Tvoja priča je ostala nedovršena, anđele mamin.
I trajala je tako kratko, tako prekratko….
Tvoji snovi i želje neostvareni.
Zaustavljeni.
Moje srce slomljeno zauvijek.
Tri godine su prošle, tri godine kao tri minute a ništa se nije promijenilo, osjećaj izgubljenog života nas ne napušta….a kako bi i mogao…. Tebe nema i mi se s tim ne možemo pomiriti.
Mila moja, što da radim s ovom ljubavi koju osjećam za tebe? Što da radim s njom….
Što da radim sa željom da te zagrlim?
Da te slušam i gledam dok mi pričaš, plešeš, jedeš, pjevaš, plačeš, svađaš se, smiješ se, što da radim tim željama? Što da radim s čežnjom za tobom?
Volim te ljubavi moja
...
Dragi moji,
želim vam reći - OD SRCA HVALA -
Hvala svima koji su danas zapalili svijeću za Stelu, koji su joj došli do njenog tihog doma, svima koji su mi pisali divne riječi utjehe i podrške, svima vama kojima je Stelica u mislima i srcima. Hvala Stelinim prijateljima iz razreda koji je se sjećaju s ljubavlju, hvala i Tininim prijateljima što su uz nju, što nisu zaboravili njenu malu seku i što se ne boje pokazati svoje osjećaje, svoju iskrenu tugu za malenom djevojčicom koja se svima uvukla pod kožu jer je bila pravi anđeo.