...........i evo mene ponovo........... da ukratko nes napisem o rockasu i tak........... naravno osjecala sam se super cim sam isla spavat znajuci da je drugi dan moj dan............. kad sam se probudila bila sam jos sretnija, znala sam da se vracam doma, da cu vidjet neke drage ljude.......... i naravno bio je to bas jedan lijep dan............ al kao i svaki put ja ocekujem previse............. al svejedno se necu previse zalit jer nemam zasto........... sjetili su me se neki na fejsu, mobu, prek telefona, u zivo i tak........... dobila sam dosta cestitaka............. al za neke ljude kojih se ja svaki puta sjetim, mene se ovaj put nisu sjetili, nisam se nadala bas tomu, pa me to malo razocaralo i iznenadilo.......... al dobro, ocito su me se sjetili oni kojima stvarno nesto znacim u zivotu.............i hvala im puno na tome.......... i na tome sto su mi uljepsali moj dan............ i naravno da nastavim dalje............. isli smo navecer van to proslavit............. i bilo je bas super............ nije bilo toliko ljudi koliko inace zna bit vani, al nema veze, to nas nije omelo............ naplesale smo se i napjevale do ranih jutarnjih sati.............. hvala svima na super provodu............... sta bi ja da nemam vas............... i nebi to bio post da ne spomenem nekoga koga uvijek spominjem............. svog andjela............... nazalost on je sad daleko............... i zao mi je sto sam ja tek sad pocela ic van na ona mjesta gdje je prije on zalazio............. i sto ga tamo vise ne mogu pronaci i sresti................ al mozda za praznike, bilo bi lijepo, da ga vidim............. barem to.............. i prosla je godina dana od kad sam mu poslala poruku, od kad smo se dopisivali, od kad sam napokon stupila s njim u nekakav kontakt............... prosle su i dvije godine od kad je prignjecio moju ruku u busu, i od kad se nesto u mom zivotu pocelo mijenjati............. i eto ne zelim zato dirati ovaj mjesec, zelim uzivati u njemu i prisjecati se na dane kad mi je bilo lijepo............ al pomalo me hvata depra.............. da sam sad tu gdje jesam jos koju godinu, a zelim bit u svom divnom gradu, sa svojim dragim ljudima............ zelim ponovo doci na stanicu i vidjeti njega.............. a zapravo duboko u sebi znam da moram krenuti dalje, bar za sad, i ne osvrtati se vise............... a opet nesto mi neda.............. i kako je ovaj zivot cudan.............. kad mislis da si nesto dobio, da si tako blizu, da imas sve sto trebas, onda shvatis da to nije bas tako.............. da je sve to tu negdje al da to nije tvoje............... al ne zelim nikog gnjavit s deprom, zelim biti pozitivna kao prije koju godinu i onako sretna i poletna.............. vjerujem, nadam se, i cekam taj dan, da mi ga Bog posalje i da ponovo ono nesto lijepo i dobro udje u moj zivot................
Post je objavljen 26.10.2009. u 19:46 sati.