-Vidi, djede, što piše u novinama – javlja se Ivica dok ja pripremam sok za njega i kavu za mene i prijatelja Dragu, profesora u mirovini – huligani palili automobile u Zagrebu.
-Kako to? Čije? Zbog čega?Koji huligani? – naviru mi pitanja.
-Ne zna se mnogo o svemu tomu. Istražitelji – navodno – tragaju za počiniteljima, ali bez uspjeha. Neki prolaznici kažu, da ih nisu prepoznali, jer su imali na glavama već uobičajene kapuljače... Policija pokušava otkriti i uzroke tih razbojstava...
-Što ti, Drago, misliš o tome? – pitam i njega...
Što su uništavali
-Čitao sam i ja nešto o tom i slušao na radiju – počne Drago. – požare su podmetali pod automobile na raznim parkiralištima po Zagrebu... Među vlasnicima oštećenih i uništenih automobila nisu otkrivene smislene veze, da bi to bio putokaz za istragu... A i uništavani automobili su različitih tipova, većinom „boljih“... Bilo je podmetnutih požara u privatne garaže, koje nisu bile zaključane... Iz svega se zaključuje, da je to bio jednostavni vandalizam, jednostavna bolesna želja za uništavanjem, piromanstvo... Slično, kao i većina namjerno izazvanih požara u primorskim područjima...
Zbog čega požari i uništavanja
-Drago, što misliš, zbog čega takova uništavanja? – pitam dalje moga prijatelja.
-Mogu biti različiti porivi, uzroci, ciljevi... Na ta bi pitanja bolje mogli odgovoriti stručnjaci sociolozi, psiholozi, psihijatri, kriminolozi, političari....Ali, mislim, da ni moja razmišljanja ne bi dala netočne odgovore.
To bi mogli činiti kriminalci po nečijoj narudžbi kao kaznu nekome, što nije ispunio neke nečije zločinačke zahtjeve, ili da shvati kako s „naručiteljem“ nema šale.... Uništavanje imovine i drugih ljudi možda služi kao „zamagljivanje“ za istragu. „Ciljanu osobu“ naručitelj će već „obavijestiti“, da je to tek „opomena“...
Podmetanje požara može biti planirano i naručeno čak i na teritoriju više država, kao oblik borbe za turistički prestiž stvaranjem nesigurnosti teritoriju konkurencije....
Drugi tip vandalizma mogu činiti psihički bolesne osobe poznate pod nazivom „piromani“. Izazvani požar njihovom akcijom navodno im pričinjava posebno zadovoljstvo i užitak. Pogotovo, ako su „neuhvatljivi“... Promatranje pustošenja požarom, kojega su oni potpalili pokazuje im, da su nadmoćni i sposobniji od drugih ljudi... Ako nemaju drugih razloga za paljenje – to je zaista bolesna i pokvarena aktivnost.
Neki uzroci i činitelji vandalizma
To su najčešće djeca imućnih roditelja, koji si „mogu svašta dozvoliti“. Ako i „upadnu“ u razne društveno neprihvatljive situacije, roditelji će „potegnuti veze“ i izvući ih... Jer novcem se može sve – ili barem mnogo toga...
Skraćeni školski tjedan na pet dana s ciljem, da učenici mogu što više vremena provoditi u obitelji – neke „komotne“ i imućne obitelji ne koriste te dane prema namjeni. Tako njihova djeca imaju više vremena za boravak na ulici, za dosađivanje – i konačno za nepodopštine...
Društvena shvaćanja sve više se protive radnim zadacima djece u obitelji, da prema svojim mogućnostima i sposobnostima pomažu roditeljima... To neki smatraju eksploatacijom djece i ograničavanjem dječjeg prava na „slobodno vrijeme..“ To bi moglo postati predmetom dječjih pravobranitelja, pa im neka djeca prijavljuju vlastite roditelje... Tako je mladima dozvoljeno još više slobodnog vremena... I za dosadu...!
Mladi smatraju, da si mogu birati društvo po slobodnoj volji i da o tome roditelji ne odlučuju. A, u tim društvima ima i mladih besprizornih (Makarenkov izraz za mlade bez nadzora), koji mogu imati negativan utjecaj i na pristojnu djecu. Za roditelje se „mora znati“, gdje se i s kim kreću – dok se za djecu to ne bi smjelo pitati..
Odgojni utjecaj neodgajanja
Postoji mišljenje, da su besprizorni mladi neodgojeni. No, kad se razmisli – svaki uvjeti u kojima oni žive, imaju na njih odgojni utjecaj. To nije plansko odgajanje društva za skladan život u njemu, za poštivanje društvenih normi i za napredak društva...
Post je objavljen 27.10.2009. u 21:59 sati.