Pregled posta

Nacional-socijalistička glazba

Nazi Punk

Nazi punk bio je kratkotrajan podžanr punka male popularnosti nastao 1978. u Engleskoj kada je tamošnja politička organizacija National Front uvidjela mogućnost širenja propagande među mladima putem glazbe. Tako su počeli izdavati glazbeni časopis Punk Front, što je ubrzo postala punk organizacija za mlade. Njoj su pripadali bendovi poput: The Dentists, Homicide, The Ventz i The Raw Boys. Ti bendovi su svirali na prvim Rock Against Communism i NF koncertima, ali ubrzo nakon tih koncerata se ta organizacija bendova raspala. Često su mnogi obični punk bendovi bili proglašavani NS bendovima zbog svog imidža koji se sastojao od svastika, malteških križeva i sl. obilježja. Tu su najpoznatiji primjeri Sex Pistols (između ostalog i zbog pjesme “Belsen was a gas”) i Siouxsie Sioux, kao i The Ramones zbog pjesme “Today Your Love, Tomorrow the World”. Još jedan od takvih slučajeva je i The Exploited, koji su također proglašavani pripadnicima nazi punk pokreta, zbog ikonografije, rasističkih izjava, tekstova poput onih pjesme "Hitler's in the Charts Again", ponašanja pjevača Wattiea, kao i druženja s pripadnicima National Fronta i B&H-a. Urbana je legenda da je famozna antifa himna Dead Kennedysa upućena upravo The Exploitedu. Postoje neki bendovi koji i danas sviraju tu vrstu glazbe poput Forward Area i Chaos 88 u Americi, dok većina nazi punk bendova iz Engleske je ili nestala ili prerasla u RAC. Danas postoji i dosta “običnih” punk bendova koji imaju NS stavove ali ih u maloj mjeri iznose u glazbi stoga se ne smatraju takvima. Neki od primjera su Condemned 84 i Češki oi bend Orlik, kao i Srpski bendovi Cokule, Ritam Nereda, Direktori… 1981. je u Ljubljani nastao skandal kada su na koncertu uhapšeni članovi nazi punk benda The Fourth Reich. Zbog toga je započela hajka protiv punka u Jugoslaviji. Mnogi obični “punkeri” smatraju i nacionaliste nacistima tako da su neki takvi bendovi zbog njih proglašavani “neo-nazi” bendovima. Nakon nazi punka dolazi RAC koji ima čvršću glazbu od prethodnika, s hard rock i heavy metal utjecajima. Neki RAC glazbu smatraju nazi punkom ali to je potpuno drugi žanr, jer niti ti bendovi sviraju punk niti su dio te subkulture niti imaju nekih drugih zajedničkih karakteristika osim ideologije.

Značajni bendovi: The Dirty White Punks, Forward Area, Warfare 88
Najveća popularnost: 1978 - 1980
Države s značajnom scenom: Engleska (nekad), S.A.D. (sad)


Rock Against Communism (RAC)

