Marketing
Višebojno maskiranje
Ovo sam vam ostala „dužna“
Priča je kružila Venecijom o tome kako je Tobias Rehberger ostao na “cesti” bez novaca i telefona kao i hotela i čiste odjeće, dan prije dodjele ‘svojeg’ Zlatnog lava na Biennalu vizualnih umjetnosti za najboljeg umjetnika. Priča će uskoro prijeći u zaborav, skorim zatvaranjem ovogodišnjeg Biennala krajem mjeseca studenog ali Rehbergerovo će djelo “Ono što voliš te može i rasplakati” ostati u gradu godinama. Radi se naime, o prostoru uz glavni izložbeni paviljon u parku Giardini, Palazzo delle Esposizioni, za čije je neobično opremanje ovaj njemački umjetnik nagrađen u konkurenciji oko 90 umjetnika-sudionika Biennala. Žiri je naveo da Rehbergerov rad “kojim proširuje koncept “bijele kocke” i dosadašnjih modela izlaganja, pretvara umjetničko djelo u kafić i stvara od društvene komunikacije estetsku praksu.”
Odluka žirija, da se nagradi uređenje jednog kafića, može se u prvi mah učiniti nerazumljivom i neobičnom ali samo do onog trenutka u kojem se Rehbergerovo djelo vidi ili doživi. Pogled na prostor prepun crno bijelih geometrijskih oblika gledatelja zbunjuje a posjetitelja lokala ostavlja bez daha. Ulaz u sam prostor oduzima osjećaj orijentacije i bilo kakvog poimanja oblika ili veličine jer se radi o genijalno osmišljenom kaosu točaka i linija koje se protežu preko podova i zidova, namještaja i cijevi za ventilaciju. To je jedan naizgled nelogičan optički labirint koji je ipak itekako logično i svrhovito postavljen.
Ono što je Tobiasu Rehbergeru najvažnije u vezi njegovog projekta za Biennale, je istaknuti da on svoje djelo smatra skulpturom. Tako da njegov pristup projektu nije bio s namjerom da dizajnira kafić nego da napravi skulpturu koja također funkcionira kao kafeteria za posjetitelje ove i svih slijedećih izložaba u Giardinijima. „Nije mi bilo važno realizirati ovakav projekt unutar izložbenog prostora nego primjeniti ga na prostor koji ima drugačiju funkciju. U kojem ljudi ne moraju nužno očekivati da će imati neobično vizualno iskustvo.“
Zašto oprema na upravo ovakav način? Rehberger odgovara: “Već sam neko vrijeme želio napraviti projekt zasnovan na konceptu ‘dazzle painting’ (višebojno maskiranje) jer mi se sviđala ideja kreiranja projekta vizualne umjetnosti u kojem se “nešto ne vidi”. Dazzle painting za mene na neki način na savršen način predstavlja ovaj paradoks. I kao kontrast dobro poznatim kamuflažnim uzorcima koji su stvoreni kako bi prikrili predmete, dazzle painting je bazirana na geometriji i zbog toga ju je moguće drugačije primjeniti na arhitekturu.“
“Dazzle painting” je maskirna tehnika razvijena tijekom Prvog Svjetskog rata kako bi se ratne i trgovačke brodove učinilo što težim metama za neprijatelja. Britanska je vojska izumila ovu tehniku te čak angažirala 18 umjetnika da oslika njene brodove ovim vrlo neobičnim geometrijskim uzorcima. Jedan od njih je bio i britanski futurist Edward Wadsworth. Zajedno s odbljeskom u vodi oko broda, postignut je vrlo zbunjujući efekt kojim je postalo nemoguće spoznati da se radi o brodu ili razaznati druge detalje, odrediti veličinu a kamoli njegov smjer ili brzinu kojom plovi.
Rehbeger je prebacio ovu vizualnu tehniku s vanjskog dijela ratnih brodova na unutrašnjost prostora koji bi istovremeno trebao biti kafić ali i skulpturalna okolina u kojoj nazubljeni ogledalni zid iza bara stvara sličan efekt kao voda oko brodova.
Ovom 42-godišnjem umjetniku pozamašne biografije i dobitniku velikog broja nagrada te profesoru na glasovitoj Städelschule u Frankfurtu, opremanje prostora i nije novitet. Rehberger je naime, prije svega poznat po svojim šarenim i često duhovito osmišljenim i opremljenim prostornim instalacijama na granici konceptne umjetnosti i dizajna. Umjetnost, kaže, ne postoji samo za gledanje. Kroz nju se mora kretati, u njoj sjediti i doživljavati ju vlastitim tijelom poput senzualističkog spektakla.
Ideju da ovaj prostor na Biennalu osmisli upravo Tobias Rehberger, imao je Daniel Birnbaum, dosada najmlađi direktor Biennala te rektor na školi Städel na kojoj Rehberger predaje.
Birnbaum je na Biennale donio više noviteta. Osim što je bivši talijanski paviljon pretvoren u Palaču izložbe čiji postav na Biennalu uređuje upravo direktor-kurator, čitav kompleks odnedavno čine i arhiv, posebna trgovina te ovaj lokal. „Kad me Daniel Birnbaum upitao da li sam zainteresiran ostvariti projekt za novu kafeteriju u Palazzo delle Esposizioni, za mene je to bila savršena prilika da konačno ostvarim svoju zamisao i upravo ovakvu vrstu projekta,“ pojašnjava Rehberger svoju odluku da upotrijebi Dazzle painting na Biennalu.
Prostor najvjerojatnije ostavlja vrlo zbunjujući utisak, pa i tjelesni, na posjetitelje. Jer Rehberger “zbunjuje” sam dazzle koncept dodajući elemente koji lome konzistentnu estetiku, poput gljiva za koje se čini kao da rastu iz zida ili postera za nepostojeće izložbe, poljepljenih po zidu.
Rehberger se na otvorenju svoje „skulpture“ svojom odjećom te sunčanim naočalama, koje su poput ogledala pridonosile zbunjenosti, također savršeno uklapao u prostor u kojem postaje teško naći i vlastiti espresso poslužen naravno u „dazzle painting“ šalici.
Ono što je odlično u cijeloj stvari, je da sav ovaj namještaj možete naručiti kod tvrtke Artek koja ga je proizvela, te iz vlastitog stana ili firme pokušati napraviti jedan dazzle painting.
Post je objavljen 29.10.2009. u 18:48 sati.