Marketing
Mrtva Straža (2007)
MRTVA STRAŽA
Izdavač: Nova knjiga Rast
Stranica: 255; tvrdo ukoričen
Izdano: svibanj, 2007 godine
Cijena: 159, 00kn
SADRŽAJ:
" Pisac u potrazi za idejom za svoju novu knjigu dobiva neadresirano pismo od strane pošiljatelja, u kojem se taj misteriozni stranac obraća autoru ne bi li on kroz svoje pripovijedanje njegovu priču prenio na papir. Nošen vlastitim spisateljskim instinktom, koji počiva na ammbicijama "Doktora Fausta" Christophera Marlowea, autor svoju potragu za nepoznatim bilježi riječima koje će ga odvesti do spoznaje vlastitog pakla, u kojem će u potpunosti izgubiti vlastiti identitet! I dok pokušava pobjeći od samog sebe, neobične priče, još neobičnijih ljudi prate ga u stopu te stvaraju romanesknu strukturu različitih poglavlja, koja poput puzzlea stvaraju iznimnu i tvrdokornu horror storiju.
Mrtva straža je knjiga formirana od devet poglavlja koja zalaze u najtamnije dijelove ljudskog uma. Počevši od autsajdera koji u izoliranom ambijentu pokušava istražiti zločin, preko autobusa koji ljudske duše odvozi u smrt. Lutke nalik klaunu, koja pokreće niz nesretnih događaja, koja su zapravo naplata zločina jednog od likova, pa do demona s dječjim izgledom, i misterioznim nestancima stanovnika u gradiću neobične arhitekture, i same Knjige prokletih, koja na kraju uzima svoj danak..."
RECENZIJA:
- Nakon što sam prije par mjeseci recenzirao loše napisanu knjigu pod imenom ''Blackout'' domaćeg autora Mislava Pasinija, na red je došla i njegova druga knjiga.
Pitanje koje se odmah u početku postavlja da li je ovo djelo mnogo bolje od prvijenca?
Iskreno ću reći nije, a usuditi ću se reći da je i lošije napisana u odnosu na potonji naslov.
Prva činjenica je ta da ovdje imamo zbirku priča ispričanih u 9 različitih priča/poglavlja koje su povezane nekim pojedinim detaljima ili predmetima, te određenim likovima koji se u knjizi pojavljuju ili samo spominju kroz radnju kao jedan od važnih pokretača zapleta. Iako, ćemo negdje pronaći da se ovdje govori o romanu ova knjiga to sigurno nije, jer ne postoji naznaka toj tvrdnji.
Što ne valja u knjizi:
- Pasinijevo pisanje i dalje pati od istih boljki koje su morile njegov prošli roman (čitaj: nema poboljšanja), a to je da se i dalje nije odmakao od očitih i preizraženih utjecaja istaknutih horor filmova, ali i pisanih predstavnika tog istog žanra što ujedno (opet) umanjuje vrijednost pisane riječi koje on kao autor stvara.
- prvi dio knjige koji obuhvaća 153 stranice je jako loše napisan, a obuhvaća 4 priče – Mrtva Straža, Linija 21, Vampirski Krug i Knjiška Smrt.
Ne samo da radnja u svakoj priči ne funkcionira kako bi trebala nego (fali tečnosti) i sami likovi koji se u njoj nalaze nisu dovoljno razrađeni, te djeluju kruto i ponekad čak nezanimljivo. Hoću reći da način na koji autor priča dotične priče nije toliko napet i atmosferičan koliko bi trebalo biti, a poneke sadrže i minijaturne prazne hodove što odaje da ni sam Mislav nije znao što dalje sa samom pričom. Zato od te četiri priče najbolje izgleda Mrtva Straža (čija me razvodnjena radnja podsjeća pomalo na Marshalov Dog Soldiers), dok je Linija 21 najslabija u cijeloj knjizi, a to sve možemo zahvaliti na predvidljivosti pisane riječi koju autor niti ne pokušava kretivno sakriti ili ukamuflirati tako da čitatelju sve to bude dovoljno intrigantno i zanimljivo, jer se ipak radi o priči koja iziskuje najviše razrade o načinu pričanja fabule od svih 9 koje imamo na raspolaganju, pogotovo jer obuhvaća vrlo sklizak teren duhovi/sablasti.