Rock Against Communism bio je naziv za koncerte krajem 70-ih početkom 80-ih koje je organizirao National Front kao odgovor na koncerte antifašističkih punk bendova “Rock Against Racism”. Na prvim koncertima svirali su Nazi punk bendovi poput The Dentists i The Ventz. Koncerti su organizirani u tajnosti zbog protivljenja raznih antifa udruga. Na većini koncerata je svirao Skrewriver i bendovi koje su uglavnom sačinjavali mladi skinheadsi. Drugi bendovi koji su tamo svirali bili su Brutal Attack, Skullhead, Squadron, No Remorse... Nakon tih koncerata i glazbeni žanr tih bendova (kao i drugih rock i punk bendova s NS tekstovima) počinje nazivati Rock Against Communism (ili skraćeno RAC). Ti bendovi su imali dosta lošu produkciju i ne baš kvalitetnu glazbu ali to im i nije bilo toliko bitno već samo da se čuje njihova poruka. Skrewdriver se smatra začetnikom žanra, koji su isprva svirali punk i oi a nakon toga glazbu posvetili propagiranju NS ideja kao što su nacionalizam, antisemitizam i rasizam, no bilo je i onih o paganizmu i Nordijskoj mitologiji. RAC bendovi imaju uglavnom tekstove na materinjem jeziku. Zahvaljujući Ianu Stuartu i njegovom bendu nastalo je još stotine RAC bendova, kao i organizacija Blood & Honour. Nakon što je poginuo 1993. postao je još veća ikona i inspracija drugima, i zbog njegovih ideala i glazbe se sve više mladih pridruživalo skinhead subkulturi. Većini tih bendova je albume izdavala Njemačka diskografska kuća Rock-O-Rama koja je isprva izdavala punk bendova a kasnije se koncentrirala isključivo na RAC. Danas se najvećom diskografskom kućom te vrste glazbe smatra Resistance Records iz Amerike, koji prodaju na tisuće albuma. U Njemačkoj se RAC naziva Rechtsrock, i tamošnji bendovi imaju tipičan hard rock zvuk koji se razlikuje od Engleskih bendova. Albume i drugi merchandise im izdaje PC-Records. U Njemačkoj se RAC pojavio početkom 90-ih s bendovima poput Störkrafta, Landsera i Sturmwehra. Glavna odlika im je hard rock zvuk s agresivnim vokalima i gotovo svim pjesmama na Njemačkom jeziku koji su uglavnom o NS-u i Njemačkom nacionalizmu. Jedan od prvih i najpoznatijih bendova koje odlikuje takav zvuk je Böhse Onkelz, koji su 1981. svirali RAC ali su kasnije odbacili politiku i samim time postali jedan od najpoznatijih Njemačkih rock bendova. Takvu bi sudbinu vjerojatno djelila i većina drugih bendova te vrste iz Njemačke kad bi imali tekstove koji nisu o tako kontroverznim temama. Većini tamošnjih bendova je zabranjena i prodaja albuma, postojeći primjerci se uništavaju, članovi se pritvaraju zbog “širenja mržnje”, koncerti su im zabranjivani ili se održavaju u tajnosti pred malobrojnom publikom. Nakon toga je politika u glazbi u Njemačkoj postala toliko popularna da su se bendovi počeli djeliti na ljevičarske i desničarske. 1994. vlasti su zatvorile Rock-O-Ramu. Nakon toga su nastale brojne druge izdavačke kuće (među kojima i Resistance) i po prvi put su albume počeli izdavati na CD-u i s kvalitetnim omotima. Za razliku od početnih RAC bendova koji su se sastojali uglavnom od amatera i loše produkcije, Njemački RAC sviraju profesionalni glazbenici i snimaju albume visoke produkcije. Ima i bendova za koje se zna da su privatno NS iako im glazba nije o tim temama već o nogometu i ostalim “običnim” skinhead aktivnostima, poput Kategorie C. Još jedna od njihovih odlika je to da im se albumi sastoje i akustičnih balada i od hard rock pjesama. Kao i NF u Njemačkoj bendove uglavnom sponzorira NPD i koristi ih za propagiranje svoje stranke. Osim NF-a značajne RAC koncerte organizira udruga Veneto Fronte Skinheads iz Italije koji organiziraju koncerte skoro svaki mjesec na koje dođe i po nekoliko tisuća ljudi. Organizacija Blood & Honour je posvećena uglavnom organiziranju koncerata. U Njemačkoj su ljudi koji se bave istraživanjem desnice među mladima, zaključili da je tamo od 1990. do 2006. nastalo oko 400 benda te vrste s 1200 snimljenih albuma. Neki RAC bendovi imaju Thrash metal utjecaja, najpoznatiji primjeri su Squadron, Bound for Glory, Kolovrat... U Švedskoj je pak nastao podžanr Viking Rock koji je započeo bend Ultima Thule. To je kombinacija rocka, punka i Skandinavske folk glazbe. Tekstovi uglavnom govore o vikinzima, sagama iz Nordijske mitologije, povijesnim događajima sjeverne Europe i lijepoti Skandinavske prirode.

