Dakle... evo ovako.
Kao prvo, da zadam zadaću. Zadaća vam je ukratko napisati što ste naučili na svim predavanjima do sada, ne treba ništa puno nego samo par rečenica.
I da, da vam odmah najavim, slijedeći put ću vam zadati jedan mali testić, ništa previše ali da provjerim koliko pratite.
A sad da započnemo...
Već sam vam rekla da je Alkemija znanost iz koje potjeće učenje o Kamenu mudraca.
Najpoznatija legenda, u koju mnogo ljudi ne vjeruje, je zasigurno ona koja govori o NIcholasu Flamelu i njegovoj ženi Perenelle.
Perenelle, rođena Delamere, znala je i osjetila da će se udati za skromnog pisara kojeg je upoznala u Parizu i znala je da će s njim sretno i dugo živjti. Tada još, naravno, nije znala da će to biti baš TOLIKO dugo.
NIcholas Flamel rođen je 28. rujna 1330. godine u Parizu. Jednoga dana tajanstvena knjiga Abrahama Židova došla je u njegove ruke.
Gotovo sedamsto godina kasnije još ga uvijek prati glas najvećega alkemičara njegova doba. Priča se da je spoznao tajnu vječnoga života. Svi spisi navode da je umro 1418. godine. Njegova je grobnica, međutim, prazna.
Nicholas Flamel je ži, kao i njegova supruga Perenelle. No samo zahvaljujući eliksiru života što ga proizvodi već stoljećima.
Njegov život nije nikakav mit, a njegova kuća u ulici Montmorency broj 51 sagrađena 1407. još uvijek stoji.
Evo. dakle, priče kako sam ju ja otprilike saznala i naučila:
Paracelsusove ideje bile su mnogim ljudima poticajne da pocnu tragati za Eliksirom zivota. Supstanca koja je davala dug zivot ili cak besmrtnost, navodno je vec bila otkrivena. U Europi se vjerovalo da je to poslo za Nicholasu Flamelu, uspjesnom prepisivacu rukopisa iz 14. stoljeca. On je 1357. kupio neku vrlo staru bogato ilustriranu knjigu:
“Brizno izraden uvez bio je nacinjen od mjedi u koju su bila urezana slova i neobicni likovi... Nisam ih mogao procitati, jer to nisu bila ni latinska ni francuska pismena... sto se tice sadrzaja, bio je zeljeznim perom ili dlijetom (kako sam pretpostavljao) ispisan na listovima od kore drveta i bogato oslikan.”
Na prvoj je stranici bilo ispisano zlatnim slovima: “Abraham zidov, svecenik i knez, astrolog i filozof, pozdravlja zidovski narod koji je gnjevom Bozjim razasut po Francuskoj” Flamel je taj rukopis oznacio samo kao “knjigu zidova Abrahama”. Iza posvete slijedile su kletve upucene svakome tko nije bio svecenik ili pisac. Buduci da je Flamel bio pisac, smio je nastaviti s citanjem.
Autor knjige zelio je rastrkanom zidovskom narodu olaksati placanje poreza rimskoj upravi i radi toga im je odao kako ce neplemenite metale pretvoriti u zlato. Upute su bile jasne i razumljive, no nazalost su se odnosile samo na zavrsni dio citavoga alkemijskog postupka. Naputak kako se pocinje s pokusom nalazio se prema tekstu na cetvrtom i petom listu. Na svoje veliko razocaranje, Flamel je morao zakljuciti da unatoc cistoci izvedbe on ove slike “ne moze nikako razumjeti bez iscrpnog poznavanja starih postupaka i teorija Kabale.”
Flamel je 21 godinu pokusavao naci nekoga tko bi mu mogao objasniti znacenje slika. Naposljetku mu je supruga Perrenelle predlozila da otputuje u spanjolsku i potrazi nekog ucenog zidova koji bi mu pomogao u tumacenju. Flamel se odlucio za hodocasce na grob sv. Jakova u Compostelu. Prije puta dao je izraditi precizne kopije zagonetnih ilustracija, a onda je pjesice posao na put ponijevsi kopije, hodocasnicki stap te sesir siroka oboda.
Pohodivsi svetiste, nastavio je put prema Lenu u sjevernoj spanjolskoj. Igrom slucaja tu je upoznao ucenog zidovskog lijecnika majstora Canchesa. Kad je ovaj vidio slike, veselju nije bilo kraja. Prepoznao je u njima dijelove rukopisa koji je smatrao izgubljenim. Istog trena uputio se s Flamelom u Francusku. No, preminuo je u Orleansu, sto od starosti sto od iscrpljenosti. Flamel ga je dao pokopati, a onda se sam vratio u Pariz.
