gorki okus nije rijec
za dvije godine srama
osudili su tvoga covjeka
a sada nastavi sama
gorki okus nije rijec
za godine srama
gorki okus nije bol
morat ces sama
gorki okus nije prava rijec
za logiku cutnje
paranoidni strah od istine
iza zeljezne ruke
laku noc ne budi tuzna
gorki okus nije rijec
za godine srama
gorki okus nije bol
morat ces sama
Napisala sam jedan podugački post.
Po neznam koji put sam pri objavljivanja kliknula odustani.
Nemogu jaaaaaaaaa tooooooooooo.
Ubija meeeee.
Ubija.
Nemogu ako više.
Nemogu ni više riječi pronaći.
Ništa.
Sve je tako, tužno sad.
Neznam ni kako da to opišem.
Jer, sve je potonulo.
Osjećaji su izblijedjeli.
Kad se sjetim što je bilo prije točno godinu dana a kako je sad.
lagbićtfiafljb.čfibjpfivjćfaćfigj.
Znala sam da će se to dogoditi.
Jesam.
Nisam htjela vjerovati u to.
Nisam mogla vjerovati da će se to dogoditi.
Nisam znala kako ću se nositi s time.
Ne znam.
Ne nosim se.
rfgće-fbićaežEFBĆJAFBLhfpise<žrseh
Prije dvije godine nastala je mala rupa.
Uvukao si se u nju.
Izjeo sve iznuta.
I nakon dvije godine si otišao.
Sad je ostalo šuplje.
Prazno.
Trune.
To je i najtužnije.
Neznam.
Sad bi i vrištala i plakala i derala se i svađala se s nekim i iiiiiiii
ali to ništa neće promijeniti.
pokušavam se nositi s time.
sama.
kako i jesam te dvije godine.
na rubu sam živaca.
to čak nije ni zdravo.
stvarno pokušavam živjeti normalno kao svako sretno dijete koje ide u srednju izlazi subotama sa svojim društvom, imati super ocjene i i sve šta ide uz to. ali nije to to. to društvo, ti prijatelji kojima ne vjerujem nit sam im ikad u život u rekla jednu jebenu tajnu. te subote od kojih se osjećaš još gore.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
I do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.