Značajni bendovi: Skrewdriver, Brutal Attack, Bound for Glory, Sturmwehr, Landser, Honor, Kolovrat
Najveća popularnost: 1985 - 1995
Države s značajnom scenom: Engleska (nekad), Njemačka (sad)


Hatecore (h8core)

Hatecore bendovima su se smatrali neki hardcore bendovi u New Yorku sredinom 80-ih i početkom 90-ih poput Sheer Terror, Integrity... koji su htjeli naglasiti da im se glazba razlikuje od hardcorea, no ti bendovi nisu imali nikakve veze s NS-om. Početkom 90-ih taj izraz počinju koristiti NS bendovi ekstremnijeg zvuka, koji su svirali uglavnom hardcore ili grindcore, u nekim slučajevima i death metal. Prvi bendovi su se pojavili u Americi i to su bili Max Resist, Aggravated Assault i Blue Eyed Devils. Žanr odlikuje agresivan zvuk, brza glazba loše kvalitete i punk riffovi. Još jedna od odlika žanra su vrlo eksplicitni tekstovi u kojima se poziva na ubijanje drugih rasa, homoseksualaca itd. Neki bendovi su pripadnici sXe pokreta, koji se odriču cigareta, alkohola i droge. Jedan od najpoznatijih grindcore bendova Anal Cunt ima tekstove protiv Židova, crnaca, kojima se ismijavaju Auschwitzom i sl. ali njihova ozbiljnost je upitna, a to je i samo jedna od tema njihove glazbe tako da se ne mogu nazivati hatecoreom. Seth Putnam iz navedenog benda susjelovao je i u Vaginal Jesusu, jednim od predstavnika pravca, kojima su sve pjesme povezane s NS-om i antisemitizmom/rasizmom. Bendovi poput Hatebreeda, iako nemaju nikakve veze s NS-om su inspirirali mnoge hatecore bendove i na koncerte im među ostalim dolaze skinheadi. U Njemačkoj se za hatecore koristi izraz NSHC. Tamo su najpoznatiji bendovi Moshpit, Path of Resistance i Race Riot. Većina bendova je povezana ili s NSBM-om ili s RAC-om, na način da neki članovi sviraju u takvim bendovima.

Značajni bendovi: H8Machine, Angry Aryans, Blue Eyed Devils, Hate for breakfast, Grinded Nig
Najveća popularnost: 1990 - 1995
Države s značajnom scenom: S.A.D.


Neofolk

Neofolk je glazbeni žanr u kojim ima i NS bendova i onih koji nacional-socijalizam koriste samo kao imidž (kriptofašizam). Pošto ne postoji nešto poput NS neofolka (za raziliku od drugih žanrova koji se distanciraju po ideologiji - nazi punk od punka, RAC od rocka, h8core od hardcorea, NSBM od BM-a) ovdje se govori o neofolku općenito (i o desničarskim i apolitičnim bendovima).

Neofolk je eksperimentalna folk glazba koja je nastala iz post-industrial glazbenih krugova. Neofolk može biti ili samo akustični folk ili ukomponiran raznim drugim zvukovima poput onih glasovira, žičanih instrumenata i elemenata industrial i eksperimentalne glazbe. Žanr pokriva veliki spektar tema uključujući tradicionalnu glazbu, paganizam, romantizam i okultizam. Neofolk glazbenici su često povezani i s drugim žanrovima poput neoclassicala i martial industriala. Termin neofolk dolazi od Engleskih ezoterično glazbenih krugova koji su počeli koristiti izraz krajem 20. stoljeća da bi opisali glazbu inspiriranu glazbenicima kao što su Douglas Pearce (Death In June), Tony Wakeford (Sol Invictus) i David Tibet (Current 93). Ti glazbenici su bili dio post-industrial glazbenih krugova koji su kasnije svojoj glazbi pripojili folk glazbu baziranu na tradicionalnim i Europskim elementima. Oni su svojom glazbom i ideologijom inspirirali 50-ak neofolk bendova diljem Europe koji su vrlo popularni u post-industrial krugovima. Većina tih bendova je kontroverzna zbog uporabe NS simbola, na albumima i pozornici, kao i tekstovima kojima obuhvaćaju i teme nacional-socijalizma, fašizma i sl. Često su i prozivani NS bendovima zbog čega su im mnogi koncerti zabranjeni, kao i prodaja albuma. Jedan od primjera su “Rose Clouds of Holocaust” i “Brown Book”, album Death in Junea čija je prodaja zabranjena u Njemačkoj. Skoro svaki bend se suočio s takvim otpužbama zbog uporabe totenkopf simbola, runa, fašističkih marševa na albumima, tekstovima inspiriranih Nietzscheom, kao i militarističkog imidža. Sol Invictus zbog liderove pripadnosti BNP-u kao i njihovoj pjesmi koja se pojavila na Rock-O-Rama kompilaciji (jedna od prvih RAC diskografskih kuća). Neki od bendova ne negiraju svoja NS uvjerenja. Boyd Rice (iz bendova NON i Death in June) je u intervjuu s Tom Metzgerom (lider NS organizacije White Aryan Resistence) izjavio kako su prvi neofolk bendovi pro-NS i da im je cilj širenje tih ideja među mladeži. Frank Rennicke je Njemački neofolk glazbenik koji otvoreno podržava nacional-socijalizam i sponzorira ga NPD. Tekstovi mu uglavnom veličaju Wehrmacht. Njemački RAC bendovi Sturmwehr i Sleipnir imaju albume koji se sastoje samo od akustičnih folk balada koje bi se mogle nazvati neofolkom. Neki NSBM bendovi imaju neofolk side-projekte. Primjeri su Halgadom, Lord Wind, Krynitza, Perunwit… Martial industrial je žanr povezan s neofolkom koji je više militaristički orijentiran i sastoji se od Europskih marševa i elemenata industrial i dark ambient glazbe. Zbog uporabe Europskih uniforma često su napadani od strane antifašista iako među glazbenicima i onih ljevičarskih ideja. Jedan od najboljih primjera te vrste glazbe je Laibach, koji imaju i desničarske i ljevičarske teme. Bendovi kao što je Von Thronstahl se smatraju NS bendovima.

