*Još jedna sezona? Da, vrlo vjerojatno…
*I dalje sam dični član akademske zajednice (znači pijem s guzicom na betonu i nekvalitetno), i dalje sam ja koliko toliko ja, s povremenim zamućenjima, i dalje volim s(lo)nove.
/asti, vid' zvjezdice!
* (******)
*Hm, nakon dužeg izbivanja ovdje, uvijek najšugaviji ispadne prvi post.
/hehe, kasnije pišem šugavo da se prvi ne ističe, ne želim mu nabijati komplekse:))
Trebalo bi biti nešto iskričavo, prpošno, a opet dovoljno sarkastično i nehumano da se može svrstati pod moje. Ipak mi blog već ima neku famu, četvrta godina vođenja, praktički blogerski bakutaner:) Kad bi postojala kategorija Gerijatrija…
Prazan papir, koji potencijal, dok mikrovalna ne zazveči bi mogao nositi u najmanju ruku jednu jedincatu životnu mudrost koja bi preusmjerila čovječanstvo ka boljitku.
Ne volim visoka očekivanja.
Svi oko mene ili munjevito napreduju po socijalnim ljestvicama ili završavaju u mentalnim ustanovama, što je na neki način isto put u vječnost, ADSL, 3G injekcija u socijalnu sredinu, a ja… ja, zna se, modem:)
Pa eto, još jedna sezona retro spisateljstva, ali danas nisam zvijezda, danas sam u najboljem slučaju asteroid, a imam i za učiti još… Slušam sve svoje albume koji imaju zeleni buklet, nagomilali su se kao ratne žrtve na stolu, a tek čekaju žrtvovanje; trebam neku zvučnu kulisu da ne čujem kako mi mozak cvrči, šumi Andol C u čaši za martini (pijem svoje lijekove sa stilom) i Rose McGowan hrapavi svoje u mikrofon.
Ah, praznina iščekivanja…
Šššššššššššššššš… Jesen – najproduktivnije razdoblje, napokon dovoljno obaveza koje se daju ignorirati, čak i bolovanje. Što bi se život živio kad ga se može napisati, ha? Ma ne, nego svakom razdoblju svoje, ljetu - gomilanje, jesen – gomilanje na nekog drugog. Slatko.
*Vidi je, pošiljka… Što može biti unutra?
*Za početak – septologija (nešto što se sastoji od sedam dijelova)
U gužvi grada ja sam osamljeni vrabac
Možda slanac
Možda samo kap kiše sa krovova
U osamljenoj stepi ja sam sova
Danas miš
Sutra moje mlado
Šuplje kosti, srce - tane
*savjet za čitanje – razmišljaj!
Sluša se: Sweet Jane – cowboy junkies
Želi se: disati na nos i u subotu ići u Tvornicu kao mrtva balerina
Osjeća se: antiznatiželja… ne znam kako se to zove, ne želja znati.
Post je objavljen 27.10.2009. u 17:48 sati.