Nitko se ne čudi što toliki izjutra rano i uvečer kasno svakoga dana šetaju svojega psa. Zašto bismo se čudili: u beskrajnoj ljubavi prema kućnom ljubimcu oni pokazuju visok stupanj odgovornosti. Ne čudimo se niti što pas, bez ikakva ograničenja, uživa sve blagodati doma… sve do spokojnog izležavanja u ljudskoj postelji!
Ne iziskuje naše čuđenje niti redovito, ritualno uplaćivanje “lota”, kladionica i drugih igara na sreću. Ta ne možeš sjediti skrštenih ruku: moraš “ulagati u budućnost”, poduzimati za dobrobit, svoju i obiteljsku!
Još poneka o odgovornosti. Ne čudimo se sebi, čak i ne primjećujemo, koliko smo se puta oglušili na upite rođenoga djeteta. Njegovo veličanstvo televizor satima isijava svoje magično zračenje u naše mozgove i paralizira naš odnos prema bliskim, zbiljskim stvorenjima, dok novovjeko božanstvo kompjutor plijeni našu pozornost - kako dnevno, tako i u sitnu noćnu uru.
“Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene…!“ Inače, nismo mi skloni čuđenju: ljudi smo tolerantni, puni razumijevanja prema svima, svemu i svačemu…
Samo, počesto, potvrdno kimajući glavom i podižući ruku odobravanja, blagoslivljamo moralnu nakaradu, bolesne osobnosti, nasilje manjine nad (zdravom) većinom – sve same povrede Božjih zakona.
Samo se jednomu uistinu čudimo: kako netko može dnevno pohoditi Božji hram i nazočiti svetoj Euharistiji? Kako može gubiti vrijeme, dragocjenih pola sata, u strogo programiranom tempu dnevne utrke...?! Kiša ga kvasi, mećava savija, sunce prži… a on svejednako ne odustaje! Fanatik – to je on, jasno kao bijeli dan! Ništa ne uzima i ništa ne traži… kao takav maksimalno je sumnjiv svima (nadam se, ne i duhovnom pastiru!).
A čovjek je to jednostavan i običan, sa svim svojim manama i vrlinama. Samo možda nije natmuren kao većina. Nekako je smiren, strpljiv, i, unatoč problemima kojih ni sam nije pošteđen, najčešće ipak ima osmijeh na licu.
Grlim Tvoj dan, Gospodine, zahvaljujem na zlatu jeseni i plodovima zrelog doba, na svakoj tananoj zraci koja zagrije srce u danima turobnim! Hvala na Tijelu Tvojemu kojim me štitiš i braniš od nedaća svih vrsta, postojanošću jačaš u naporima, poučavaš novim načinima darivanja. Ono je postalo nasušna potreba, kao zalogaj kruha i gutljaj vode.
Hvala Ti na slobodi izbora: neka svatko izabere što mu je najdraže, najmilije, i zadrži pritom svoje pravo na čuđenje.
Moj izbor si Ti, Gospodine!
Ivanka Brađašević
Post je objavljen 28.10.2009. u 10:08 sati.