- karakterizacija likova prve 4 priče je ogavno loša, jer pisac nikako ne uspijeva ući u kožu svojih junaka. U prvoj priči ne uspijeva pravilno dočarati vojni život junaka (previše tu ima objektivnog američkog mačizma koje imamo prilike vidjeti u raznim akcićima), druga ima nezanimljive i vrlo jednostavne likove, dok u trećoj ne uspijeva u pravilnom prikazu psihološkog profila glavnog antijunaka (čas je bezosjećajni ubojica, čas skoro pa dobrica). Najzanimljiviji propust je upravo u četvrtoj priči u kojoj se autor stavlja u kožu žene tj. glavne junakinje Hilary Stiles što naravno dovodi samu priču skoro u propast, jer njen način govora i razmišljanja ima muški predznak što čitatelj (a pogotovo čitateljice) dobro osjeti tijekom čitanja u onim najvažnijim segmentima radnje. Isto tako čudio sam se koliko glupih poteza neki od glavnih junaka određenih priča mogu napraviti (u tome prednjače Ted Sullivan iz prve priče i John McCormick iz priče br. 3)
- zadnja 9 priča pod naslovom Zemlja Krvi je tolika zbunjoza i takav literarna salata nerazumljivih rečenica da i nakon 4 čitanja nisam dobro shvatio o čemu se radi. Da o čemu se tu radi? Smak Svijeta? War of the Worlds invazija?
Jer tijekom intermezza imamo priču koja povezuje svih tih 9 odvojenih priča i koja sasvim solidno popunjava prijelaz s jedne priče na drugu, no taj kraj kao da je dotični tekst pisao Hunter S. Thompson u svojoj najvećoj drogeraškoj situaciji kad već nije znao gdje ni što je.
Stvarno tu se ne zna tko pije a tko plaća, jer tu imamo pojavu nekih peterodaktilnih bića zvanih Encefalori (dobro ime ali WTF??)koji kolju sve živo, a nisu u stanju koknuti jednog običnog vukodlaka??
A još luđe je pojava malog Encefalora…no teško mi je nastaviti a da ne pokvarim čitanje dotične knjige. Oni koji budu čitali knjigu znat će o čemu govorim. Također bih volio da mi objasne što se tu dovraga dogodilo na kraju…
- došli smo i do gramatičkog dijela problema. Mislav Pasini je sam radio lekturu knjige, a znajući da je prevoditelj i ujedno profesor hrvatskog jezika i književnosti dolazimo do tužne činjenice da je taj posao odradio poražavajuće loše (pitam se kako ispravlja zadaćnice svojim učenicima ako mu lektura loše ide). Gramatičkih pogrešaka, lapsusa i propusta, te čudno napisanih rečenica je dovoljno da bode i moje laičko oko što se tiče pravopisa. Jedan od većih minusa ove knjige su upravo pojedine rečenice kao npr.:
str.35 – Ovaj manji vuk…imao je na boku veliku i duboku ranu koja je donekle nalikovala onim porezotinama na džipovskim gumama ???? (ovakvo opažanje nema ni Blek Stena)
Ima toga još, ali mislim da je ova gore dovoljna.
Također me smetalo to što on kao profesor hrvatskog koristi riječi kao ghoul (str. 62 - …jer je mali uvijek govorio da namršteno izgledam baš kao ghoul), a kad mi u našem jeziku imamo pravilnu riječ za nju (ovdje bi pristajalo duh ili vampir). Što je najgore to izgleda jako smiješno kad se takva engleska riječ stavi u našu rečenicu. Toga ima još :
Str. 228-229 – Lice tog čovjeka izgledalo je poput čudovišnog lica monstruma Freddy Kruegera (izjava o čovjeku koji je stradao u požaru)
-Glas Istre kaže, a sa čijom se izjavom u potpunosti slažem: ''… ali treba reći i da se stilski ovaj autor još treba razvijati, pogotovo njegovati rečenicu, jezik i izričaj. Dobroj literarnoj zamisli dojam pokatkad biva narušen nespretno složenom rečenicom na granici banalnosti, a u tekstu ima i čudnih jezičnih pojava, primjerice gotovo maničnog odvojenog pisanja riječi koje bi se trebale pisati sastavljeno. ''
- još jedan od ogromnih minusa je i taj što autor ove knjige neprestano posuđuje od nekih filmova glavninu radnje (rekao sam posuđuje ne kopira, a to su dvije različite stvari), pa tako recimo imamo Mrtva Straža = Dog Soldiers, Vampirski Krug = From Dusk Till Dawn, Knjiška Smrt = Evil Dead / Necronomicon ili Ceroplastika = Bucket of Blood / Museum of Wax, a to na nekim mjestima otvoreno priznaje pa nekom iskusnijem znalcu horor žanra izgleda stvarno smiješno. Moj favorit je definitivno:
str. 84 – ''...bio je to Meksikanac (u mnogo čemu nalik glumcu Dannyu Treju)…'' (što je najgore lik izgleda po opisu isti Trejo, te bude ubijen na isti način kao Trejin lik u From Dusk Til Dawn).
