Danas je u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskogdoma u Zagrebu održana tiskovna konferencija na temu izvanrednog otkaza, kojima ravnatelj HTV-a Vanja Sutlić (inače, nekako mi je uvijek bio antipatičan - kraće vrijeme bio mi je urednik u jednim novinama - ne zbog sebe, nije on kriv, nego zbog tate mu, isto se zvao Vanja, znaju ga školvoani filozofi, koji je pisao totalno nečitljive knjige, zamislite samo slijedeći naslov: "Praksa rada kao znanstvena povijest", da se iskilaviš)
Neću o samom slučaju, ima ga okolo po svim medijima. Nego, dvorana je bila puna, više javna tribina nego tiskovna kaonferncije, bilo je više o sto ljudi: novinara raznih redakcija, 6-7 kamera, novinari s Hateveja, aktivisti iz civilnog društva koji su došli dati podršku,. pa su kratko govorili i Zoran Pusić i Vesna Balenović.
Samo jedna pak opservacija: sve je bilo previše mlitavo, pitomo, više rezignacije nego ogorčenja. Na pitanje hoće li proglasiti štrajk, predsjednica Sindikata novinara Hrvatke je rekla, otprilike, da to moraju u Aktivu sindikata na HTV odlučiti, ali da nema legalnog razloga za štraj, prema Zakonu o radu on se može proglasit samo zbog ovog i onog...
Ma jebeš legalnost! Rečenicu iz naslova izgovorila je jedna zaposlenica HTV-a. Solidarnost donosi legitimnost, što je nešto sasvim drugo od formalne legalnosti, da ne drobim sad više u čemu je razlika. Pisao sam nedavno o tome, kako su slovenski radnici iz "Gorenja", njih 2000, proglasili štrajk, zato je je plaća kasnial za njih manje od sto! A taj sam članak bio naslovio: Novinari i metalci: Jedan svijet jedna borba! Naime, novinari su ono, što se zove "kognitivni proletarijat". Moraju shvatiti svije dvari: da svi imaju isti interes, i da zato moraju biti svi za jednog jedan za sve, i da oni i radnici splitske Željezare imaju zajednički interes!
Te fore s "legalnoštću" su u ovakvim slučajevima pričica za naivne. Svi u štrajk upozorenja, jedan dan, zato jer samo za njih četvero prijeti otkaz. HTV ne emitira program, paf, pa nek si političarci i direktorčići misle! Pa se onda može izboriti za napredak u dostojanstvu profesije za sve, na HTV i RTL, u javnim i privatnim medijima. Ne očekujem da bi se katastrofalno srozana kvaliteta medija mogla vratiti na svoj vrhunac, postignut u drugoj polovici 1980-ih, ali stvari su toliko loše glede sadržaja koji su novinar u interesu vlasnika prisiljeni proizvoditi i u svezi socijalnog statusa novinara preznrenih na svijetu (o čemu sam nešto napisao uz spominajnje najave štrajka u Večernjaku), da su i male poboljšice - ogromne.
Post je objavljen 29.10.2009. u 22:18 sati.