Značajni bendovi: Death in June, Sol Invictus, Current 93, Darkwood, Von Thronstahl, Rome, Blood Axis, Of the Wand and the Moon
Najveća popularnost: 1985 -
Države s značajnom scenom: Engleska, Njemačka


National Socialist Black Metal (NSBM)

Početkom 90-ih u Norveškoj započinje drugi val black metala, takozvani Norveški BM, bend Burzum je bio jedan od prvih pripadnika tog žanra, nastao je 1989. godine. Glavna inspiracija za Burzum bio je bend iz prvog vala BM-a, Švedski Bathory, vjerojatno najznačajniji bend za razvog Black metala. Čak je i Bathory 80-ih bio otpuživan za NS uvjereneja tijekom svojeg djelovanja. Bathory u tekstovima govori protiv Judeo-Kršćanstva i Kršćanstvo koje proglašava Židovskom religijom te se okreće paganizmu. Njihov album “Twilight of the Gods” je inspiriran ideologijom Nietzschea, pjesma “Under the runes” na tom albumu posvećena SS divizijama što je podiglo dosta prašine. Na tracklist strani albuma se nalazi NS simbol Sunwheel (crno sunce). No vratimo se na Burzum. Bend je bio inspiriran fantasy literaturom i RPG igrama na ploči. Nakon što je završio u zatvoru 1994. godine Varg Vikernes je počeo pisati tekstove o NS-u i paganizmu. Tako je ta ideologija postala povezana s njegovom glazbom zbog čega neki taj bend smatraju prvim NSBM bendom jer je i Varg govorio da je književnost najvažniji dio BM kulture te tako ukomponirano njegovo pisanje s glazbom Burzum čini bendom te vrste. ADL, najpoznatija udruga za prava Židova navodi Burzum kao “white power bend”. 1992. u Njemačkoj nastaje bend Absurd, iako inspiriran uglavnom horor filmovima već na prvom demou su imali malteški križ i svastiku na coveru. Lider benda, Hendrik Möbus glazbu Absurda je nazvao NSBM i to je prvi put da je upotrijebljen taj termin, koji se do danas zadržao i označava BM bendove s nacional-socijalističkim uvjerenjima. Inspirirani Burzumom i Absurdom i mnogi bendovi koji su na početku bili apolitični su počeli uvoditi NS u svoje tekstove i simboliku. Primjeri su BlazeBirth Hall, Nokturnal Mortum, Graveland… Za razliku od običnih BM bendova koji su uglavonom o sotonizmu NSBM je posvećen ideologiji paganizma i nacionalizma. Ezoterična vjerovanja također igraju veliku ulogu, kao i filozofija Nietzschea. Fašistički ezoterični pisci poput Savitri Devi i Juliusa Evole su jedni od najvećih uzora tih bendova. Na Kršćanstvo gledaju kao na Židovski proizvod za elimiranje Arijske kulture i vjerovanja. Protiv su šovinizma i zalažu se za mir između Slavena i Germana. Osim NS-a glavne teme su anti-kršćanstvo, bijeli ponos, priroda. Poseban razvitak scene počinje nakon 1995. godine kada nastaje na desetke novih bendova. Scena je posebno jaka postala u Njemačkoj i Ukrajini/Rusiji, kao i u Poljskoj. Glazbeno se bendovi razlikuju od scene do scene. Njemački bendovi imaju tipičan zvuk sličan Absurdu, koji ima RAC/Hardcore utjecaja, tako da većina Njemačkih bendova slično zvuči (Totenburg, Bilskirnir…). Ukrajinsku i Rusku scenu uglavnom odlikuje BM s folk/folk metal utjecajima (Nokturnal Mortum, Kroda, Temnozor…). Za