A da ne govorimo kako autor stalno naglašava događaje koji će se dogoditi određenim i stalno te istim (više puta uzastopce ponavljajućim) prozirnim horor rećenicama (nešto strašno, čudovište iz mraka, nešto jezovito strašno, nešto natprirodno, monstrum zubiju kao u rđave pile i sl.), kojima ubija ne samo atmosferu nego i napetosti koju takve priče trebaju imati, a primjetio sam da nema lika u knjizi koji barem jednom nije povratio....
- dizajn naslovnice (autor VJERAN LISJAK….legendo) je čisto govno u karti i ovakvu naslovnicu ne bi napravila ni retardirana kokoš svojim kandžama da je po cijeli dan gacala po blatu…Ma, šta kokoš…ja bih bolju naslovnicu napravio nakon 12 pivi. A pogledajte taj font…Bože Dragi. Pa, tko bi ozbiljan uzeo čitati knjigu koja ima ovako dječju naslovnicu?
A onda tko bi normalan dao čak 159,00 kuna (baksa ipo piva) za ovako slabo napisanu zbirku priča?
K vragu za tu istu cijenu možete kupiti fenomenalne knjige ''Factotum'' i ''Pošta'' legende Charlesa Bukowskog i još bi vam ostalo za 8 Ožujskih od pola litre.
Realnija bi cijena ove knjige bila 15.90kn, pa iako je tvrdo ukoričena.
Što valja u knjizi:
- priče Carion, Ceroplastika, Svježe Meso i Promatračnica na Vrhu Brda su odlično napisane, pogotovo Svježe Meso koja je ujedno i najbolja napisana priča od svih.
Istakao bih da je peta priča pod imenom Carion unatoč nekim omanjim rečeničnim banalnim lapsusima jako dobro napisana ne samo što se tiče karakterizacije likova nego i u pogledu protoka radnje (stvarno sam uživao u njenom čitanju).
Promatračnica na Vrhu Brda svoju radnju ima na našem podneblju, a isto tako nam je ta ista priča podarila najsimpatičniji lik knjige Bračanina Petra zvanog Pere (legendo).
- Neke od rečenica su tako dobro napisane da je to bila milina za pročitati. Jednostavno u tom manjem broju lijepo upakiranih rečenica, pa čak i dijaloga među određenim likovima čitatelj ipak može primijetiti da Mislav kad ne robuje uzorima može napisati jako dobar materijal i što je najvažnije dobru konverzaciju, te stvoriti čak i određenu dozu napete atmosfere (u tome se upravo izdvajaju priče Carion i Svježe Meso, te početni dio Promatračnice na Vrhu Brda) .
Vidi se da Pasiniju bolje leži kraća forma tj. kratka priča, te da je najbolji kad prikazuje humor našeg podnevlja, pa se stoga nije loše zapitati - Zašto ne pokuša pisati nešto što nema veze sa hororom? Možda bi mu bolje leglo kad bi napisao knjigu ala "Što je Muškarac Bez Brkova"?
Završna riječ:
- Unatoč odlične 4 priče knjiga je za mene ipak dobrano podbacila i veći dio (čak 153 stranice) je dosta loše napisan, no ipak bi kad-tad trebali barem nekako se dočepati knjige (preko knjižnica) pa da barem pročitate ono što valja, a one ostale jednostavno preskočite.
Za kraj bih rekao da se Mislav Pasini niti ovaj put nije značajno iskazao na polju horor žanra, te da i dalje ne zaslužuje da ga se uspoređuje sa Stephenom Kingom ili da ga se zove hrvatskom verzijom dotičnog kralja pisanog horora. Splićanin mora pod hitno mnogo toga ispraviti u svom stilu pisanja da bi bio barem mrvicu blizu pisanja i dočaravanja strave i užasa na način kako to radi veliki King..
No, ja ne bih bio ja da neću uskoro pročitati i njegovu treću knjigu, jer k vragu možda upravo ona već svima poznata treća sreća vrijedi i za našeg Mislava.
p.s. – govori se da će se prema ovoj knjizi snimiti i film. Volio bih to da se dogodi, ali ako film bude kao prve četiri priče onda žali Bože truda…
Post je objavljen 28.10.2009. u 05:26 sati.