile kruha!
Pogledom mi reče; Nešto bih popio!?
I ja sam tri dana
spojio s noćima,
neobrijan, znojan.
To je bila šnjura
gdje bratstvo počima.
To je bila šnjura
koju slučaj stvara!
Taj bljesak u oku,
u njegovom,
mojem,
kad smo ugledali znanog konobara!
Prebrojismo lovu
i baš sve nam paše.
U jedan glas rekosmo ponosno i glasno;
Uz zvuk kovanica
na limenom šanku
sad zvuči sablasno:
«Pivo i dv'je čaše!»
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 30.10.2009. u 23:20 sati.