Poljsku je tipičan raw zvuk (Thor’s Hammer, Capricornus, Veles…). U vrijeme pojave tih bendova je osnovana i najveća NSBM organizacija The Pagan Front, koja se bavi okupljanjem bendova i izdavača tog žanra. Usporedno s tim pojavila se i izdavačka kuća No Colours Records, koji su izdali prvi album Dimmu Borgira, ali nakon toga počinju izdavati uglavnom NS i pro-NS bendove. Još jedna važna diskografska kuća je Engleska Supernal Music osnovana 1996. koja izdaje albume nekih Ukrajinskih i Poljskih bendova. Scena je nakon pojave The Pagan Fronta, brojnih diskografskih kuća i bendova počela još više rasti što je neke bendove dovelo i do mainstream popularnosti a NSBM učinilo važnom podvrstom BM-a. Postoje mnogi festivali NSBM bendova, a najpoznatiji su Frey Faxi Festival u Rumunjskoj kao i Kolovorot u Rusiji. Bendovi s velikom popularnosti i utjecajem na BM scenu općenito su: Burzum, Graveland, Nokturnal Mortum, Drudkh, Satanic Warmaster, Peste Noire. Bendovi koji nisu NSBM ali imaju neke povezanosti s žanrom su: jedan od najpopularnijih Američkih BM bendova Judas Iscariot (koji je bio The Pagan Front bend neko vrijeme, također im albume izdaje najveća NSBM diskografska kuća No Colours), jedan od najpoznatijih Njemačkih BM bendova Nargaroth (one-man bend Kanwulfa koji se smatra NS-om ali svoj bend ne smatra dijelom te scene, i njima je diskograska kuća No Colours) kao i Horna i Finski bend Deathspell Omega (lider benda Mikko Aspa je pripadnik The Pagan Fronta i njegova diskografska kuća izdaje NSBM bendove), Nachtmystium (podržavaju NS i diskografska kuća im je bila najveća NS kuća uopće - Resistance Records), Impaled Nazarene (prodaja zadnjeg albuma im je zabranjena zbog NS tekstova). Tu se ne računa i Marduk, također jedan od vrlo popularnih bendova, koji ima pjesme o nacizmu, drugom svijetskom ratu i Trećem Reichu ali iz perspektive promatrača, dakle ne podržavaju to usprkos tome što su u nekim intervjuima rekli kako su ponosni na svoje pretke koji su bili u SS-u. Poznatiji bendovi koji su zbog navodne povezanosti s NS-om bili napadani i kojima su koncerti morali biti otkazani zbog antifašista su Moonsorrow (zbog uporabe S rune i paganske ideologije), Korpiklaani (samo zbog toga što su pagan), Skyforger (zbog nacionalizma i paganizma, morali su promjeniti logo zbog tih optužbi, jer je sadržavao simbol sličan kukastom križu), Wolves in the Throne Room (kojima su antifašisti u Njemačkoj zabranili skoro sve koncerte), Negura Bunget i mnogi drugi. Neki “obični” bendovi kao što su Behexen i Mütiilation imaju split albume s Satanic Warmasterom. NSBM je trenutno najpopularniji žanr NS glazbe, kojem popularnost i dalje raste. Glazba tih bendova je inspirirala i mnoge mainstream BM/Folk Metal/Pagan Metal bendove, poput Arkone (Masha Scream navodi Nokturnal Mortum i Dub Buk kao jedne od glavnih utjecaja na njenu glazbu).

Značajni bendovi: Absurd, Graveland, Nokturnal Mortum
Najveća popularnost: 1995 -
Države s značajnom scenom: Njemačka, Poljska, Ukrajina

Post je objavljen 30.10.2009. u 17:30 sati.