“Sada sam znao sto je prima materia, ali nisam znao kako da je proizvedem, jer je to bilo nesto najteze na svijetu... Nakraju, ipak, pronadoh ono sto sam trazio, prepoznavsi to po mirisu... Potom sam bez ikakve muke postao majstor. Prvi put mi je uspjela pretvorba sa zivom. Pretvorio sam nekih pola funte (227 grama) u cisto srebro, cistije no ono iz rudnika. To se dogodilo u podne 17. sijecnja 1382. godine u nazocnosti moje supruge Perrenelle.”
Nakon tri mjeseca, Flamel je prvi puta uspio dobiti zlato, koje su Perrinella i on razdijelili u dobrotvorne svrhe. Tim bogatstvom podigli su:
“... u Parizu 14 bolnica, 3 kapele i 7 crkvi; sve su bile potpuno zavrsene i opremljene. U Boulogneu smo ucinili isto tako mnogo kao i u Parizu, a i milosrdna djela prema sirotinji, poglavito udovicama i sirocadi...”
Nakon Flamelove smrti prosirio se glas da se u nekoj od njegovih kuca nalazi skriven Kamen mudraca, pa su sve poceli uporno pretrazivati, tako da su od jedne kuce preostale samo rusevine.
Pricalo se da su Perenelle i Nicolas jos uvijek zivi, i da se nalaze u svicarskoj. Govorkalo se da je Nicolas pri ukopu supruge dao u grob spustiti tek drvenu kladu, a ne njezino tijelo. Navodno se isto dogodilo i pri njegovu “ukopu”.
U stoljecima koja su slijedila zivjela je legenda da je ovaj alkemicar uspio pobijediti smrt. Putujuci Malom Azijom Paul Lucas je sreo poznatog turskog filozofa koji mu je ispricao da “pravi filozofi znaju tajnu kako se zivot moze produljiti cak i do hiljadu godina... Spomenuo sam Flamela koji je navodno imao Kamen mudraca, no koji je vec odavno mrtav. Filozof se nasmijao, ljubazno me pitajuci: Vjerujes li u to? Ne, prijatelju moj, Flamel jos zivi... Napustio sam ih prije tri godine u Indiji, a dotad bijasmo najbolji prijatelji...”
Godine 1761. Flamel i njegova zena videni su navodno u Pariskoj operi. Takva izvjesca su se ponovila jos nekoliko puta. U gotovo nepoznatom djelu iz 19. stoljeca “Lazljivi gavran” (Le corbeau menteur) pisca Niniana Bresa stoji:
“Bijase srednjega rasta, lagano pogrbljen pod bremenom godina, cvrsta koraka i jasna pogleda. Koza mu je bila meka i prozirna kao alabaster. Bio je u drustvu zene, koja mu je zacijelo bila supruga. Na njima je bila odjeca za koju bi se moglo reci da je izisla iz mode prije nekoliko godina, no izgledala je vrlo starom. Stajao sam poluskriven u vezi neke kuce na kraju Boulevarda du Temple. Ruke mi bijahu zamrljane kiselinom, a ogrtac vonjase po peci za taljenje. Kad mi se par priblizi, Flamel se okrene prema meni. Cinilo mi se kao da mi se zeli obratiti, no Perenelle ga hitro povuce za sobom te se odmah izgubise u svjetini. Pitas me, kako mogu biti siguran da je to bio bas Nicolas Flamel? No, u nacionalnoj knjiznici provedoh sate i sate proucavajuci ‘Knjigu o zidovu Abrahamu’ pa ti sada kazem: promotri brizno prednju stranicu petoga lista i zdesna u donjem uglu slike, medu zlatotragacima, ugledat ces lice, koje ja one veceri vidjeh na Boulevardu du Temple, a koje me otada ni u snovima ne napusta...”
Nitko ne zna točnu istinu o Nicholasu Flamelu i mnogi si uzimaju slobodu izmišljanja njegove sudbine.
Ono što ja znam i u što vjerujem je upravo ovo pred vama...
Još jednom podsjećam, slijedeći put je test!
Pozdrav,
Xyo :)
Post je objavljen 27.10.2009. u 18:51 sati.