Marketing
Tužni papirić
Razmišljam o tome koliko je
tužno osjećati se nepotrebnim,
pogledati u zrcalo, a vidjeti papirić
koji je netko zgužvao I bacio
kad mu više nije trebao
sivi, zgužvani papirić,
žut na rubovima.
Razmišljam I pitam se
zašto je tako prokleto teško
jednostavno otići
pack your bags and get the hell out of here
poput ljepila, stuck ondje gdje se ne osjećamo
dobro; poželjnima; shvaćenima
gdje je osjećaj šuškav,
gdje ne bivam emotivno ubijena
svaki put kad mi pokažeš da te nije briga
gdje mi misli žive,
a žive s tobom, I za tebe.
poput malog papirića, kad ga gužvaju,
nakon što je postao nepotreban krš,
ono nešto što pravi kvrgu na trapericama
koje tako savršeno pristaju.
Tako se osjećam,
već pomalo uvjerena da se tako I trebam osjećati.
A onda opet
pomislim:
zašto uistinu i nisam papirić,
pa da se slučajno operem u džepu tvoje najdraže košulje
I otupim?
Zašto osjećam?
Prokletstvo.
Post je objavljen 30.10.2009. u 17:17 sati.